KRIŽEVČANKA Tamara Kontrec Prica je u HTV-ovoj emisiji Labirint ispričala s čime se sve susrela u deset mjeseci dugom procesu posvajanja djevojčice iz Liberije. Tvrdi kako je uvijek razmišljala o posvojenju jer ne može imati biološku djecu. "Posvojenje je uvijek bilo u prvom planu, ali nikad se nije našao pravi trenutak", kazala je.

Navodi kako je preko Facebooka upoznala muškarca iz Liberije, koji joj je ponudio da donira novac za neku nevladinu organizaciju, ali ga je ona odbila. "'Radije bih posvojila dijete i spasila jednu dušu nego tebi dala novce za tenisice', evo, točno tako sam odgovorila", prisjetila se. 

"I on je mene na to pitao: 'Stvarno bi posvojila iz Liberije?' Rekla sam 'da', a on je kazao da mi može pomoći u tome. Hajdemo reći da sam mu vjerovala. Znači, uvijek sam držala nekakvu distancu od svega, ali vjerovala sam, zašto ne? Drugi dan rekla sam mu da bih posvojila djevojčicu do dvije godine", dodala je Tamara.  

"Meni to djeluje kao kupovanje djece, neću u to prste pačati"

"On je meni na to rekao kako njegova susjeda ima djevojčicu i našla ju je kad je išla na tržnicu, pored puta u plastičnoj vrećici. Djevojčica je bila odbačena. Susjeda ju je odvela u bolnicu i, nakon što se vratila iz bolnice, upisala se kao njezin skrbnik. I on je rekao: 'Imam tu djevojčicu, mogu ti je pokazati ako hoćeš.' Rekao je da se zove Grace", istaknula je. 

Govori kako joj je taj isti muškarac zatim poslao poruku da se pojavila majka tog djeteta koja zahtijeva petsto dolara kako bi potpisala papire za posvojenje. Dodatno, majka je navodno tražila i petsto dolara da bi samo sudjelovala u procesu posvojenja. "Meni je to bio rez totalni. Ja sam osobno njemu otvoreno rekla: 'Meni to djeluje kao kupovanje djece, ja u to neću prste pačati'", rekla je. 

Isti muškarac joj je obećao da će potražiti drugo dijete u zabačenim selima. "Onda mi je pokazao neku ženu s dvoje djece, a jedno od te dvoje djece bila je jedna mala djevojčica, živjeli su u nekakvoj šupi... Nakon nekog vremena preko Facebooka javila mi se jedna žena sa zahtjevom za prijateljstvo iz Liberije, znači u tom vremenu kada je taj muškarac pokazivao tu drugu djevojčicu", nastavila je. 

Sonia ju je upozorila da se makne od muškarca

Nakon što su komunicirale tjedan dana, Tamara joj je priznala da pokušava posvojiti dijete iz Liberije te joj je Facebook prijateljica Sonia iz Liberije ponudila pomoć. "Hoćeš da ti provjerim tog muškarca jer ima dosta kriminalca koji prodaju djecu", upitala ju je žena iz Liberije.

Sonia je pronašla ženu koja je živjela s dvoje djece u šupi i javila Tamari kako dotična žena uopće nije znala da joj nepoznati muškarac želi uzeti dijete i dati ga na posvajanje. Sonia je upozorila Tamaru da se makne od muškarca, tvrdeći da se radi o kriminalcu. 

"Iz njihova razgovora shvatila sam da joj daje lažne nade i da je želi prevariti i iskoristiti pa sam odlučila nastupiti kao žena jer razumijem njenu bol. Kao studentici sestrinstva, cilj mi je spašavati živote. Jednoga dana želim se baviti humanitarnim radom, pa sam odlučila ući u sve to i usmjeriti je na pravi put", poručila je Sonia Sarah Sesay. 

