OTKAD je u srijedu i četvrtak Mislav Bago "ispreskakao" Ivicu Račana i Ivu Sanadera po njih izrazito neugodnim pitanjima, počelo se pisati o "omiljenosti" vs. "omraženosti" tog HTV-ovog novinara i urednika. Neki su Bagu proglasili najugodnijim iznenađenjem sezone, a neki bezobraznim, arogantnim klipanom.

Bago sam ne želi komentirati svoj nastup. Kaže da je samo radio svoj posao. Neko seciranje onoga što je rekao i napravio ne zanima ga. I u pravu je. On zaista jest samo radio svoj posao. Samo, pitanje je što je to točno njegov posao. I što mu se pri obavljanju tog posla može zamjeriti.

Od svih tih "kontroverzi" koje se spominju vezano uz dva izdanja emisije "Otvoreno", Bagi se najviše zamjera smjelost kojom je Sanadera pitao laže li, a Račana osjeća li se kao gubitnik. I to je otprilike to. Sva ostala pitanja koja je postavljao bila su ili vezana uz neka od bitnih pitanja koje HDZ i SDP sami spominju u svojim javnim nastupima ili su proizlazila iz odgovora dvojice političara. Tj., bilo je situacija u kojima su Račan i Sanader htjeli odgovarati na pitanja zamjenama teza, prelaskom u drugi rod, ili nekom rugom retoričkom figurom, a jedino što je Bago napravio bilo je da im ne dopusti da na pitanja ne daju odgovore. Inzistirao je na jasnoći.

Pitanje je zašto uopće buka oko Baginog nastupa. A odgovor je prilično jednostavan. Zato što je takav nastup jednog novinara u Hrvatskoj neuobičajen. Ako koji put pogledate recimo novinsku konferenciju glasnogovornika Bijele Kuće u SAD-u, vidjet ćete glasnogovornika pod paljbom novinara koji mu postavljaju izrazito neugodna pitanja, a na koja taj glasnogovornik spremno odgovara. Kad god pokuša izbjeći neki odgovor, dobiva novi "rafal".

Ako nazovete glasnogovornika HDZ-a Ratka Mačeka i hoćete ga upitati nešto vezano uz trenutnu političku situaciju, imate prilično dobre šanse da vam se ne javi ili da vam se javi pa spusti slušalicu. Slično je i s hrvatskim političarima. Oni rijetko kad daju izravne i jasne odgovore na pitanja koja im postavite. Vladimir Šeks obično počne s nečim što liči na odgovor, a završi tako da više nitko ne zna na koje je on pitanje točno odgovorio.

Zapravo klasični intervju s nekim političarom izgleda otprilike ovako:

Novinar: I što vi gospodine X kažete na aferu Y? Smatrate li da je vaša stranka tu pogriješila?

Političar: Nije toliko pitanje je li moja stranka pogriješila, ja tu mogu priznati da smo mi možda napravili nekakve ustupke koji se mogu okarakterizirati kao negativni, ali prvenstveno je pitanje rada i djelotvornosti institucija pravne države i vladavine prava u Hrvatskoj.

A javnost od takvog odgovora nema ništa. I to je jednostavno postao klasični obrazac po kojemu se vrše razgovori i izbjegavaju neugodna pitanja. Najzanimljivije je to da što je razina nejasnosti raste proporcionalno tome koliko visoko je političar pozicioniran. Što znači da su izgledi da od Sanadera ili Račana ili Stipe Mesića dobijete direktan i jasan odgovor izrazito mali. Posebno ako je pitanje neugodno. Pa onda Ivica Kirin odbija raspravljati o nekom pitanju zato što "to nije sukus govoriti".

Zato i imamo situaciju u kojoj ama baš svaki političar može obećavati gospodarski rast, smanjivanje korupcije i povećanje standarda ili neku sličnu retoričku floskulu. I onda izbjeći odgovor na pitanje kako to planira ostvariti.

I, sad, koja je funkcija novinara u svemu tome? Trebala bi biti funkcija raščišćavanja nejasnoća. A, ako su već političari nespremni odgovarati na jasna pitanja, onda ostaje jedino biti neugodan i ne dati im da se izmigolje. A to je upravo ono što je Bago napravio. Inzistirao je na odgovorima na bitna pitanja. Malo je i provocirao.

Nespremni i nenavikli na takav način razgovora, Sanader i Račan su imali katastrofalne nastupe. Oni jednostavno nisu bili sposobni odgovoriti na postavljana pitanja. Račan je tu nesposobnost pokušao prikriti zatezanjem, a Sanader agresivnošću. Kao što obojica uvijek rade. A Bago im to nije dopustio. Pri tome je možda pokoji put izgubio punu prisebnost, pa mu je pobjegla koja agresivnija reakcija, kao kad je Sanaderu ponavljao tko tu točno vodi emisiju.

Što je opet bolje nego kad Mirjana Hrga mrtva hladna kaže Anti Đapiću da ga je u emisiju pozvala "zato što s HSP-om znamo na čemu smo".

Je li nastup Mislava Bage pozitivan ili negativan? Ni jedno ni drugo. On je sasvim normalan. Druga stvar je ta što je hrvatska javnost navikla da se vođe ne dira i da im se ne postavljaju neugodna pitanja. A zašto je navikla? Zato što vođama tako odgovara. Od Tita do Mesića.

I sad je Mislav Bago kontroverzna ličnost, iako uopće nema zašto biti kontraverzan. Jer je zaista samo radio svoj posao. Postavljao pitanja i na njih tražio odgovore. Kao što bi novinar trebao.

>>>Ostale komentare Indexovog novinara Jovana Dragišića pročitajte na njegovom službenom blogu jovandragisic.bloger.hr

J. D.