U PETAK, 13. listopada 1307. godine, diljem Francuske započela je velika operacija uhićenja pripadnika templarskog reda, jedne od najmoćnijih i najbogatijih organizacija srednjovjekovne Europe. Po nalogu francuskog kralja Filipa IV. Lijepog templari su optuženi za herezu, bogohuljenje i niz drugih teških prijestupa. Bio je to početak događaja koji će u samo nekoliko godina dovesti do potpunog ukidanja reda koji je gotovo dva stoljeća imao važnu ulogu u križarskim ratovima.

Posebno je zanimljivo što se uhićenje dogodilo upravo na petak 13., datum koji se danas povezuje s nesrećom. Iako je popularna teorija da upravo od progona templara potječe praznovjerje o petku 13., za takvu povezanost nema pouzdanih povijesnih dokaza.

Tko su bili templari?

Templarski red nastao je početkom 12. stoljeća, nakon Prvog križarskog rata i kršćanskog osvajanja Jeruzalema. Njegova prvotna zadaća bila je zaštita kršćanskih hodočasnika koji su putovali u Svetu Zemlju.

Red je dobio ime po sjedištu na jeruzalemskom Brdu hrama, za koje se vjerovalo da je bilo mjesto nekadašnjeg Salomonova hrama. Templari su bili redovnici i ratnici istodobno. Polagali su zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti, ali su također bili obučeni za ratovanje.

S vremenom su izrasli u jednu od najutjecajnijih organizacija kršćanskog svijeta. Zahvaljujući donacijama vladara i plemića stekli su velike zemljišne posjede, utvrde i bogatstvo. Razvili su i složen financijski sustav koji je omogućavao prijenos novca između različitih dijelova Europe i Bliskog istoka.

Njihova financijska djelatnost bila je toliko razvijena da ih se često smatra pretečama modernih bankara. Templari su čuvali novac, upravljali imovinom i kreditirali vladare, među kojima je bio i francuski kralj.

Zašto je francuski kralj odlučio uništiti templare?

Početkom 14. stoljeća templari su se našli u nezavidnom položaju. Padom Akre 1291. godine križari su izgubili posljednje veliko uporište u Svetoj Zemlji, a templarski red ostao je bez svoje najvažnije vojne zadaće.

Istodobno je francuski kralj Filip IV. Lijepi nastojao ojačati kraljevsku vlast i staviti pod nadzor moćne institucije koje nisu bile izravno podređene kruni.

Filip je imao ozbiljne financijske probleme, a templari su bili među njegovim vjerovnicima. Njihovo bogatstvo, povlastice i neovisnost predstavljali su prepreku njegovim političkim ambicijama.

Povjesničari se uglavnom slažu da su financijski i politički interesi imali važnu ulogu u kraljevu obračunu s templarima, iako se njegovi motivi ne mogu svesti isključivo na želju za njihovim bogatstvom.

U rujnu 1307. Filip je svojim službenicima diljem kraljevstva poslao tajne naredbe. U njima je zahtijevao da se pripreme za istodobno uhićenje svih templara na francuskom teritoriju. Operacija je trebala biti provedena 13. listopada.

Petak 13. i velika uhićenja

U ranim jutarnjim satima 13. listopada 1307. kraljevi službenici i vojnici počeli su uhićivati templare diljem Francuske. Među zarobljenima bio je i veliki meštar reda Jacques de Molay, koji je uhićen u Parizu.

Optužbe protiv templara bile su iznimno teške. Teretilo ih se da tijekom obreda primanja novih članova niječu Krista, pljuju na križ, štuju idole i sudjeluju u nedopuštenim seksualnim obredima.

Uslijedila su ispitivanja tijekom kojih je široko primjenjivana tortura. Mnogi templari priznali su ono za što su bili optuženi, ali su kasnije povlačili priznanja, tvrdeći da su ih dali zbog mučenja.

U Parizu su ispitivani deseci pripadnika reda, a mnogi su pod pritiskom priznali barem dio optužbi. Veliki meštar Jacques de Molay također je priznao određene prijestupe, no kasnije je odbacio optužbe protiv reda.

Danas se velik dio optužbi protiv templara smatra neutemeljenim ili nedokazanim. Priznanja dobivena mučenjem ne mogu se smatrati pouzdanim dokazima, a postupci protiv reda bili su snažno obilježeni političkim pritiscima.

Papa je na kraju ukinuo templarski red

Uhićenja su izazvala sukob između francuskog kralja i pape Klementa V. Templari su, naime, bili pod izravnom papinskom zaštitom, pa je Filip svojim postupkom zadirao u crkvene ovlasti.

Ipak, kralj je postupno uspio nametnuti svoju volju. Papa je u studenome 1307. naredio uhićenja templara i u drugim kršćanskim državama, a protiv reda su pokrenuti brojni postupci.

Sudbina templara konačno je zapečaćena 22. ožujka 1312. godine, kada je Klement V. bulom Vox in excelso ukinuo red. Važno je naglasiti da templarski red nije ukinut na temelju konačne presude kojom bi njegova krivnja bila dokazana, nego papinskom odlukom donesenom u okolnostima snažnog političkog pritiska.

Većina templarske imovine formalno je dodijeljena ivanovcima, drugom velikom viteškom redu, iako je dio završio pod nadzorom svjetovnih vladara.

Posljednji veliki meštar završio je na lomači

Jedan od najpoznatijih događaja povezanih s propašću templara dogodio se u ožujku 1314. godine. Jacques de Molay, posljednji veliki meštar reda, nakon dugog zatočeništva javno je odbacio ranija priznanja i ponovno ustvrdio da je njegov red nevin.

Francuski kralj naredio je njegovo pogubljenje. De Molay je zajedno s Geoffroyem de Charnayem, jednim od vodećih templara, spaljen na lomači u Parizu.

Prema kasnijoj legendi, de Molay je prije smrti prokleo kralja Filipa IV. i papu Klementa V., pozvavši ih da se uskoro pojave pred Božjim sudom. Obojica su doista umrla iste godine, što je dodatno potaknulo nastanak legendi o templarskom prokletstvu.

Međutim, nema pouzdanih suvremenih dokaza da je de Molay doista izgovorio takvu kletvu.

Propast templara ostala je jedan od najpoznatijih primjera sukoba političke i vjerske moći u srednjovjekovnoj Europi. Njihovo bogatstvo, tajnoviti obredi i dramatičan kraj stoljećima su poticali priče o skrivenom blagu, tajnim društvima i izgubljenim relikvijama.

Ipak, iza brojnih legendi nalazi se stvaran povijesni događaj: sustavan progon viteškog reda koji je gotovo dva stoljeća bio jedna od najvažnijih institucija kršćanske Europe.