VIŠE od 36 tisuća ljudi u samo nekoliko dana na Facebooku je okupila Jelena Veljača pod motom "Spasi me". U subotu 16. ožujka prosvjedovat će protiv nasilja. Okupit će se na zagrebačkom Trgu kralja Tomislava u 11.55 sati. Simboličkih pet do podneva iako je, čini se, u Hrvatskoj što se nasilja tiče podne davno prošlo. Na akciju je glumicu i spisateljicu potaknuo stravični događaj na Pagu gdje je otac s balkona bacio svoje četvero djece.

Okupila stručnjake i iskusne aktiviste

"Sve do ovog slučaja progovarala sam kroz svoje tekstove, a slučaj na Pagu bio je samo povod da preispitam sustav koji dovodi žrtve nasilja do takvog silnog nepovjerenja prema njemu. Taj proces još uvijek traje - čini se da imamo dobre zakone, koji se loše provode u praksi. Ja ne znam zašto je to tako, ali imam iza sebe stručnjake, socijalne radnike, odvjetnike obiteljskog i kaznenog prava, te prekaljene aktiviste na ovu temu, koji mi pokušavaju rasvijetliti put i dovesti nas do smislenih ali i jasnih zahtjeva koje ćemo uputiti ministarstvu", rekla je Jelena Veljača za Index. Iako zahtjevi prosvjeda još uvijek nisu čvrsto određeni, opća ideja ipak postoji. I ne svodi se na prosvjedovanje protiv nasilja. 

"Ne može moćna klika sama sebe nadzirati"

"Sistem mora očvrsnuti, biti stroži prema nasilnicima. Nula posto tolerancije. Bojim se da je to u ovom trenutku jedini način. Drugo pitanje je watchdog institucija (nadziratelj, op. a.) koja bi nadgledala suradnju između sudova, policije i socijalne skrbi. Čula sam da je ministrica osnovala takvu radnu skupinu prije desetak dana, ali u njoj su ona, Kujundžić, i slične figure iz vladajuće klike. Sistem koji nadzire sam sebe, kao i u slučaju zastupnice Ninčević, kada je njezine navode provjeravala komisija u kojoj su sjedili prijatelji i poznanici kolege liječnici liječnika koji su prozvani, jedna je od oznaka suštinski pokvarenog i problematično strukturiranog društva", smatra Veljača. Ona sama ne namjerava biti dio nekog takvog nadzornog tijela. 

"Nasilje nije obiteljska stvar"

"Nemam ambiciju biti u takvom tijelu, ni ambicije ni stručne kapacitete, ali jedini je način da se povrati vjera žrtava u sustav upravo to da postoji netko "vanjski" i stručan tko će nadgledati njihove slučajeve", rekla je Veljača. Jednako kao i sustav koji će podržavati žrtve važna je, smatra, i sama poruka prosvjeda. A ta je da žrtve nasilja znaju da postoje veliki broj ljudi koji ih vidi i čuje, i koji su ih spremni zaštiti.

"Mi više ne zatvaramo oči, nasilje nije obiteljska stvar", rekla je Veljača.

Otkako je krenula u akciju javio joj se veliki broj žena i muškaraca koji su i sami žrtve nasilje. Njihove su priče užasne, kaže, a osobno je se najviše dojmila ispovijest njenog poznanika.

I muškarce zlostavljaju

"Progovorio je o zlostavljanju koje su on, braća i otac proživljavali od strane majke tijekom cijelog djetinjstva. Kao dečke, društvo ih je učilo da stisnu zube i "ne cmizdre". Oca isto tako. Danas kaže da ne zna kako su to preživjeli. I da bi volio da im je netko javno rekao: to je nasilje, to nije u redu. Stvar je u tome, znate, da naša djeca nas, svoje roditelje, vole bez obzira na sve. I zlostavljana djeca ne prestaju voljeti svoje roditelje. Prestaju voljeti sebe", rekla je Veljača. 

Upravo stav da žrtve trebaju trpjeti, pogotovo ako su muškarci, jedan je generatora budućeg nasilja.

Mole dozvolu da pomognu žrtvama

"Nasilje se mora raskrinkati, a da bi se to desilo, moramo početi učiti djecu što je nasilje. Žrtve ga ne znaju prepoznati. ili misle da su same krive. Definicija nasilja mora biti jasna, jasnija, mora ući u obrazovanje, u školama i vrtićima se moraju pedagozi i psiholozi bolje posložiti u smislu prepoznavanja i prevencije. Djeci se mora vjerovati jer se u žrtve često sumnja, što je tipično za nazadna društva", smatra Veljača. Prosvjedom želi potaknuti Vladu da konačno organizira 24 satnu telefonsku liniju na koju bi se mogle obratiti žrtve nasilja. Takve linije održavale su udruge, ali jedinstveni državni centar ne postoji. 

"Sanja Sarnavka i Neva Tolle mole ministricu već neko vrijeme da im dopusti da one organiziraju 24-satnu liniju za žrtve nasilja. I ključno pitanje koje se pokazalo tijekom ovog višednevnog istraživanja sistema od strane mog tima je sljedeće: gdje je nestao novac koji smo dobili za implementaciju Istanbulske konvencije?", zapitala se organizatorica prosvjeda.