MALO istraživača i znanstvenika zna toliko o izoliranom plemenu na otoku Sjeverni Sentinel koliko zna antropolog T. N. Pandit, piše BBC. Desetljećima je proučavao društveni ustroj Sentinelaca i s njima je pritom pažljivo gradio odnos.

Pleme koje je živjelo u skoro potpunoj izolaciji od ostatka svijeta desetke tisuća godina, osvanulo je prošlog tjedna na naslovnicama svih svjetskih medija nakon što su njegovi pripadnici strijelama ubili 27-godišnjeg Amerikanca, misionara koji je s njima htio uspostaviti kontakt.

Ubrzo se doznalo da su Sentinelci jedno od najopasnijih plemena na svijetu i da su izrazito negostoljubivi te iznimno opasni za svakoga tko im se približi.

No antropolog Pandit (84) ispričao je jednu malo drugačiju priču o tom plemenu jer smatra da takva reputacija nije u potpunosti opravdana.

Prvo su se skrivali u džungli, a zatim ih gađali strijelama

"Znali su nam prijetiti, ali nikada nije došlo do toga da su nekoga ozlijedili ili ubili. Kad bismo vidjeli da su zbog nečega uzrujani, odmah smo se povlačili", rekao je Pandit.

"Žao mi je zbog smrti mladića koji je u Indiju doputovao čak iz Amerike. No on je napravio neke kobne greške. Mogao je izbjeći ovakvu sudbinu, ali je bio ustrajan u svojim početnim namjerama i to je platio svojim životom", dodao je.

Antropolog Pandit prvi put je posjetio otok Sjeverni Sentinel, na kojem živi samo izolirano pleme domorodaca, 1967. godine u sklopu istraživačkog projekta. Sentinelci su se na početku samo skrivali u džungli, a kasnije su se ohrabrili i počeli ih gađati strijelama. Pandit i njegova skupina istraživača redovito su domorocima ostavljali darove kako bi im pokazali da ne predstavljaju opasnost i da žele uspostaviti miroljubiv kontakt. 

"Donijeli smo im posuđe, velike količine kokosovih oraha, željezno oruđe poput čekića ili noževa. Poveli smo i pripadnike Onga, jednog drugog lokalnog plemena, kako bi nam pomogli rastumačiti govor i ponašanje Sentinelaca. No ratnici plemena s otoka Sjeverni Sentinel uvijek su nas dočekivali s ljutitim izrazom lica i naoružani lukom i strijelama", prisjeća se antropolog.

Premda nije bilo puno uspjeha u prvim kontaktima, istraživači su im svejedno ostavljali poklone na plaži u nadi da će se stav Sentinelaca prema njima promijeniti.

Prvi kontakt

Prvi uspješan kontakt uspostavljen je nakon godina i godina truda. Pripadnici plemena su 1991. godine prvi put miroljubivo prišli istraživačima. S plaže su ušli u ocean i približili im se.

"Bili smo iznenađeni. To je bila njihova odluka i napravili su to na svoj način", rekao je antropolog Pandit.

"Iskočili smo iz čamaca i stajali u oceanu koji nam je sezao do vrata. Dijelili smo im kokosove orahe i ostale poklone. No nisu nam dozvolili da priđemo bliže kopnu", objasnio je.

Antropolog je za BBC prepričao i jedno neugodno iskustvo s pripadnicima tog plemena. 

"Jednom prilikom kada smo dijelili kokosove orahe, udaljio sam se od ostalih i previše se približio obali. Jedan mladi Sentinelac me čudno pogledao, izvukao nož i gestikulirao mi kako će mi odsjeći glavu. Odmah sam se vratio u čamac. Poruka koju mi je poslao mladi domorodac bila je jasna, nisam bio dobrodošao na njihov otok", ispričao je Pandit. 

Zabrana pristupa

Indijske vlasti uskoro su zabranile bilo kakve istraživačke ekspedicije na otoku Sjeverni Sentinel i uvele zakone koji strogo zabranjuju bilo kakav kontakt s pripadnicima tog plemena koje je netaknuto civilizacijom. Ne smije im se prići na udaljenost manju od 4,8 kilometara.

2017. godine vlasti te zemlje donijele su zakon kojim se određuje kazna zatvora do tri godine za bilo kakav pokušaj snimanja videa ili fotografiranja plemena.

Taj zakon nije donesen samo zbog domorodaca nego i zbog potencijalnih radoznalih posjetitelja. Naime, iskustvo je pokazalo da su oni podosta negostoljubivi i da kontakt s njima može biti opasan za život.

Naravno, zakon štiti i pleme. Naime, Sentinelci zbog svoje izoliranosti nisu bili izloženi mnogim za nas uobičajenim virusima te im obična gripa ili ospice mogu ozbiljno naškoditi, a možda čak i zbrisati cijelo pleme s lica zemlje.