NAJVEĆA uzbuđenja u hrvatskom nogometu oduvijek su se događala - izvan terena. Sudska trakavica između Vlatka Markovića i Ive Pukanića najnovija je potvrda tog pravila. Pogledajte samo likove uključene u taj slučaj. Reno Sinovčić i Igor Štimac pozvani su kao Pukijevi svjedoci, spominju se prijatelj Hrvoja Petrača - Željko Bagić i ražalovani špijun Franjo Turek, govori se o suspenzijama, podmićivanju, ucjenama, optuženicima i osuđenicima. Cijela saga prožeta je epitetima poput "majmune", "starkeljo" i "drogerašu", a zapravo se radi o tome da jedan klan uobičajenih sumnjivaca nastoji srušiti drugi klan uobičajenih sumnjivaca. Nije to borba dobra i zla, kako to obično biva na sudu, već obračun - dva zla.

Još od prodaje Ivice Olića - kada je njegov menadžer obilazio metropolu u mafijaškom prtljažniku - na jednom mjestu nije isplivalo toliko živopisnih "vedeta". U kratkim crtama: Ivo Pukanić je u ime jedne skupine istaknutih nogometnih pregalaca prepoznatljivih sa stranica crne kronike (Štimac, Sinovčić...) poželio srušiti Vlatka Markovića, uzdanicu vladajuće politike i lidera druge skupine istaknutih pregalaca sa stranica crne kronike (Zec, Vićan, Herjavec, Mamić...), a sve kako bi se dočepali zlatne koke u vidu Hrvatskog nogometnog saveza.

Marković je u nastojanju da osigura reizbor pokupovao delegate Skupštine, na isti način pokušao se (navodno) otarasiti i protukandidata Pukija, da bi na kraju cijela stvar završila na sudu. Ali, ne zbog podmićivanja, kako bismo naivno pomislili, nego zbog klevete. Jer sve su to ugledni građani i fini ljudi, u rukavicama i s manirima, jako osjetljivi na svoj ugled u društvu.

Nedodirljivi Marković riješio problem preživljavanja na visokoj funkciji

Prema očekivanjima, nogomet je tu sasvim sporedan. Kao sport. Bitan je samo kao instrument za mlaćenje love. A gdje je velika lova, tu defiliraju poznati likovi. Vlatko Marković punih deset godina nalazi se na čelu Hrvatskog nogometnog saveza. Nije ga briga ni za koji aspekt hrvatskog nogometa osim za A reprezentaciju. Ona je magnet za sponzore, ona hrani Savez i sve njegove aktivnosti, a usput održava kakav-takav interes za hrvatski nogomet. Svako malo spominju se malverzacije ulaznicama za velika natjecanja ili utakmice, a već godinama odugovlači se s izgradnjom noogmetnog kampa u Tuhelju, kako bi Savez mogao i dalje plaćati smještaj i pripreme u Čatežu.

Nedodirljivost funkcije Marković osigurava kupovinom glasova skupštinskih vijećnika, i tako već tri mandata, dok su tijekom godina njegov najbliži suradnici završavali na stranicama crne kronike: Vlado Zec je u zatvoru, Nevenko Herjavec branio se od optužbi za pronevjere u Varteksu, Pero Vićan optužen je za malverzacije u Dubrovniku, a tu je naravno i Zdravko Mamić o kojem je čak i ovom prilikom suvišno trošiti riječi. Marković ne želi rješavati probleme hrvatskog nogometa. On samo rješava problem vlastitog preživljavanja na visokoj funkciji.

Galerija likova iz Tarantinovih filmova

U takvu nesmetanom vladanju pomagala mu je i razjedinjena opozicija koja se nikako nije mogla organizirati. Kad je to napokon učinila, shvatili smo da bi bolje bilo da je ostalo po starom. Vođa urotnika trebao je postati Ivo Pukanić. Gurali su ga pobočnici Igor Štimac i Reno Sinovčić. U zavjeri se spominju čak i Željko Bagić i Franjo Turek. Galerija likova kao iz Tarantinovih filmova.

