Kad se HDZ smije, spopadne nas jeza
Foto: Marko Miščević/Cropix
KAD SE HDZ-ovci smiju, spopadne nas jeza. Sjetite se Franje Tuđmana i onog facijalnog grča koji je nazivao osmijehom. Sjetite se Ive Sanadera i ajkuline grimase koju je prodavao pod osmijeh. Sjetite se Ivana Šukera i njegova grotesknog grohota. Sjetite se Ivića Pašalića i njegova nenasmiješenog lica.
U retrospektivi, može se zaključiti da je HDZ za smijanje učinio ono što je Stephen King učinio za klaune: čim ih ugledamo, umremo od straha.
Tako je bilo i ove nedjelje na Jarunu prigodom podjele novih 1500 stranačkih iskaznica pripadnicima mladeži HDZ-a. Okupljenima osmijesi nisu silazili s lica. Svih 1500 mladih plus Jadranka Kosor plus još par njih. Razvlačili su osmijehe kao da su podlegli mrtvačkoj ukočenosti. Da nisu imali uši, smijali bi se oko glave. Pa tko je ono rekao da desničari nisu duhoviti? Pogledajte ih, umiru od smijeha.
Iskaznica kao garancija bolje budućnosti
Uglavnom, razloga za smijeh bilo je na bacanje: u optjecaj je stavljeno novih 1500 legitimacija za uhljebljenje. Pa kako mladići i djevojke, drugovi novopečeni hadezeovci, ne bi bili ozareni: znaju da im taj komadić papira osigurava blistavu budućnost dostojnu svakog čovjeka, Hrvata i pogotovo hadezeovca.
Dok se oni naivni pokušavaju dočepati studentskog indeksa, misleći kako je baš to garancija boljeg života, oni mudriji trgaju se za članskim iskaznicama HDZ-a. Znaju, vjerojatno čak i bolje od nas, što taj komadić papira predstavlja i čemu služi. Ta legitimacija postala je simbol prestiža skoro kao zlatni Amex: za to je možda bilo potrebno čak i podmititi nekoga u Središnjici da vam sačuva jedan dragocjeni primjerak.
Tko se danas uopće smije?
Uglavnom, sada nam je jasno zašto su svi na promociji umirali od smijeha. Kao što nam je jasno zašto je HDZ još jedini nasmijan u ovoj zemlji. Ne smiju se oni koje je policija par dana prije trpala u marice, niti oni koji su to promatrali, ni oni koji gledaju kako zemlja ide u propast, oni koji su izgubili posao, oni koji ne mogu plaćati račune i kredite, oni koji se skrivaju od ovrhe, kao ni oni koji ove godine neće vidjeti more.
Zapravo, probajte se sjetiti kad ste zadnji put vidjeli nekoga da se smije, a da nije bio pijan? Ni lud? Ni HDZ-ovac? Pa čak ni predsjednik države?
"Ovo je jedan od najljepših dana ovog ljeta i kada mi bude teško, uvijek će me snažiti činjenica da sam vaša počasna članica", izjavila je Jadranka Kosor s razdraganim osmijehom nevine djevojčice, koji - nemojte se dati prevariti - također izaziva jezu. Naročito kad se u trenutku stopi u hladan grč proračunate političarke. Ako se dobro sjećamo, Stephen King je i o tome nešto pisao.
Smiju nam se u inat
Promatrajući HDZ-ovce kako se veselo cerekaju, gotovo da osjećamo zavist što im se ne možemo pridružiti. Podijeliti s njima njihovu sreću i razdraganost. To je onaj prokleti osjećaj kad se netko u vašoj blizini smije, a vi tupavo buljite obješena lica i pitate: "A što je smiješno? Dajte i nama recite". A oni okrenu leđa i udare se još glasnije smijati. Tek toliko da vam napakoste.
E na to liči osmijeh HDZ-ovaca. Kao da nam se u inat smiju iza leđa, spremajući neku novu spačku. Kao da nešto skrivaju od nas. Možda tajnu boljeg života. A vjerojatno spoznaju da se HDZ brine za svoje ljude, dok se za one ostale ne brine nitko. I upravo zato njihov smijeh izaziva toliku jezu.
Što je za sve njih Stephen King?
Jer tako je izgledao nasmijani Tuđman dok je promatrao krađu, zločine, kriminal i zatiranje demokracije. Tako je izgledao nasmijani Sanader dok nam je prodavao laž o novom HDZ-u, o liberalizmu i demokraciji i europskoj budućnosti. Tako je izgledao Andrija Hebrang dok nas je nasmijavao u predsjedničkoj kampanji. Tako izgleda ministar Šuker dok nas baca u dužničko ropstvo. Tako, napokon, izgleda i Jadranka Kosor, dok ispraznim cerekanjem nastoji prikriti činjenicu da nema snage, ni znanja, ni volje zaustaviti put u propast.
Za sve njih Stephen King bio je obični prepisivač lektire. Ovi nas ozbiljno plaše.
