ONO ŠTO mnogi u svijetu, ali prije svih u Sjedinjenim Državama, nikako nisu priželjkivali imajući u vidu ne samo godine kandidata već i njihovo trajanje na javnoj pozornici, ipak će se dogoditi.

U utrci za novog američkog predsjednika su stari rivali, bivši predsjednik Donald Trump i aktualni predsjednik Joe Biden. Trendovi u anketnim podacima s kraja prošle i početka ove godine te predviđanja prominentnih analitičara ukazuju na značajnu vjerojatnost Trumpovog povratka u Bijelu kuću.

Potencijalna Trumpova pobjeda na izborima, kako sam već napisao u jednoj od prethodnih kolumni, prema mišljenjima velikog broja ne samo verziranih promatrača već i dužnosnika diljem svijeta, a u svjetlu njegovih dosadašnjih izjava i zalaganja, potencijalno bi mogla prouzročiti značajne promjene u svjetskim geopolitičkim gibanjima te pogoršati krhkost liberalnog međunarodnog poretka.

Intrigantno pitanje koje se često postavlja u tom kontekstu je odnos između dvije vodeće svjetske sile (ako se iz komparacije izuzme nuklearno naoružanje), Sjedinjenih Država i Kine. Boji li se Kina Trumpovog povratka na vlast?

Kineske relacije s Bidenom

Nakon početnog nepovjerenja i tenzija u američko-kineskim odnosima koje su determinirale američke optužbe za kinesko cyberdjelovanje prema SAD-u, krađu američke intelektualne svojine, nelojalnu konkurenciju te nepoštivanje temeljnih ljudskih prava, a u suprotnom smjeru kineske optužbe za američko miješanje u unutarnje poslove Kine te osporavanje njenog integriteta i suvereniteta kroz uzastopne posjete visokih američkih dužnosnika Tajvanu, predsjednici Biden i Xi Jinping su tijekom prošle godine pokušali ublažiti stajališta i približiti pristupe u rješavanju otvorenih bilateralnih i multilateralnih pitanja.

Prekretnicu u dijalogu je označio kinesko-američki predsjednički summit u Kaliforniji u studenom 2023. godine, kad su dvije strane nedvojbeno ušle u fazu blažih i interaktivnijih odnosa.

Unatoč skepticizmu mnogih promatrača o tome koliko pragmatičnog napretka Kina i Sjedinjene Države zaista mogu postići, nakon prethodno spomenutog summita nastavljeni su službeni razgovori na visokoj razini u područjima kao što su redukcija proizvodnje i izvoza fentanila, kontrola u razvoju umjetne inteligencije i otvorena pitanja koja se tiču dinamike odnosa između dva najveća gospodarstva na svijetu.

Pravci suradnje

U rujnu 2023. godine Kina i Sjedinjene Države su uspostavile ekonomske i financijske radne skupine, a potom su u veljači 2024. godine formirane i radne skupine za borbu protiv trgovine narkoticima.

Radne skupine sa zadatkom analize razvoja i utjecaja umjetne inteligencije te njene prihvatljive, legalne uporabe su, također, spremne uključiti se uskoro u raspravu. Dakle, s razine komunikacije dvojice lidera otvorena pitanja su ponovo spuštena na razinu državnih delegacija nižeg ranga, što je doprinijelo frekventnosti sastanaka i zatopljavanju odnosa.

Sukladno navedenom trendu, američko ministarstvo prometa donijelo je odluku da se, počevši od 31. ožujka 2024. godine, kineskim zračnim prijevoznicima dopusti obavljanje 50 povratnih putničkih letova tjedno između dvije zemlje. Također, postoje nagovještaji i da bi američka ministrica financija Janet Yellen uskoro trebala posjetiti Kinu drugi put, što sugerira da će se komunikacija na visokoj razini nastaviti.

Međutim, ono što je ključno u svemu je činjenica da Kina više ne gaji iluzije kako će Sjedinjene Države iskreno i stvarno ublažiti svoju politiku prema njoj. Zapravo, Kinezi su svjesni da su ideološke i interesne razlike između dvije zemlje ogromne.

Čak i nakon godinu dana pozitivnih interakcija s Bidenovom administracijom, kineska vlada nije bila iznenađena njegovom objavom da će blokirati ulazak kineskih električnih vozila na tržište SAD-a i proširiti kontrolu izvoza poluvodiča i informatičke tehnologije - takozvanih usluga u oblaku (isporuka računalnih resursa i skladišnih kapaciteta preko interneta), među ostalim predloženim politikama.

Što Kinezi očekuju od Trumpa?

Ako postane novi američki predsjednik, Trump bi, prema projekcijama kreatora kineske gospodarske politike, mogao usvojiti i nametnuti iracionalnu i izuzetno oštru ekonomsku agendu prema Kini. U veljači ove godine Trump je u jednom od svojih zapaljivih govora pristašama zaprijetio da će uvesti carine na kinesku robu veće od 60 posto.

U kontekstu slabog kineskog izvoza takve protekcionističke politike glavna su briga vlade u Pekingu. Najnoviji podaci pokazuju da je kineski izvoz, mjeren u dolarima, iznosio ukupno 3.38 trilijuna dolara u 2023. godini, što predstavlja pad od 4.6 posto u odnosu na 2022. godinu.

Osim carina, Trump bi također mogao nametnuti agresivniju politiku u smislu kontrole američkog izvoza i provjere ulaganja američkih kompanija, što bi bilo vrlo štetno za kinesku proizvodnju i strana ulaganja u njeno gospodarstvo. S usporenim ekonomskim rastom i težnjom za "produkcijom nove kvalitete", ove bi mjere mogle izvršiti dodatni pritisak na kinesku ekonomiju koja već nekoliko godina tetura na nestabilnim temeljima.

Trumpova nepredvidivost i ekscentričnost

Što se tiče vanjsko-sigurnosne agende, Trump bi, kao potencijalni novi američki predsjednik, a sukladno iskustvu iz prethodnog četverogodišnjeg mandata u Bijeloj kući, mogao donositi nepredvidive odluke u odnosima s Kinom, koje bi bile prožete njegovim stilom bez utemeljenja na standardnoj američkoj politici u regiji Pacifika. To dalje znači i eventualnu mogućnost zaoštravanja relacija u kritičkim, otvorenim pitanjima kao što su politika Kine ili teritorijalne razmirice u Južnom kineskom moru.

Međutim, općenito većina kredibilnih promatrača vjeruje da Trump ne pridaje veliku važnost tajvanskom pitanju, ostavljajući prostora za prilagodbu kineskoj politici prema otoku, premda postoje i oni koji su mnogo oprezniji u ocjenama, uzimajući u obzir Trumpov karakter te potrebu za samopromoviranjem i uspostavljanjem osobnih odnosa s karizmatičnim liderima.

Takvi odnosi mogu proizvesti njegove ekscentrične odluke apsolutno izvan konteksta. Promatrači kao primjer navode potencijalnu suradnju s pragmatičnim, izabranim predsjednikom Tajvana Lai Ching-teom koji se zalaže za čvršće veze sa Sjedinjenim Državama i drugim liberalnim demokracijama. Prava prilika da Trump pokaže svoju "veličinu", te, na primjer, proširi vojnu suradnju s Tajvanom, što bi predstavljalo noćnu moru za Kinu.

Kina je, izgleda, spremna za novo zaoštravanje

I pored gore akcentiranog Kina se, prema kredibilnim izvorima, već duže vrijeme intenzivno sprema za odgovor na svaku tvrdolinijašku politiku koju bi joj Trump potencijalno mogao uvesti ako bude ponovo izabran za predsjednika. Posebno u svjetlu temeljnih uvjerenja do kojih je kineska strateška zajednica došla kako on nije samo "transakcijski biznismen već čovjek koji sukladno svojim svjetonazorima može provoditi ekstremno štetnu agendu u odnosu na kineske interese".

Doista, bilo kakvo zaoštravanje američkih politika prema Kini u mandatu budućeg predsjednika, tko god on bio, naići će, sva je prilika, na unaprijed pripremljenu oštru vojno-gospodarsku agendu.

Dovoljno je uočiti ogromne dimenzije kineskog vojnog proračuna u posljednjih nekoliko godina, rapidni razvoj vojno-tehnološkog kompleksa te modernizaciju oružanih snaga ili, na primjer, sveobuhvatne operacije diversifikacije izvoznih kanala u iščekivanju mogućih visokih američkih carina u gospodarskoj domeni.

Za kreatore kineske vanjsko-sigurnosne politike, prema tome, više ne postoji pitanje tko je od dvojice kandidata za novog američkog predsjednika bolja opcija za Kinu, već tko je za nju manje štetan. Mnogi kineski znanstvenici vjeruju da se, "bez obzira na to tko preuzme dužnost u Bijeloj kući, neće promijeniti smjer strateškog natjecanja SAD-a s Kinom".

Kinezi bi mogli čak i profitirati

Nadalje, Kina bi čak mogla izvući i neke koristi od Trumpovog ikonoklastičkog pristupa diplomaciji ako ga američki glasači na izborima u studenom ove godine izglasaju za predsjednika. Naime, njegova vanjska politika u prvom mandatu, kao refleksija doktrine "Amerika na prvom mjestu", dovela je do udaljavanja Sjedinjenih Država i nekih njenih tradicionalnih saveznika u azijsko-pacifičkoj regiji, ali i Europi.

Ovo otuđenje nije bilo vidljivo samo u diplomatskoj retorici već i u provedbi određenih politika, kao što je povlačenje SAD-a iz Transpacifičkog partnerstva TPP u siječnju 2017. godine, dovođenje u pitanje vrijednosti NATO-a i nametanje carina trgovinskim partnerima.

U odsustvu Sjedinjenih Država i njihovog monitoringa Kina bi mogla uspostaviti bliže odnose s Europom te zemljama azijsko-pacifičke regije, promovirajući vlastite vrijednosti i interese, što bi u konačnici bilo u suglasju s njihovom strategijom širokog otvaranja prema vanjskom svijetu.

Postoje nagovještaji da bi njemački kancelar Olaf Scholz već u travnju mogao otići u svoj drugi posjet Kini, dok je kineski predsjednik Xi Jinping zainteresiran posjetiti Francusku i Srbiju u prvoj polovici ove godine.

Vrlo je vjerojatno da će jedna od glavnih tema planiranih susreta na najvišoj razini biti kako reagirati ako u Bijeloj kući dođe do rotacije nakon predsjedničkih izbora. U tom kontekstu većina kredibilnih promatrača vjeruje da se Kina uopće ne boji Trumpovog trijumfalnog povratka niti gaji bilo kakve iluzije da bi joj Bidenov novi mandat donio neke osobite koristi.