AKO SE PITATE zašto su nam političari takvi kakvi jesu i zašto politika ove države ide kako ide, jeste li možda pomislili da je ipak stvar u građanima koji ih biraju?

Jučer čitamo, uhićen je gradonačelnik Nove Gradiške, Vinko Grgić. Po drugi put. Sjetit ćemo se, internet dobro pamti, Grgić se još prije pet godina našao na meti Ureda europskog javnog tužitelja zajedno s Krešom Petekom, vlasnikom Elektrocentra Petek i još nekima.

Grgić je tada bio gradonačelnik i saborski zastupnik SDP-a. Skinut mu je imunitet, uhićen je, izbačen je iz SDP-a. Saborski mandat je završio kao nezavisni. Postupak koji se vuče već pet godina još nije gotov - nema pravomoćne presude.

Događaj nije naškodio Grgiću na lokalnoj razini. Novi izbori i on je i dalje gradonačelnik. Na tom mjestu je od 2016. godine, sada kao neovisni. A onda jučer, ovaj put nije EPPO nego naš USKOK, Grgić ponovno uhićen.

Ekipa za uhićenje

U Zagrebu, u četiri ujutro ustaju ljudi kojima je posao kucati na vrata dok drugi još sanjaju. Uzimaju sa stolca bijelu košulju i Varteksov sako kupljen putem javne nabave. Provjeravaju gdje je službena značka i putni nalog za Novu Gradišku. Uspavanoj boljoj polovici poljube čelo i kažu: "Nije ništa opasno, političar, vratim se za večeru."

Sat kasnije par Audija starijeg tipa s jeftinim gumama, automobili prestari za ministre, s gumama koje je dao najpovoljniji ponuđač, klize obilaznicom pa na A3 prema Slavoniji. Sunce se pojavljuje tek kao siva mrlja iza oblaka, a tamo iza naplatnih kućica Nove Gradiške čeka pratnja. Policijski automobil, Škoda Octavia, s oznakama i službenicima u odori.

Ekipa za uhićenje. Zaustavljaju se pred lijepo uređenom kućom, sa sjajnom ogradom i uredno podšišanom živicom. Još je rano jutro, ali ne prerano, država ne voli plaćati noćnu smjenu. Onaj u Varteksovom sakou dolazi pred vrata. Zvono. Tišina. Još jedno zvono, upornije. Napokon, na pragu čovjek u papučama i kućnom ogrtaču, gradonačelnik. Trenutak između sna i stvarnosti.

Dvaput se u pet godina ponovila ta ista scena, ista dramaturgija, samo se onaj sako policijskog inspektora pomalo suzio, jer godine idu, a nema više ni bonova za Varteks. Kada se ista slika vrati dvaput, kada se više puta biran gradonačelnik dvaput uhićuje od strane dva istražna tijela, postavlja se samo jedno pitanje: A što je vama svima?

Vinko Grgić je zakonski nevin - ali gdje je politička odgovornost?

Naravno, možete reći, i bit ćete u pravu - Vinko Grgić je nevin. Svatko je nevin dok mu pravomoćnom presudom ne bude dokazana krivnja. Ali velika većina vas koji ovo čitate nikada u životu neće dobiti kaznenu optužnicu. Poneko će dobiti kakvu za konzumiranje marihuane ili prepravljanje tablice na bakinom traktoru Tomo Vinković. Ali bez inspektora što ustaju u četiri ujutro, bez kolone, bez cijelog policijskog protokola.

Da vas svakih par godina kupi cijela policijska kolona - barem bi se u selu o vama nešto pričalo. Bili biste barem malo sumnjivi. Osim ako ste gradonačelnik. Onda sve to može.

Nemojmo se lagati, Europa može slati EPPO, Hrvatska može slati USKOK, ali ona ne može ući u biračku kutiju. Tamo ulazite vi. U biračkoj kutiji vi iskazujete svoju volju, a vaša volja, dragi građani, bila je upravo ona koja je Vinka Grgića učinila saborskim zastupnikom, koja ga je učinila i nekoliko puta gradonačelnikom.

Bitno da je i nama davao

U kratkoj, usputnoj novinarskoj reportaži, onoj s par izjava s ulice, bez velike analize, bez politologa i sociologa za stolom emisije nacionalne televizije, saznamo više nego iz pet saborskih rasprava i tri knjige o političkoj sociologiji. Ili političkoj patologiji, kako hoćete.

Jedna rečenica prolaznika s ulice rekla je sve: "Krao je, ali je i davao."

Ništa spektakularno, ništa filozofski, ništa na latinskom. Kao što je jabuka prekinula fjaku Isaaca Newtona i otvorila mu cijeli vrli novi svijet nove fizike, u toj rečenici je cijela politička filozofija tranzicijske Hrvatske.

Nije u ovoj zemlji bitna ideologija. Ne lijevo ni desno. Bitna je računica. Ako je uzimao, ali je i dijelio, onda je vaga nekako u ravnoteži. Pri čemu, naravno, dijelio je javni novac, nismo još u hrvatskih političara čuli da je netko dijelio svoje novce.

Ako je dijelio javni novac - onda je dobar

Ako je lokalni političar nešto dijelio, gradio ceste, popravljao vodovode, dakle koristio porezni novac za ono čemu porezni novac i služi, kako je netko rekao - zahvaljivati političaru jer ulaže porezni novac je kao zahvaljivati bankomatu kada vam isplati plaću, onda u naših građana nema nikakvog problema što ga crni Audi pokupi svakih par godina. Malo s europskom, malo s nacionalnom optužnicom.

Kada kriterij izbora političara postane "naš je i dao je", a sjetit ćete se i sami iste priče vječnog gradonačelnika Zagreba, priče koju je na kraju riješila biologija, a ne volja birača, onda presumpcija nevinosti postaje fusnota za vježbe iz kaznenog prava, a optužnica tek lagana smetnja u kampanji.

Dok u Europi padaju ostavke jer ministrica kupi čarape na krivu karticu ili političar dobije neobično povoljan kredit od banke, ovdje činjenica da vas svakih nekoliko godina voze u crnom Audiju, ne zato što ste štićena osoba nego osumnjičenik, ne znači gotovo ništa ako ste javnim novcem obnovili lokalnu cestu.

Presjek političke kulture društva

Država može uhićivati. Sudovi mogu suditi. Ali dok biračka kutija ostaje mjesto gdje se potvrđuje logika "krao je, ali je i davao", ništa se bitnoga u ovoj zemlji neće promijeniti.

Kratka reportaža iz Nove Gradiške nije puka ulična anketa. Ona je presjek političke kulture. Društva koje ne pita "je li sustav čist", nego "jesam li ja dobio svoje". I dok god budemo birali po logici "naš je", a ne po logici "čist je", magla će se vraćati.

A znate što znači kada se magla vraća? To znači da će i dalje crni Audiji s jeftinim gumama juriti kroz izmaglicu autoceste A3 prema Slavoniji, dok će u suprotnom smjeru polako kliziti autobusi puni hrvatske mladosti. Na ploči ispred suvozača napisana linija: Osijek - Slavonski Brod - Zagreb - Ljubljana - München.

I tada sve postane jasno. Ne zato što smo prevareni. Nego zato što smo pristali.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala