ZNANSTVENICI su otkrili povezanost između misterioznih svjetala na nebu i nuklearnih testiranja iz doba Hladnog rata. Analiza starih astronomskih podataka i izvještaja o neidentificiranim anomalnim pojavama (UAP) iz 1940-ih i 1950-ih godina sugerira da je nuklearno doba ostavilo neočekivan trag na nebu i prije početka svemirske ere, piše Science Alert.

"Naši nalazi pružaju dodatnu empirijsku potporu za valjanost fenomena UAP-a i njegovu potencijalnu povezanost s aktivnostima nuklearnog oružja, doprinoseći podacima izvan izvještaja očevidaca", navode anesteziolog Stephen Bruehl sa Sveučilišta Vanderbilt i teorijska fizičarka Beatriz Villarroel sa Sveučilišta u Stockholmu.

Tragovi na starim pločama

Između 1949. i 1958. godine, Opservatorij Mount Palomar proveo je veliko snimanje sjevernog neba. Tek desetljećima kasnije, usporedbom s novijim snimkama, znanstvenici su uočili da su se na nekim starim fotografskim pločama nalazile svjetlosne točke koje su kasnije nestale. Te pojave, poznate kao tranzijenti, često su se pripisivale greškama ili oštećenjima na staklenim pločama.

Villarroel već godinama vodi projekt VASCO, čiji je cilj upravo identificiranje takvih promjena na noćnom nebu. U ranijem radu iz 2021. godine, njezin tim je zaključio da se svi tranzijenti ne mogu jednostavno objasniti kao defekti na pločama, iako se nisu svi znanstvenici složili s tom interpretacijom.

Što su otkrili podaci?

U novoj studiji, Bruehl i Villarroel odlučili su provjeriti mogu li se neki od tih tranzijenata povezati s ljudskim aktivnostima, konkretno s nadzemnim nuklearnim testiranjima SAD-a, Sovjetskog Saveza i Velike Britanije, kao i s prijavama UAP-a (ranije poznatih kao NLO-i).

Rezultati su bili iznenađujući. Pokazalo se da su se tranzijenti pojavljivali 45 posto češće u danima oko nuklearnih testiranja - dan prije i dan poslije. Najjača veza uočena je dan nakon testa, kada je vjerojatnost pojave tranzijenta u podacima bila čak 68 posto veća.

Poveznica s NLO-ima

Istraživači su zatim usporedili podatke s prijavama UAP-a. Iako je veza bila slabija, i dalje je bila statistički značajna. Otkrili su da se za svaku dodatnu prijavu UAP-a u određenom danu, vjerojatnost pojave tranzijenta povećala za 8,5 posto. Također su, po prvi put u znanstvenoj literaturi, pokazali da je i sam broj prijava UAP-a bio blago povišen u danima oko nuklearnih testiranja.

Što to znači?

Ovi rezultati ne nude konačan odgovor na pitanje što su ta svjetla, ali snažno upućuju na to da su i tranzijenti i barem neki od prijavljenih UAP-a stvarni fenomeni. Da su tranzijenti bili samo mrlje na fotografskim pločama, ne bi se grupirali oko određenih datuma.

Istraživači su isključili nekoliko mogućih objašnjenja. Budući da su se svjetla češće pojavljivala dan nakon testa, malo je vjerojatno da se radi o radioaktivnoj prašini u atmosferi. Također, nije vjerojatna ni pristranost promatrača, jer astronomi tada nisu bili svjesni postojanja tranzijenata, a datumi nuklearnih testiranja nisu bili javno poznati onima koji su prijavljivali UAP-e.

"Bez obzira na to što će se tranzijenti na kraju utvrditi da jesu, naši rezultati doprinose rastućim dokazima koji podržavaju interpretaciju tranzijenata kao stvarnih promatranja, a ne kao defekata emulzije", zaključuju istraživači.

"Konačna važnost povezanosti prijavljenih u ovom radu za poboljšanje razumijevanja tranzijenata i UAP-a tek treba biti utvrđena." Istraživanje je objavljeno u časopisu Scientific Reports.