U AMERICI je prije samo nekoliko tjedana započela sedma sezona jedne od najpopularnijih serija današnjice. Riječ je o vrhunskom i nagrađivanom televizijskom proizvodu kojeg smo imali prilike pratiti i u našim krajevima.

Naravno, riječ je o seriji "24" koja prati avanture Jacka Bauera, beskompromisnog agenta koji u svojim anti-terorističkim podvizima ne preže pred torturom kao sredstvom prikupljanja informacija. Liberalna Amerika ustala je u užasu ustanovivši da Jack Bauer nije ništa drugo doli instrument kojim republikanci nastoje relativizirati mučenje i učiniti ga prihvatljivim, pa čak i neophodnim u situacijama poljuljane nacionalne sigurnosti.

Popularna serija preko noći je nadrasla svoje popkulturalne okvire i potakla pravne i političke figure da se pozabave ovom problematikom koja je postala gorući problem istog onog trenutaka kada su na snagu stupili nepopularni zakoni kojima je bivši američki predsjednik, s ciljem da pojača sigurnost građana, počeo opako ograničavati prava i slobode onih zbog čijih su se prava i slobode zakoni, u prvom redu i donosili. Rezultat tih zakona je i poprilično slobodno tumačenje pojma torture koja, doduše, nikada nije izričito dopuštena, ali stvoreni su uvjeti da se mučenje neometano provodi. Drugim riječima, mučenje se nikada nije provodilo na teritoriju SAD-a jer osumnjičenici za terorizam pritvarani su u Guantanamo bay-u ili zračnoj luci Bagram, a interni dopisi u isto su se vrijeme poticali cijeli niz postupaka koji se suštinski nisu kosili s međunarodnim konvencijama, ali ostavljali su dovoljno manevarskog prostora za provođenje metoda koje su samoj srži tortura. 

I dok Amerikanci uživaju u serijama koje se bave (anti)terorizmom i predsjedniku koji torturu iskorjenjuje, mi se polagano počinjemo susretati s nečim jako sličnim. Naime, Anto Nobilo tijekom nedavne emisije "Otvoreno" ustvrdio je da jedna od novih odredbi Zakona o kaznenom postupku otvara vrata za legalizaciju policijskog mučenja.

Riječ je navodno o "globalnim trendovima" jer u obzir se uzima borba protiv terorizma. S druge strane, zanimljivo je da je novi američki predsjednik kojeg mnogi smatraju nositeljem nade u bolje sutra već za prvog radnog dana suspendirao progon osumnjičenika u Guantanamu i pokrenuo preispitivanje slučajeva zatvorenika te na taj način službeno dao do znanja da staje na kraj politici koja je blagonaklono gledala na torturu. I ovo je zaista krajnje laički pogled na cjelokupnu situaciju, ali doima se kao da "globalni trendovi" idu u drugom smjeru.

Na stranu globalni trendovi i površna analiza novih odredaba u kartici teksta. Pokušajte zamisliti situaciju u kojoj naši vrli redarstvenici "kreativno shvaćaju" članak koji im dopušta da interes javnosti stavljaju iznad prava okrivljenika i dopušta korištenje dokaza koji nisu prikupljeni na potpuno zakonit način. Možda je preuveličavanje, ali doima se kao da bi takva sloboda i kreativnost ne samo otvorila vrata policijskom mučenju već bi se ista ta vrata iskoristila za pošteno razbijanje glava. Ne valja zaboraviti ni činjenicu da policijsko divljaštvo još uvijek pokušavamo iskorijeniti i da neki nikada nisu ni prerasli poimanje "provođenja zakona" iz starog sistema. Pendreci, vlažne novine i telefonski imenici radili bi 0-24.

S naglaskom na "24".

A balkanski Jack Bauer?

Zamislite samo balkansku inačicu Jacka Bauera. Odriješite mu ruke i u kratkom ćete vremenu prisilno gutati ogromne količine vode zbog pogrešnog parkiranja. Waterboardingom do priznanja.

Na kraju krajeva i iskreno, nitko nije imao namjeru svjesno uvesti policijsku torturu jer polazimo od optimistične pretpostavke da zakonodavci na pameti imaju dobrobit pojedinca. Problemu možemo pristupiti populistički i površno, donijeti pogrešne zaključke i stvarati skandale jer "policijsko mučenje" zvuči tako moćno i k'o stvoreno je za "boldane" naslove, ali poslije svega moramo se koncentrirati na nekoliko stvari. Za početak, o svakoj izmjeni valja razgovarati, nadalje, u idealnim okolnostima narod bi trebao biti zainteresiran za svoja prava, a najvažnije od svega, ne treba zaboraviti gdje živimo.

Ove promjene možda otvaraju vrlo mali prozor u policijsku torturu, a možda je riječ o pukom preuveličavanju. Možda. Ali nikako ne smijemo smetnuti s uma da živimo u državi u kojoj su i zakoni s daleko manjom mogućnosti "slobodne interpretacije" vješto (ili još češće, nevješto) izigrani i izvrgnuti ruglu.      

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje