Jesu li izbori završeni?
NIŠTA bolje ne ilustrira predodžbu o tome koliko će sljedeća izborna kampanja biti mlaka, nezanimljiva i predvidljiva od riječi kojima je Dijana Čuljak-Šelebaj sinoć otpočela HRT-ovu emisiju "Otvoreno". Slično kao i Francis Fukuyama prije koje desetljeće-dva je ustvrdila da je "vrijeme ideologija prošlo", te da će izbore dobiti ona stranka "koja ponudi bolji ekonomski program".
O tome koliko su te riječi bliske istini je najbolje svjedočila rasprava u kojoj su sudjelovali najveći ekonomski stručnjaci pet stranaka i blokova koji su predodređeni za ulazak u Sabor – u posljednje vrijeme prilično aktivni Polančec, ugasla esdepeovska zvijezda Ljubo Jurčić, nesuđeni premijer Radimir Čačić, od nacije pomalo zaboravljena seljačko-liberalna uzdanica Davor Štern te haespeovski stručnjak Marko Kolaković, za koga se sinoć vjerojatno prvi put čulo, što i ne iznenađuje, s obzirom da je ekonomija posljednja stvar radi koje bi se netko opredijelio za HSP.
Čak i da netko nastoji dati glas HSP-u na temelju ekonomskog programa, takvu odluku definitivno nije mogao obrazložiti na temelju sinoćnje rasprave, odnosno same emisije koja je predstavljala jedno od – najblaže rečeno – lošijih izdanja "Otvorenog". Razlog je prije svega u tome što pet stručnjaka, koje je voditeljica pokušavala režirati na isti onaj način na koji su se 1990-ih pred izbore s unaprijed pripremljenim pitanjima predstavljale stranke, jednostavno u pedesetak minuta nije moglo tako složenu materiju kao hrvatska ekonomija sažeti na nekoliko lako pamtljivih rečenica ili predizbornih parola.
Ono što se iz sinoćnje kakofonije moglo zaključiti jest da između pet stranaka po mnogim ekonomskim pitanjima, odnosno najoptimalnijem kursu kojeg bi Hrvatska trebala uzeti po pitanju poboljšanja vlastite ekonomije, vlada konsenzus. Također se može primijetiti konsenzus i oko većine ekonomskih pokazatelja, a tek na trenutak, kao u situaciji kada se Čačić, pozivajući se na "Nedjeljom u 2", podsjetio kako HDZ s obzirom na situaciju različito definira vanjski dug Hrvatske, se moglo naslutiti da su razlike među strankama uglavnom po pitanju kako se ti pokazatelji trebaju tumačiti.
Prosječni gledatelj – a tu se podrazumijeva svaki onaj koji u dnevnim novinama uz sportsku pročita i ekonomsku rubriku – je vjerojatno ostao zbunjen sinoćnjom raspravom za koju je i sama voditeljica priznala da je bila nedovršena. Po onome što se sinoć čulo uistinu bi se bilo teško ikome opredijeliti za neku od pet predstavljenih opcija. A zapravo je to i takvo opredjeljenje teško pomiriti s mantrom koja se – eksplicitno ili implicitno – ponavlja u državnim ili državi bliskim medijima, a prema kojoj su ovi izbori "nevažni", jer se na njima ne odlučuje o nikakvim "velikim" pitanjima, a pobjednici će, ma tko bili, biti "normalne europske stranke".
U potvrdi takve teze sinoćnje "Otvoreno" je bilo daleko uspješnije nego u predstavljanju bilo kakvih ekonomskih programa. Takav uspjeh, pak, nije nešto čime bi se itko trebao ponositi, kao ni time da su manje-više svi hrvatski mediji u potpunosti ignorirali izbore u Poljskoj - etabliranoj, poštovanoj i ekonomski uspješnoj članici EU i NATO. Tamošnji stanovnici su nedavno prošli kroz jednu od najžešćih i predizbornih kampanja u povijesti suvremene Europe, a birači imali dvije jasno određene i ideološki suprotstavljene opcije s manje-više istim ekonomskim programom. Zašto takav luksuz hrvatski birači sebi ne mogu priuštiti je pitanje na koje "Otvoreno", a još manje hrvatski političari, ne može dati odgovor.
Dragan Antulov