MIROVNI pregovori između Rusije i Ukrajine su nakon velikih napora zapali u potpuni zastoj. Iako su postojale naznake da bi se ovaj put moglo doći do nekog rješenja, sasvim je izvjesno da se to neće dogoditi u skorije vrijeme, što znači da se opet otvara put novoj eskalaciji po ustanovljenoj shemi. Ključna dva pitanja su teritorij, prije svega Donbas i sigurnosna jamstva.

Rusija očajnički želi Donbas. Cijena je ogromna, a Ukrajinci ga odbijaju predati 

Prije svega Rusija želi što jednostavnije zauzeti Donbas, jer iako zaista postoji napredak ruskih snaga na terenu, jasno je da dinamika ratovanja nije onakva kako je to Moskva zamišljala.

Galerija

Recimo, bitka za Pokrovsk počela je u kolovozu 2024. godine, a iako su ruske snage ušle u sam centar grada, grad još uvijek nije pod potpunom kontrolom i pitanje je kada će biti. S druge strane, brojanje osvojenih četvornih kilometara od strane vojnih analitičara te karakteriziranje vojnih uspjeha na temelju tog pokazatelja velika je zabluda.

Prava bitka nije za teritorij

U ovom ratu ključna je kategorija iscrpljivanje snaga. Prava bitka vodi se oko toga tko će prvi ostati bez ljudi, opreme, motivacije, financijskih sredstava ili podrške u društvu. U tom kontekstu bitka za Donbas ključna je i zato ni Ukrajina ne može prepustiti Donbas, niti Rusija može prekinuti ofenzivu.

Također, osvajanje Donbasa ne bi strateški naštetilo Ukrajini jer se već neko vrijeme radi o "slijepom crijevu" Ukrajine. Međutim, to je najbranjeniji i najutvrđeniji dio bojišnice te bi Ukrajina gubitkom ili odstupanjem od Donbasa u velikoj mjeri pogoršala svoj obrambeni položaj.

Ključno pitanje je - tko se brže iscrpljuje

Rusija trenutno iscrpljuje Ukrajinu brže nego što se sama iscrpljuje. Stoga je jasno da je Kijev pokazivao više interesa za prekid rata od Moskve. Pogotovo ako u nekoj mjeri Ukrajina ostane i bez zapadne pomoći, što se sve češće najavljuje.

Kako bi prepustila Donbas, Ukrajina bi trebala dobiti čvrsta sigurnosna jamstva, što je praktički neizvedivo. Članstvo u NATO-u ili bilateralni ugovor sa SAD-om koji bi imao snagu kao članak 5. NATO saveza nije izvjestan. Najviše što je Washington ponudio jest masovna isporuka oružja i obavještajnih podataka, bez automatske vojne intervencije. To za Kijev nije dovoljno.

Trump napada Zelenskog jer zemlja u ratu ne održava izbore

Kako je sasvim jasno da trenutno neće biti ništa od mirovnog sporazuma, nije čudno da se predsjednik Trump u nemoći da postigne dogovor ponovno obrušio na Kijev, odnosno predsjednika Zelenskog. Budući da Washington ne može ozbiljno pritisnuti Moskvu, a da joj pritom praktički ne objavi rat, pritisak je odlučio vršiti na - Ukrajinu.

Ovaj put američki predsjednik prozvao je Kijev za nedemokratičnost. To nije samo retorički udarac na Kijev, već ta poruka ima cilj stvoriti pritisak s nekoliko namjera. Prvo, ovime predsjednik Trump želi delegitimizirati ukrajinskog predsjednika u očima ukrajinske javnosti i međunarodne zajednice.

Drugo, ovime se želi pokazati što se očekuje od eventualnog novog ukrajinskog predsjednika, odnosno od ukrajinske administracije. Svako odstupanje od stava Washingtona stvara nervozu američkoj administraciji koja će pokušati na svaki mogući način utjecati na to. I posljednje, ovime se želi poslati poruka američkom Kongresu i američkom društvu. Na taj način lakše se može opravdati eventualno prekidanje ili smanjivanje isporuke oružja Ukrajini.

Brz odgovor Zelenskog 

Sam predsjednik Zelenski brzo je odgovorio na ove prozivke. Spomenuo je da je spreman za izbore, ali da je prema Ustavu Ukrajine potrebno izmijeniti zakon jer se izbori ne mogu održati za vrijeme izvanrednog stanja. Osim toga, ukrajinski predsjednik spomenuo je da je potrebno osigurati izborne uvjete i na okupiranim područjima, kao i vojnicima na prvoj crti.

