SVOJ plijen može uočiti s udaljenosti do 200 metara. Za razliku od većine srodnika, ne čeka sakriven u travi da mu se žrtva približi, nego se aktivno kreće, prati krave, ovce ili ljude i na kraju napada ugrizom.

Riječ je o krpelju iz roda Hyalomma, koji je ranije živio u Africi, Aziji i južnoj Europi. Zbog klimatskih promjena sada pronalazi idealne uvjete za preživljavanje i sjevernije, pa se već pojavio u Njemačkoj i nekim zemljama istočne Europe, dok je Kosovo već dugo žarište.

Problem je što ovaj krpelj prenosi opasni Orthonairovirus haemorrhagiae, uzročnika krimsko-kongoanske hemoragijske groznice, čija je klinička slika usporediva s ebolom, piše Deutsche Welle.

Početak njemačko-kosovske suradnje

Veterinar Kurtesh Sherifi je 2005. godine, dok je završavao doktorat u Berlinu, u novinama pročitao o epidemiji krimsko-kongoanske groznice. Pisalo je da je u njegovoj domovini Kosovu od te bolesti oboljelo jedanaest, a umrlo petero ljudi.

Zoonoze, bolesti koje se prenose sa životinja na ljude, već su bile u fokusu njegova znanstvenog interesa, a ovaj virus činio mu se posebno zanimljivim. Sherifi se zaposlio na Fakultetu poljoprivrede i veterinarske medicine Sveučilišta u Prištini, gdje je proračun za znanost skroman. Kosovo, zemlja s oko 1,6 milijuna stanovnika, nema laboratorije visoke biosigurnosti ni opremu za dijagnostiku virusa CCHF-a.

Zato se obratio Bernhard-Nocht institutu za tropsku medicinu (BNITM) u Hamburgu, koji ima i opremu i stručnjake. Jedna od njih je Petra Emmerich, virologinja specijalizirana za dijagnostiku virusa rizične skupine 4, kojoj pripada i uzročnik krimsko-kongoanske groznice. Emmerich je ujedno i pričuvnica u njemačkoj vojsci, koja je također zainteresirana za opasne viruse koji bi se mogli koristiti kao biološko oružje. Godine 2009. poslana je na Kosovo kao virologinja i tamo je upoznala Kurtesha Sherifija. Nakon toga započela je intenzivna znanstvena razmjena, a na Kosovu je počela izgradnja sustava za praćenje širenja krpelja i dijagnostiku virusa. Suradnja je 2013. dobila dodatni poticaj i financijska sredstva kroz program biološke sigurnosti njemačkog Ministarstva vanjskih poslova.

Obostrana korist i edukacija

"To je na obostranu korist", sažima Petra Emmerich partnerstvo. "Mi imamo dijagnostičku stručnost i za to potrebna sredstva, ali nemamo pacijente." Zato virologinja redovito sa sobom vodi liječnike iz Njemačke, koji razmjenjuju iskustva s kliničarima s Kosova.

Edukacija je još jedan važan stup njemačko-kosovske suradnje. Poljoprivrednici na Kosovu posebno se često zaraze virusom. I to ne isključivo ugrizima zaraženih krpelja, nego zato što krpelje golim rukama skidaju s vimena svojih životinja. Ako pritom zaražena krv životinja dospije u malu ranu na ruci, virus se može prenijeti. "Vjerojatno se na ovaj način zarazi velik dio ljudi na Kosovu", kaže Sherifi.

On i njegova njemačka kolegica posjećuju i škole te objašnjavaju opasnost od virusa. I mjere zaštite: određena sredstva koja odbijaju krpelje (repelenti), duge hlače, čvrsta obuća. Jer problem je u tome što protiv krimsko-kongoanske groznice ne postoji ni cjepivo niti specifična terapija.

Zašto je ta groznica tako opasna?

Dok obični krpelj (lijevo) čeka da pogodna žrtva naiđe, krpelj iz roda Hyalomma ide u lovFoto: Fabian Sommer/dpa/picture alliance

Većina infekcija doduše ne uzrokuje nikakve simptome. "Ali ako se razbolite, onda je to osobito teško", kaže Emmerich. Počinje nespecifičnim simptomima sličnima gripi, poput vrućice, zimice, bolova u udovima i glavobolje. Kod teških oblika slijede krvarenja kože, nosa i desni, kao i krvarenja u probavnom sustavu, a može doći i do zatajenja organa. Pacijenti se moraju liječiti intenzivnom medicinskom skrbi i prije svega izolirati jer su vrlo zarazni.

Uz intenzivno liječenje, kod kojeg je prvenstveno riječ o osiguravanju vitalnih funkcija, pacijentima oboljelima od krimsko-kongoanske groznice daje se antivirusni lijek ribavirin. Ali: "Ribavirin je kod akutno oboljelih pacijenata gotovo neučinkovit", kaže Emmerich. To nisu pokazale samo studije. "To smo osobno iskusili i kod naših slučajeva na Kosovu."

Edukacija i praćenje daju rezultate

Zato je posebno važno imati pod nadzorom širenje krpelja i virusa kako bi se u slučaju sumnje mogla izbjegavati određena područja. U tu su svrhu znanstvenici tijekom godina prikupili ne samo tisuće krpelja nego su proveli i takozvane studije seroprevalencije. Riječ je o stručnom pojmu koji označava učestalost ili postotak osoba u populaciji koje u krvi imaju specifična protutijela na određenog uzročnika bolesti.

Zato se tijekom studije testirala krv kako bi se utvrdilo jesu li ljudi ili životinje bili u kontaktu s virusom. Za tu su svrhu posebno prikladne domaće životinje kojima virus ne smeta, kaže Sherifi. Za razliku od divljih životinja i ljudi, one se uglavnom zadržavaju na jasno ograničenom prostoru. Ako se u krvi tih životinja pronađu protutijela, jasno je: virus cirkulira na tom području.

Na Kosovu je broj infekcija u posljednjih deset godina drastično pao, na ukupno samo pet slučajeva. Za usporedbu: u deset godina prije toga zabilježeno je 100 oboljenja. Sherifi i Emmerich to smatraju uspjehom svojega rada.

Ipak, oboje računaju na daljnje širenje krpelja i virusa. U Francuskoj su, primjerice, upravo otkriveni krpelji iz roda Hyalomma zaraženi virusom krimsko-kongoanske groznice. Dosad se još nijedan čovjek nije zarazio. "U posljednjih 13 godina krpelji Hyalomma već su se geografski proširili", kaže Emmerich.

Kurteshu Sherifiju zato je važno sve što je naučio od njemačkih kolega i ta saznanja želi prenijeti drugim zemljama koje još nemaju veliko iskustvo s praćenjem i dijagnostikom krpelja i virusa. Na primjer, Sjevernoj Makedoniji i Albaniji – novim područjima koja krpelj trenutno osvaja.