Štimac je bio alfa i omega operacije. Čovjek za kojega zlobnici kažu da je imao više tučnjava, nego klizećih startova. Kao igrač Hajduka u tunelu je istukao nogometaša Mallorce, kao dužnosnik istukao je suca Miroslava Jedvaja (koji danas robija zbog droge), navodno je pretukao i ugostitelja Željka Vidovića što je ovaj nakon osam izbjegnutih sudskih ročišta na kraju zanijekao, dok je u Ludnici (opet navodno) pretukao jednog navijača Dinama. Kao menadžer Darija Srne našao se pod istragom Uskoka, bivši suigrači nikad mu neće oprostiti privatizaciju Hajduka i propalu kladionicu, bacao je Alku Vuicu u grmlje, a novinara Branka Stipkovića iz autobusa. Ali danas je Igor Štimac ugledni komentator HTV-a, šef Udruženja prvoligaša i pravednik u potrazi za "kvalitetnijom, obrazovanijom i kulturnijom" osobom na čelu Nogometnog saveza. I odmah, k'o prstom u pekmez, ravno na Pukija.

On i njegov pajdo Reno Sinovčić, također jedan od svjedoka na sudu, "pratili su Pukanićeve napise u Nacionalu i shvatili da ima ispravan pogled prema nogometu". I tako je izdavač Nacionala, Petračev prijatelj, Gotovinin jatak, navodni obiteljski zlostavljač, ali i ugledni vlasnik novinarske akademije te politički akter, postao favorit za rušenje Markovića. Bio je dovoljno kulturan da starijeg Markovića nazove "majmunom", dovoljno kvalitetan da za Markovića kaže da je vjerojatno "i on na nečemu kao i njegova žena" i dovoljno obrazovan da ignorira činjenicu kako nikad u životu nije bio aktivan u nogometu. Osim što ima hobističku malonogometnu momčad. I što je blizak pučističkom miljeu. Snagu ( i to doslovnu) cijeloj operaciji davao je i Reno Sinovčić, čovjek kilometarskog policijskog dosjea, trenutno prerušen u eminentnog medijskog tajkuna i sportsku mecenu. Puč je na kraju propao i Marković je ponovno preživio.

Kakv nogomet, takvi likovi

No, kad se malo bolje pogleda, u Štimčevu i Sinovčićevu napadu na Markovića bilo je određene logike, pa čak i pravednosti. To su ljudi koji zapravo vladaju hrvatskim nogometom. Oni drmaju klubovima i mešetare igračima, oni koriste sportske organizacije za sve oblike zarade, dok Marković sjedi u kuli bjelokosnoj, daleko od cijele gungule, zabrinut jedno za vlastitu nedodirljivost. On u pravilu ne ide na prvoligaške utakmice, ignorira ispade klupskih čelnika, okreće glavu od afera i skandala, od optužbi za pranje novca i utaju poreza, od kriminala i nasilja na stadionima. On brine samo za A reprezentaciju, a shodno tome za sponzore, putovanja, ugled i lovu. I njemu je zapravo nogomet sporedan.

I tako, ne treba se iščuđavati nad likovima koji defiliraju Općinskim sudom u Zagrebu. Kakav nogomet, takvi likovi u njemu. I obrnuto, kakvi likovi, takav nogomet. I potpuno je svejedno tko će na kraju odnijeti prevagu u ovom sramotnom natezanju koje otkriva svu trulež hrvatskog nogometa. Hrvatski nogomet odavno je na gubitku. Kao što Markovićev desetgodišnji mandat nije spriječio propast hrvatskog nogometa, silazak s funkcije neće donijeti ništa drugo osim što će dati legimitet onima koji su tu propast izazvali. Treću opciju nemoguće je i zamisliti. U ovakvoj državi pogotovo.

Foto: Index