FRANKLIN Delano Roosevelt, 32. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, ušao je u povijest 7. studenoga 1944. kada je na predsjedničkim izborima osvojio četvrti mandat, postavši jedini američki predsjednik koji je služio više od dva mandata. Ta pobjeda nad republikancem Thomasom E. Deweyjem, guvernerom New Yorka, bila je uvjerljiva - Roosevelt je osvojio 53,4 posto glasova i 432 elektorska glasa, naspram Deweyjevih 45,9 posto i 99 glasova.

Izbori su se odvili usred Drugog svjetskog rata, a Rooseveltova kampanja naglašavala je njegovo vodstvo u ratu i ekonomskom oporavku, dok je zdravlje 62-godišnjeg predsjednika bilo predmet šuškanja. Ovaj trijumf kasnije je potaknuo donošenje 22. amandmana Ustava 1951., koji ograničava predsjednike na dva mandata, ali je Rooseveltovo nasljeđe ostalo neizbrisivo.

Rooseveltovo vodstvo u krizi

Franklin D. Roosevelt, rođen 1882. u bogatoj obitelji u Hyde Parku, New York, prvi put je izabran 1932. usred Velike depresije. Njegov New Deal - program socijalnih reformi, javnih radova i regulacije banaka - ublažio je ekonomski slom i obnovio povjerenje u državu.

Ponovno je izabran 1936. s rekordnom većinom, a 1940. je prekinuo tradiciju Georgea Washingtona i kandidirao se treći put, zbog rastuće prijetnje nacizma u Europi. Pobjeda nad Wendellom Willkiejem omogućila mu je da vodi SAD u Drugi svjetski rat nakon napada na Pearl Harbor 1941.

Do 1944. Roosevelt je postao simbol otpora fašizmu. Njegova politika Lend-Leasea pomogla je Britaniji i Sovjetskom Savezu, a saveznički napredak u Normandiji i Pacifiku učvrstio je njegov status ratnog vođe. Međutim, zdravlje mu je bilo narušeno - poliomijelitis iz 1921. ostavio ga je paraliziranim od struka naniže, a teška hipertenzija i srčana bolest bili su državna tajna. Unatoč svemu, Roosevelt se odlučio kandidirati četvrti put, vjerujući da bi promjena vodstva usred rata bila prevelik rizik.

Kampanja 1944.: Rat i nada

Izbori 1944. bili su svojevrsni referendum o ratu. Demokrati su na konvenciji u Chicagu ponovno nominirali Roosevelta, a za potpredsjednika izabrali Harryja S. Trumana, senatora iz Missourija, umjesto kontroverznog Henryja Wallacea. Republikanci su Deweyja, poznatog po borbi protiv mafije, predstavili kao svježu i energičnu alternativu - mladog, modernog i kritičnog prema New Dealu.

Rooseveltova kampanja bila je defanzivna. Optuživali su ga za umor, socijalizam i preveliku moć. Glasine o njegovoj bolesti širile su se - republikanci su ga zvali "umorni stari čovjek".

Roosevelt je odgovorio energičnim govorima, uključujući onaj u New Yorku pred 50000 ljudi po kiši, gdje je s humorom ismijao optužbe o svom psu Fali. Njegov slogan "Ne mijenjajte konje usred potoka" (engl. Don't change horses in midstream) snažno je odjeknuo među biračima koji su željeli stabilnost u ratnom kaosu.

Dewey je kritizirao Rooseveltovu administraciju zbog korupcije i prevelikog utjecaja države, ali nije napadao ratnu politiku. Roosevelt je naglasio savezničke pobjede - osobito oslobođenje Pariza u kolovozu 1944. - i obećao poslijeratni mir kroz Ujedinjene narode. Odaziv birača bio je rekordan - gotovo 48 milijuna Amerikanaca, najviše u dotadašnjoj povijesti izbora.

Rezultati i neposredne posljedice

Roosevelt je pobijedio u 36 saveznih država, osiguravši 25,6 milijuna glasova naspram Deweyjevih 22 milijuna. Iako s manjom razlikom nego 1936. ili 1940., pobjeda je bila uvjerljiva. Inauguracija je održana 20. siječnja 1945. u Bijeloj kući, prvi i jedini put u povijesti, zbog ratnih okolnosti i Rooseveltova lošeg zdravlja.

No Roosevelt nije doživio kraj mandata. Umro je 12. travnja 1945. od cerebralnog krvarenja u Warm Springsu, Georgia, samo mjesec dana prije njemačke kapitulacije. Harry S. Truman preuzeo je dužnost i okončao rat, uključujući naredbu za upotrebu atomskog oružja nad Japanom u kolovozu 1945.

22. amandman

Rooseveltova četiri uzastopna mandata izazvala su zabrinutost zbog mogućnosti "doživotnog predsjedništva". Republikanci, koji su 1947. preuzeli kontrolu nad Kongresom, predložili su 22. amandman kojim se predsjednicima ograničava broj mandata na dva. Amandman je ratificiran 1951., i od tada nijedan američki predsjednik nije pokušao prekršiti to pravilo.