Za to je, naveo je ukrajinski predsjednik, potrebno osigurati tehničke i financijske uvjete. Realno gledajući, to je u ovim uvjetima rata neizvedivo, odnosno trebalo bi se osigurati barem primirje da bi se proveli izbori.

Rusija nema nikakvu namjeru stati, Putin ide u "tihu mobilizaciju"

Što se tiče primirja, istog dana kada je predsjednik Trump dao izjavu kojom preispituje legitimitet ukrajinskog predsjednika, predsjednik Putin potpisao je dekret o vojnoj obuci rezervista za 2026. godinu. To je zapravo standardna procedura, s tom razlikom da će se obuka provoditi tijekom cijele 2026. godine, uključujući i zimsko razdoblje, što dosad nije bio slučaj. Radi se o obuci 100 do 150 000 ljudi godišnje.

Dodatno, zakon iz listopada 2025. godine omogućuje da se rezervisti nakon obuke prebace na "posebne zadatke" bez dodatnog proglašenja mobilizacije. To ne znači isključivo da se te snage šalju u Ukrajinu, već velik dio snaga dobiva borbeno iskustvo tako što su određeni za zaštitu kritične infrastrukture diljem Rusije.

Ovo zapravo znači da Rusija i dalje provodi "tihu" mobilizaciju, ovime se izbjegava bijeg stanovništva preko granica, a vojska se kontinuirano popunjava novim kadrom. Uz 80-90 tisuća regruta mjesečno, Rusija može održavati tempo ofenzive još sigurno cijelu iduću godinu.

Ukrajina je iscrpljena, ali se drži

Vraćajući se na početak teksta, jasno je da Rusija ne misli stati prije nego što završi ofenzivu. Stoga i nudi Ukrajini "ponižavajuće" uvjete i odbija bilo što ispod tog "minimuma". S druge strane, Ukrajina, iako je vojno iscrpljena, u političkim borbama i sve većem nezadovoljstvu u društvu, ipak ne može pristati na te uvjete.

Jednostavno, koliko god da je situacija teška, Kijev ne smatra da će se Ukrajina slomiti. Društvo i politički vrh svjesni su da se nalaze u nepovoljnom položaju te da će morati pristati na "truli" kompromis, ali Kijev smatra da se moraju uvažiti i neki zahtjevi Ukrajine tijekom mirovnog procesa.

Za to Ukrajina ima podršku Europe u nekoj mjeri, ali sama Europa nema ni dovoljno novca ni dovoljno oružja da u potpunosti zamijeni SAD. Stoga Washington može nastaviti pritiskati Kijev da zaista povuče trupe iz Donbasa i pristane na uvjete koji nisu prihvatljivi za Kijev i Europu.

Rusiji savršeno odgovaraju napetosti između Washingtona i Kijeva

Međutim, čak i to nije jamstvo da bi Moskva na to pristala. Ključno je zapravo pitanje na što bi Moskva pristala. Moskva je zaista odaslala neke pozitivne signale prema američkoj administraciji, ali to je tek početak. Jasno je da Moskvi trenutno odgovaraju nesuglasice na relaciji Washington - Kijev jer drži tempo na bojištu.

S druge strane, SAD i Zapad iscrpili su gotovo sve mogućnosti pritiska na Moskvu. Svaki idući potez Zapada u tom smjeru zahtijevao bi neku vrstu odricanja što bi utjecalo na kvalitetu života zapadnog društva, a vjerojatno i na samu sigurnost.

U svakom slučaju, čak i ako SAD smanji pomoć, rat u Ukrajini može trajati još dvije-tri godine uz spori ruski napredak. S druge strane, Rusija također može izdržati, pogotovo ako SAD ne uvede sekundarne sankcije Kini, Indiji i Turskoj, što iako je najavljivano, nije realno da se dogodi jer bi time SAD ugrozio i svoje gospodarstvo.

To znači da se globalna politika, kada je Ukrajina u pitanju, ponovno "resetira". Odnosno, pozicije se otprilike vraćaju na početak mandata predsjednika Trumpa, s tom razlikom da je pozicija Ukrajine nepovoljnija, a Rusija napreduje s ofenzivom.