POSLJEDNJIH se dana u medijima i stručnim krugovima vodila rasprava o tome je li zrak u Zagrebu stvarno jedan od zagađenijih u svijetu kako je pokazala stranica IQAir ili je to pretjerivanje kojem je cilj zarada.

Naime, švicarska kompanija IQAir doista istovremeno objavljuje rang liste najzagađenijih gradova svijeta i proizvodi i prodaje uređaje za pročišćavanje zraka. Zbog toga postoji osnovana sumnja da bi kompanija mogla biti u sukobu interesa, odnosno da bi joj moglo biti u interesu prikazati situacije gorima nego što stvarno jesu kako bi ljudi mislili da su im proizvodi IQAira neophodni za zdravlje.

Što je istina u ovoj priči? Koliko je zrak u Zagrebu stvarno zagađen, zašto je zagađen i je li opasan po zdravlje?

Prikaz onečišćenja za Zagreb prema IQAiru u srijedu 3. 11.

Onečišćeni zrak skraćuje život više nego pušenje

Novija medicinska istraživanja utvrdila su da je zrak zagađen lebdećim česticama, dušikovim oksidima, čađi i osobito ozonom, uzrok značajnog skraćenja očekivanog životnog vijeka. Onečišćeni zrak glavni je pojedinačni okolišni uzrok preuranjene smrti. Procjenjuje se da on godišnje u Europi uzrokuje oko 500.000 prijevremenih smrti, a u svijetu oko sedam milijuna.

Prema stranici Air Quality Life Index (AQLI) zagađenje zraka, koje ponajviše uzrokuje izgaranje fosilnih goriva, u prosjeku po glavi stanovnika u svijetu skraćuje očekivano trajanje života za gotovo dvije godine (u odnosu na trajanje koje bi se očekivalo da onečišćenja nema), što je značajno više od pušenja, droge, alkohola, nehigijenskih uvjeta života, ozljeda na cestama, HIV-a, malarije, tuberkuloze i ratnih sukoba (grafikon dolje). Treba imati na umu da će cigarete u prosjeku skratiti život pušača za više godina, no onečišćeni zrak šteti mnogo većem broju ljudi pa je, kada se uprosječi, on veći uzrok smrti od pušenja. Skraćenje je najveće u krajevima s najvišim razinama onečišćenja.

Kako bi se dobila ideja o utjecaju onečišćenja zraka na zdravlje kreiran je indeks kvalitete zraka (AQLI) koji dugotrajnu izloženost koncentracijama onečišćenja pretvara u njihov utjecaj na životni vijek. Prema AQLI-ju s kontinuiranim izlaganjem svakih dodatnih 10 mikrograma po prostornom metru (μg/m³) lebdećim česticama PM2.5 (čestice manje od 2.5 mikrometara koje se dugo zadržavaju u zraku jer lebde i prodiru duboko u pluća) životni vijek skraćuje se za 0.98 godina. To znači, primjerice, da bi stanovnici Šangaja, koji ima prosječne godišnje koncentracije PM2.5 oko 40 μg/m³, mogli očekivati ​​da bi živjeli čak 4.1 godinu duže kada bi trajno i drastično smanjili onečišćenje zraka.

Prema postaji Zagreb 3 zrak je vrlo loše kvalitete

Za sada ne postoje studije koje bi pokazale koje bi razine štetnih lebdećih čestica PM10 i PM2.5 bile sigurne za zdravlje. U Europskoj uniji preporučena gornja prosječna granica je 20 µg/m³, međutim WHO smatra da bi ju trebalo spustiti na 10 µg/m³.

U rujnu ove godine WHO je izdao nove smjernice za kvalitetu zraka. U dokumentu se za PM₁₀ i PM_2.5 daju tzv. privremeni ciljevi (engl. interim targets), koji služe kao postupni koraci u smanjenju onečišćenja zraka, a namijenjeni su za korištenje u područjima gdje je zagađenje zraka visoko. Privremene ciljeve vlasti u visoko zagađenim područjima mogu koristiti za razvoj politika smanjenja onečišćenja koje su ostvarive u realnim vremenskim okvirima, odnosno kao korake prema konačnom postizanju razine smjernica kvalitete zraka, a ne kao krajnje ciljeve. Dakle, i dalje je cilj spustiti razine PM_2.5 na 10 µg/m³. Također se potiče praksa praćenja ultrafinih čestica (< 100 nm) te crnog i elementnog ugljika, kao i praćenje epizoda donosa pustinjskog pijeska.

