Foto: Index, 123rf

MLADI bračni par je konačno kupio stan. Klinac sad ima svoju sobu, a bit će mjesta i za bebu koja je na putu. Nakon financijskog kreditnog horora koji je protresao Hrvatsku posljednjih godina, kredit su uzeli u kunama, sa fiksnom kamatnom stopom. Što može poći krivo? Zazvoni telefon.

- Dobar dan, ovdje vaša banka. Zovem da Vas obavijestim da će Vam od slijedećeg mjeseca rata kredita biti petsto kuna veća.
- Ali ne razumijem, zašto?
- Znate, otvorilo se klizište, koje je uništilo našu poslovnicu, pa sada Vi snosite trošak.
- Nevjerojatno!
- I ja kažem, tko je mogao očekivati klizište na tom području?
- Ne, ne, nevjerojatno je da to nama naplaćujete!
- O pa to Vam piše u ugovoru o kreditu…

Ovim karikiranim razgovorom zapravo je opisan srž problematičnog članka ugovora koje su neke od banaka počele stavljati u nove kredite. Radi se o članku ugovora kojim banka obvezuje dužnika na plaćanje eventualnih, mogućih budućih poreznih opterećenja koje bi država mogla propisati – bankama.

Takva obaveza sa korisnikom kredita ima jednako onoliko veze kao i gore opisana situacija – nikakve. No to nije spriječilo banke da u novim ugovorima svoje moguće buduće obaveze unaprijed prebace na leđa dužnika.

Prije tri tjedna, udruga Franak je otvorenim pismom Vladi, Ministarstvu financija i Hrvatskoj narodnoj banci, upozorila kako Zagrebačka banka, Privredna banka Zagreb i Splitska banka u svoje ugovore ugrađuju takvu odredbu. Ovoga tjedna je pak Zagrebačka banka, nakon brojnih prigovora, počela upoznavati svoje klijente kako ne odustaje od spornog članka, te ako klijenti smatraju da su tim člankom protuzakonito dovedeni u loš položaj – mogu tužiti.

Banke su proteklih desetljeća intenzivno zlorabile sve instrumente koje su mogle

Dakle, banka ponovno prema građanima nastupa s pozicije sile, znajući da se prosječni građani ne mogu financijski upustiti u dugogodišnje parničenje.

Situaciju nikako ne treba shvatiti olako.

Banke su proteklih desetljeća intenzivno zlorabile sve instrumente koje su mogle koristiti kako bi maksimalno izvukle dodatnu zaradu preko leđa svojih klijenata. Zaradu kakvu na uređenim tržištima zapadne Europe ne mogu ni sanjati.

Famozni „švicarac“ je postao problem zapravo zato jer je tečaj narastao previše, pa su financijske igrice oko plasmana takvih kredita postale previše vidljive, i pogodile su previše ljudi. Pa potom kamatne stope koje su godinama jednostrano mijenjane, te koje su sudskim odlukama proglašavane ništavnima (a po kojima su banke još uvijek u preplati u milijardama kuna). Zatim jednostrano vezivanje kamatnih stopa uz povijesno niske referentne kamatne stope i izuzetno visoke fiksne marže, što je još jedna financijska bomba koja otkucava. Ah da, da ne zaboravimo spomenuti, i taj je jednostrani potez banaka redom proglašavan protuzakonitim u postupcima pred prekršajnim sudovima.

I konačno, najnoviji dodatak ovoj paleti izrabljivačkih poteza – članak ugovora kojim se u tišini svoj budući financijski rizik pokušava prebaciti na leđa dužnika.

Ono što je najgore u cijeloj toj priči, jest činjenica da parametri tog rizika nikome nisu poznati. Koliki bi mogao biti eventualni iznos poreza na aktivu banaka? Nema tog odgovora. Ako se radi o porezu od samo 1%, opet je pitanje na koji bi način banka provela prebacivanje te financijske obaveze na teret dužnika.

Sam rast kamatne stope kredita od jednog postotnog poena po toj osnovi, vrlo bi lako mogao predstavljati rast anuiteta od 500 kuna.

Što radi država?

I tako, dok banke polako ali sigurno grade novi „švicarac“, opravdano se zapitati što po tom pitanju radi država? Zar nije bolje spriječiti nego liječiti?

Nažalost, od premijera, koji je s tek dodijeljenim mandatom za slaganje Vlade, prije nego li je izrekao ijednu složenu rečenicu upućenu građanima, prvo otrčao na zatvoreni sastanak upravo sa vlasnicima tih istih banaka, teško je očekivati zaštitu. Ministar financija je trenutno prezauzet pripremom prodaje svega što imamo po 9,99 da bi se bavio takvim tričarijama.

Što nas, nažalost, ostavlja samo sa Hrvatskom narodnom bankom. Zašto nažalost? Pa dok su centralne banke u drugim, financijski uređenim tržištima, poput austrijskog, reagirale na financijske toksične proizvode, na kraju ih zabranivši, HNB ima dobro uhodanu praksu – ne djelovanja. Tako je i danas. Umjesto da je HNB već izvršila nadzor, utvrdila (ne)zakonitost, pokrenula sustavno informiranje potrošača o novim financijskim stupicama koje im se pripremaju, ili nedajbože naložila ukidanje takve prakse, HNB ne radi ništa. Promijeniti će tu i tamo neke kune u eure ili obrnuto, kako bi održala tečaj, a za ostalo – snađite se sami. Njima će deseci tisuća kuna mjesečnih plaća tako i onako kapnuti u džep. Bez obzira na to kako će se u bankarskom divljem zapadu provesti građani.

Zbog toga je izuzetno važno da sami građani budu što više informirani i svjesni tuđih obaveza koje im se pokušavaju svaliti na leđa. Nije im dosta da plaćamo dvostruko više kamate na stambene kredite od ostatka Europe. Nije im dosta ni debelo naplaćivanje dodatnih naknada, makar su u europskim zemljama neke od njih već proglašene neosnovanima i protuzakonitima. Sada bi još htjeli da šutke preuzmemo na sebe i njihove financijske obaveze u budućnosti. Koji je to bezobrazluk.

Zato, pamet u glavu. Na tržištu postoje kreditni ugovori kojima se ne vežete na plaćanje budućih obaveza banke. Ne budite ovce, i potražite ih.