Početkom kolovoza 2021. je stigla u Liberiju

Tamara je nakon toga uputila upit Centru za socijalnu skrb u Križevcima i ušla u postupak za posvojenje. "Oni su uzeli moju psihoanamnezu, znači tko sam, što sam, zašto sam, poslije toga sam išla na psihotestove koje sam rješavala, poslije toga sam išla na razgovor kod psihologinje", istaknula je Tamara.

Upisana je u Registar posvojitelja, čime je zakonski stekla pravo na posvajanje djeteta. "Odmah sam napomenula da ću posvojiti djevojčicu iz Liberije, znači ja sam specificirala i zemlju. I onda je Sonia rekla da će mi ona naći dijete. Ona je imala, ima još uvijek prijatelja koji je politički aktivan", ispričala je. 

"Ne znam kako bih to objasnila. Možda je on, nešto tipa župan tamo. I onda je ona prenijela njemu cijelu tu priču i on nas je poslao na ministarstvo za djecu", dodala je Križevčanka. Početkom kolovoza 2021. je stigla na aerodrom u glavnom liberijskom gradu Monroviju. Tamo ju je dočekala Sonia, s kojom je sljedećeg dana otišla u liberijsko ministarstvo za djecu.

"Emmu smo tražili tri tjedna"

"I tamo smo našli socijalnog radnika koji radi sa samohranim majkama i koji radi s napuštenom djecom. Meni su socijalni radnici dovodili djecu i te žene na moj balkon. Imala sam balkon jer nisam smjela izlaziti iz sobe kao bjelkinja, nije mi bilo uopće dozvoljeno. Moram priznati da mi je to bilo najgore iskustvo u životu", uvjerena je Tamara. 

"Znači, žene su dolazile s djecom na moj balkon i te curice su uglavnom bile pet, šest, čak i sedam godina i bile su obučene valjda u najljepšu haljinu koju je ona imala doma. Frizurice su bile složene s onim perlicama. Od mene su tražili da uzmem njihovo dijete jer su znali da će, ako uzmem njihovo dijete, njima biti bolje u životu, u smislu i zdravlja i općenito svega. Znači, oni su mene doslovce molili", istaknula je. 

"Emmu smo tražili tri tjedna. Znači, mutna slika, djed njezin ju je tu držao, to je bilo tak malo dijete, samo joj se glava vidjela i one bubice je imala složene na kosi. Znači, to je mene odrezalo, to je bilo to. Preko slike, mutne slike, ja sam rekla: 'To je to, to je moje dijete'", prisjetila se. 

Majka je potpisala da se odriče djeteta

Sa Soniom i političarem Josephom je otišla vidjeti dijete. Dočekali su ih osamnaestogodišnja majka Giftee i devetnaestogodišnji otac Obedian, koji je morao dati privolu za posvojenje iako s majkom više nije bio u vezi, te dvomjesečna djevojčica. "Isuse Bože, nisam je puštala, kad sam nju vidjela, počela sam plakati, malo dijete, u dekici, sva zamotana unutra, kao da mi se nebo otvorilo", naglasila je. 

"E sad, mi trebamo vijećati tu. Znači, tko sam ja, zašto sam ja, imam li dobre namjere s tim djetetom, imam milijun pitanja. Giftee je kći jedinica i oni su za Giftee imali plan da će se ona školovati, jedan dan eventualno početi raditi, a vrlo je teško uopće naći posao u Liberiji. I zato su oni htjeli dati dijete na posvojenje", objasnila je. 

Osamnaestogodišnja majka potpisala je da se odriče djeteta, a Tamara da ga preuzima. Iako majka i njezina obitelj nisu tražili ništa zauzvrat, Tamara navodi kako im je željela pomoći dugoročno. "Ona je završila 11. razred, a oni imaju 12 razreda, oni imaju sistem školovanja kao u Americi. U školu ideš ako je platiš. Platila sam 12. razred, dala sam joj 240 dolara za školarinu", ispričala je. 

"Imala je teški oblik malarije i upalu pluća"

Osvrnula se i na trenutak kad joj je predano dijete. "Taj prizor neću nikad zaboraviti. Ona je doslovce ušla u sobu, mala je bila zamotana u ovu dekicu. I ona je meni rekla: 'Eto ti je na, sad je tvoja, sad se ti brini za nju.' Ona nije ni disala u tom trenutku, kad je ona nju dopeljala, ona je hroptala, znači, nije čisto, lijepo disala, nego je hroptala. Ona je bila toliko jadna i toliko malecka, imala je dva i pol mjeseca i oko dva kilograma", opisala je Tamara. 

"Strašno je bila mala. Imala je i 41 temperaturu, teški oblik malarije i upalu pluća. Uglavnom, strašno je bila bolesna", nastavila je. Proces posvajanja nije bio gotov, nego se Tamara morala suočiti s liberijskim sustavom. Svi njeni dokumenti iz Hrvatske otišli su u mjerodavno ministarstvo te je primila račun. 

"Kad vi platite tu taksu, znači 1500 dolara, i kad vratite račun nazad kod ministrice da ona vidi da ste vi to uplatili, u tom trenutku vaš proces posvojenja počinje. Znači, proces posvojenja u Liberiji traje po zakonu devedeset dana, ja sam bila prva iz Hrvatske koja je posvojila dijete iz Liberije, pa je tu nastalo malih problema", tvrdi Križevčanka. 

"Kada je ministrica za djecu vidjela da sam ja iz Hrvatske i da sam tu prva, e onda sam morala ići na ministarstvo vanjskih poslova", dodala je. Primijetila je kako se od nje očekuje da daje novac iz zahvalnosti. "Dobiti sastanak s ministricom, trebate dati dvadeset, trideset dolara da vam sastanak bude danas, a ne za mjesec dana, pa onda tako četiri puta", ispričala je. 

Proces je tekao sporo

"Ako vi ne date taj for appreciation (iz zahvalnosti), oni će vaše papire takve kakvi jesu samo odložiti na stol. I tu će stajati mjesecima. Tak su moji papiri stajali četiri mjeseca kad sam bila doma, četiri mjeseca su moji papiri stajali na mjestu jer nisam davala for appreciation. Znači, to su novci od nekakvih dolar do par tisuća dolara se znaju kretati, znači ovisno o kome. I vi ste to prisiljeni dati", naglasila je. 

Proces se kretao iznimno sporo, a Tamara priča kako je morala vršiti pritisak na socijalnog radnika koji je odugovlačio. "I on je meni stalno govorio: 'Da, idem na intervju, bio sam na intervjuu.' Ja nazovem Giftee, je li bio, nije bio. Znači, laže. Znači, s mjesta se nije pomaklo. Još na sve su došli božićni praznici. Ministrica otišla na pet tjedana u SAD, nije mi mogla potpisati papire. Jad i bijeda", poručila je.

"Platila sam 200 do 250 dolara po potpisu"

Ministrica je po povratku s puta trebala potpisati odluku o posvajanju koju je napisao socijalni radnik na temelju petnaestak intervjua s članovima obitelji. "Došao je do mene i rekao mi: 'Digni se.' I sad on meni da ruku: 'Čestitam, postali ste majka' i meni da taj fascikl u ruke. Znači, ja sam počela vrištati, plakat. Plakat do te mjere da sam vrištala, znači disati nisam mogla, jecala sam", ispričala je. 

Zatim je obavila saslušanje na sudu, ali su bila potrebna još tri potpisa. "Hajdemo reći, po nekakvom prosjeku, ja sam platila 200 do 250 dolara po potpisu. Ja sam platila da se oni meni potpišu na papir danas, odnosno sutra, a ne za šest mjeseci", govori Križevčanka. 

Prije povratka u Hrvatsku liberijsko ministarstvo vanjskih poslova je moralo potvrditi da su dokumenti za posvojenje doista napravljeni na liberijskom sudu. Djevojčica Emma je u svibnju 2022., pet dana prije svog prvog rođendana, dobila dokumente kojima je postala Hrvatica.