Mjerenja na postajama u Zagrebu pokazuju da su prosječne godišnje razine PM_2.5 u 2015. na dvjema postajama - u Centru i u Novom Zagrebu - bile blizu ili čak preko graničnih u EU. Prema navedenim procjenama AQLI-ja, to bi značilo da bi očekivano trajanje života građana tih dijelova grada moglo biti za koju godinu kraće nego što bi bilo da zagađenja uopće nema ili da je minimalno.

Prema postaji Državnog hidrometeorološkog zavoda Zagreb 3 koja je smještena u Novom Zagrebu, zrak je ondje posljednjih dana vrlo loše kvalitete. Koncentracije lebdećih čestica PM₁₀ i PM_2.5 značajno su više od preporučenih (grafika dolje). Razine PM_2.5 kretale su se oko 70 µg/m³. No čak i na godišnjoj razini one su više od preporučenih granica.

Zašto je zrak u Zagrebu zimi loš?

Poznato je da se u Zagrebu svake godine tijekom zime diže uzbuna zbog loše kvalitete zraka. Zimi su povišene razine PM₁₀, PM_2.5 i dušikovih spojeva NOx koji nastaju u svim izgaranjima, dok su ljeti ponekad povišene razine ozona čije stvaranje pospješuju zrake sunca.

Sonja Vidič, stručnjakinja s dugogodišnjim iskustvom u području analize i istraživanja kvalitete zraka, kaže da je zimi povećano izgaranje fosilnih goriva (plin, naftna goriva) i drva (biomasa) zbog grijanja.

„U Zagrebu je to osobito izraženo u kućanstvima koja nisu povezana na gradsku toplinsku mrežu tako da situacija može biti lošija u prigradskim područjima i rubnim dijelovima grada nego u samome centru grada. Međutim, kako promet značajno doprinosi onečišćenju, onda se spajaju oba efekta pa su podjednako pod pritiskom onečišćenja svi dijelovi grada jer je promet veliki i sveprisutni izvor onečišćenja lebdećim česticama“, kaže Vidič.

„Također, zimi se zbog raznih meteoroloških uvjeta, uključujući i niske temperature, dugotrajnu vlagu i maglu i slično i neki plinovi poput dušikovih oksida, koji nastaju kao nusprodukt svih izgaranja, dijelom pretvaraju u čestice pa se ukupan broj lebdećih čestica značajno povećava“, ističe Vidič.

Temperaturna inverzija

Još jedan važan razlog je tzv. temperaturna inverzija. Naime, uobičajeno je da temperatura zraka pada s nadmorskom visinom. Na planinama je obično hladnije nego u dolinama. No, zimi, kada Sunce slabije zagrijava tlo, ono zračenjem brže gubi toplinu nego vlaga u višim slojevima atmosfere pa se sloj zraka pri tlu brže hladi.

Također se događa da se apsorpcijom ultraljubičastog dijela Sunčeva zračenja zrak u gornjoj atmosferi jače zagrije.

Nadalje, događa se da na toploj fronti topli zrak struji iznad hladnijega ili pak da se pri hladnoj fronti hladniji zrak uvlači pod topliji. Na taj način može nastati svojevrsna statična kapa toplog zraka koja prekriva masu hladnog zraka koja se zadržava pri tlu. U takvim situacijama prekida se uobičajeno podizanje toplog, lakšeg zraka od tla u vis i poniranje ohlađenog, težeg zraka iz visina prema tlu. To podrazumijeva da nema dobre cirkulacije zraka tako da se koncentracije onečišćenja iz dana u dan povećavaju.

„Dolazi do nakupljanja onečišćenja koje se povećava sve dok ne zapuše vjetar ili ne padne kiša. Tako je u Zagrebu bilo proteklih dana. Ova kiša koja sada pada uspjela je tek djelomično smanjiti onečišćenje, no još uvijek nema vjetra. Na jednom ispitu postavljeno je pitanje postoje li u Zagrebu inverzije. Odgovor je bio da su one zimi u Zagrebu prisutne gotovo svakodnevno“, tumači Vidič.

Koliko je realno zrak u Zagrebu zagađen?

U Hrvatskoj je u pravilu zrak zagađeniji, što znači da je druge kategorije, u svim većim gradovima i industrijskim područjima, primjerice u Zagrebu, Osijeku, Rijeci, Sisku, Slavonskom Brodu, Kutini itd.

Zagreb, kao i drugi gradovi u Hrvatskoj, ponekad može završiti na listama onih s najzagađenijim zrakom, bez obzira na to tko radi rang liste. Međutim, to se uobičajeno zbiva u nekim kraćim razdobljima. Kada se gleda kvaliteta zraka kroz godinu, Zagreb, baš kao i Hrvatska generalno, nije ni najgori ni najbolji, spada negdje u prosjek (tablica dolje).

Gordana Pehnec, stručnjakinja Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada, kaže da su u Zagrebu koncentracije lebdećih čestica PM_2.5 veće u centru grada u odnosu na sjeverni dio grada te da još rastu prema Novom Zagrebu.

“Primjerice, u Zagrebu na gradskim mjernim postajama na potezu Ksaverska cesta - Đorđićeva - Siget koncentracije rastu od sjevera prema jugu, dakle sve su više prema Novom Zagrebu", kaže Pehnec.

Zrak u Novom Zagrebu je II.kategorije, odnosno onečišćen

Studija naših stručnjaka iz 2019. godine pokazala je da su godišnje razine PM₁₀ u u sjevernom dijelu grada na Ksaverskoj cesti bile 21 μg/m3, u Đorđićevoj ulici u centru Zagreba 26 μg/m³, a u Sigetu u Novom Zagrebu 30 μg/m³.

"Kod lebdećih čestica PM₁₀ promatra se i broj dana tijekom godine kada je 24-satna koncentracija bila viša od 50 μg/m³, a dozvoljava se 35 prekoračenja tijekom kalendarske godine. Takvih je dana s prekoračenjima u 2019. godini bilo 9 na Ksaverskoj cesti, 22 u Đorđićevoj ulici te 46 u Sigetu, stoga se zrak u Novom Zagrebu ocjenjuje kao  II. kategorije, odnosno onečišćen zrak", kaže Pehnec.  

Vidič, međutim, napominje da treba imati u vidu da sami iznosi onečišćenja ovise o konkretnoj lokaciji mjerenja i njenom položaju u odnosu na izvore onečišćenja i prometnice.

“Zbog toga će neke lokacije uvijek pokazivati više vrijednosti od nekih drugih. Tu su i poznati efekti ‘uličnih kanjona’ koji sprečavaju slobodno provjetravanje zraka, što je u slučaju Zagreba pravac zapad-istok s obzirom da provjetravanje, i kada je slabo zbog slabog vjetra, a koje s Medvednice ide u smjeru sjever-jug, vrlo često nije učinkovito zbog orijentacije ulica u gradu. Problem je kompleksan i svakako bi ga urbanisti i gradski planeri trebali razmotriti”, kaže Vidič.

No, Zagreb po tome nije jedinstven.

"Većina velikih gradova u Europi ima problema s lebdećim česticama. Vrlo je malo zemalja koje su to uspjele riješiti, a jedna od njih je Švicarska. Ona je, među ostalim, potpuno zabranila vožnju dizelašima po gradovima. Što se Hrvatske tiče, ona nije ni najbolja ni najgora, što pokazuju izvješća za 2018. (grafikon gore)", kaže Pehnec.

Riječ je o trenutnom onečišćenju koje ne bi trebalo biti opasno

Na naš upit, iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar dobili smo priopćenje u kojem se ističe da su povećane koncentracije lebdećih čestica (PM₁₀, PM_2.5) u zraku, kojima smo svjedočili posljednjih dana u gradu Zagrebu, prolazno stanje.

„Naime, to je rezultat nepovoljnih vremenskih uvjeta (prvenstveno magla) i uobičajena je njihova pojava tijekom zimskih mjeseci“, stoji u priopćenju.

„Radi se o trenutnom onečišćenju zraka koje ne bi trebalo imati utjecaj na zdravlje građana, ali kao i uvijek Nastavni zavod za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar izdaje preporuke građanima, posebice najosjetljivijim skupinama, koje su dostupne na stranicama www.stampar.hr. Zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta (magla), koji uzrokuju stvaranje tzv. kape nad gradom i time nemogućnost prozračivanja, a i početka sezone grijanja, svjedočimo trenutno lošoj kvaliteti zraka u gradu s obzirom na lebdeće čestice PM₁₀ i PM_2.5. Treba napomenuti kako se kvaliteta zraka ocjenjuje na godišnjoj razini, a ne na temelju trenutnog onečišćenja. Tako je npr. za lebdeće čestice PM₁₀ dozvoljeno 35 dana u godini prekoračenje granične vrijednosti“, objasnio je Marko Marić, dipl. ing. el., voditelj Laboratorija za zrak, buku i ostale mikroklimatske uvjete Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar.