Foto: Index, FAH

Pun sam nepovjerenja i zlobe u odnosu na one koji koriste riječ „ideal.“

Voltaire

Iskreno, nemam ništa protiv kada ljudi imaju kritičko mišljenje o vremenu i društvu u kojem živimo. Nemam ništa protiv kada bilo tko javno istupa protiv ovakve države u kojoj vladaju licemjerje, posvemašnje nepoštenje na svim razinama, nepotizam i mafija. Takve ljude izuzetno cijenim jer svoju osobnu sigurnost i mir stave na kocku.

Takvih je hrabrih ljudi malo, premalo, i oni nam svima na neki način vraćaju nadu, vjeru u ljudskost i vjeru da nam sutrašnjica može biti barem malo bolja, drugačija, poštenija. Takve ljude držim prijateljima, braćom, moral je ono što je njima važnije od osobne koristi, sigurnosti i topline u krdu. To su često osamljeni tipovi, vukovi samotnjaci koji se bore najviše sa samima sobom, da bi mogli iz dana u dan voditi svoje borbe i sa svijetom, nerijetko s vjetrenjačama.

Kažem, nemam ništa protiv, bilo kada, bilo gdje, na bilo koji način raditi štetu ovakvom sustavu, kako vrijednosti, tako i morala, no zasmeta me i ostavi mi gorak ukus u ustima kada to rade nasilnici, oni koji svoj kritički istup u javnost okrenu poprilično bahato na mlin svoje kaste i u službu svoje ideologije.

Nasilnici imaju čvrst stav i bahat izričaj

Nasilnike nije teško prepoznati, nasilnici imaju čvrst stav, beskompromisno držanje i bahat izričaj. Nasilnik je nasilnik, jer iza njega stoji njegova vojska. Vojska onih koje će nasilnik nahuškati na bilo koga tko se usudi pisnuti protiv nasilnika. Takvog vođu i takvo krdo, upoznali ste u školi, na fakultetu, na svom radnom mjestu. Takvih se ljudi uglavnom klonite i mičete im se s puta. I to je problem. Previše ljudi zašuti kada nasilnik vodi glavnu riječ i previše ljudi okrene glavu.

 I u tome je poanta, u tom strahu kojeg je nasilnik savršeno svjestan. Kao i onih iza sebe koji jedva čekaju da opravdaju njegovo povjerenje, izvrše svoju dužnost prema vođi, ulizivački mu podrede svoje usluge, koje su u pravilu izdašno nagrađene.

Ratni put Željka Glasnovića uistinu je fascinantan. Po uzoru na Legiju stranaca u kojoj je proveo dobar dio života disciplina i odgovornost usađene su mu u vojničku kičmu, kičmu koju je oduvijek imao. „Muške“ metode u svojim jedinicama provodio je po sistemu časti i kritika je bila ono na čemu je inzistirao kao vojnik. Kritika pred cijelom postrojbom. Kritika i čast. Za svoju zemlju, vrijednosti koje ona predstavlja, moral i ponos, zastupnik Željko Glasnović bio je spreman dati svoj život i svakako sam siguran da bi isto ponovio i kao umirovljeni vojnik i kao čovjek.

„Ugledajte se u mene i radite isto, svi moramo biti na prvoj crti“, rekao je Željko svom narodu na pragu Nove Godine u svojoj čestitci citirajući vojskovođu Gideona.

„Država mora izgraditi snažan institucionalni okvir, koji je nužan za provedbu vladavine prava. Najveće prijetnje hrvatskoj državi su unutarnje: korupcija, politički i rođački kapitalizam, disfunkcionalne državne institucije. Dalje, neokomunističke snage i ostaci pete kolone još sprječavaju proces pomirbe i istine koje su provele postkomunističke zemlje u EU. Oni i dalje blokiraju svaki pokušaj rasvjetljenja ( lustracije) koja bi pretvorila Hrvatsku u modernu državu.“

Naš je junak upro prstom u lustraciju

Nakon pasusa u kojem se zastupnik Željko Glasnović obrušio na ustroj svoje države, njene maligne pojave i činjenice koje joj priječe prosperitet, naš je junak upro prstom u najbolniju točku koja, po njemu, je glavna kočnica prosperitetu i budućnosti ove zemlje – lustraciju koja se mora provesti ubrzano i hitno.

Za Antiku lustracija je predstavljala feniks, uzdizanje iz pepela prošlosti u novi, pročišćeniji i bolji svijet u kojem su nastavili po starom.

Lustracija je dakle po svojoj definiciji ispitivanje savjesti.

Čovjek je grabežljiva zvijer, govorio je Voltaire; naša je civilizacija nečuven trijumf nad tom grabežljivom ljudskom naravi. Voltaire je svojom rafiniranošću duboko prezirao borniranost, manjak delikatnosti upravo kod asketa i redovnika koji su zastupali teze lustracije društva. Voltaire je čovjeka stavljao u centar, ističući da iste epohe jednoj vrsti ljudi donose prosperitet, dok drugoj vremena sve gore nepravde i nejednakosti.

Voltaire poima visoku kulturu kao stvar ukusa, stvar znanosti, umjetnosti i vidi je kao jedini napredak civilizacije. Za održati društvo, kazivao je Voltaire, potrebno je očuvati „vrijednost civilizacije“ biti vojnikom snošljivosti i posebno paziti i voditi računa na društvene običaje; vrlina i posluh prema stanovitim predrasudama održavaju društvo u cjelini.

Lustracija kao obredno čiščćeje od socijalizma

Prirodnije je naše prvo društvo, zapisao je Voltaire, društvo bogatih, dokonih: priređujemo lov jedni na druge, strasti ubrajamo u prednosti i ništa nam nije veliko ako se pri tome ne podrazumijeva zločin; svaku veličinu koncipiramo izdvajajući sebe u odnosu na moral.

Pun sam nepovjerenja i zlobe u odnosu na one koji koriste riječ „ideal.“

Lustracija u Hrvata trebala bi biti obredno čišćenje od socijalizma, svih njegovih zasada i memorije koja se zadržala u kolektivnoj svijesti, memorije koja na prošlost (socijalizam) gleda semantički i s velikom dozom nostalgije. Obredno čišćenje trebalo bi se izvršiti temeljito i na svim razinama, kultura je svakako na prvom mjestu i kultura je osnova započinjanja obreda, kolektivna svijest treba se očistiti prvo kulturno, a poslije na nižim razinama. Čvrsti potpornji lustracije kroz perjanicu kulturu, znanost su i školstvo koje treba revidirati, unijeti izmjene i prepraviti dosadašnje uvriježene činjenice.

Lustracija u Hrvata trebala bi biti obredno čišćenje i od simbolike. Simboliku kako znamo čine vrijednosti, kako one moralne tako one građanske, besplatno zdravstvo, besplatno školstvo, besplatna skrb za siromašne, industrija i zapošljavanje, rad u struci, visokoobrazovana nacija i zbrinjavanje stambenih pitanja, svakako su simbolika koja nije dobra ili barem ne zvuči dobro današnjici.

Simbolika socijalizma govori o „dubokoj nepravednosti“ današnjeg društva koje sekularno tlači slabe od strane jakih, društva koje se razdvaja u slojeve odvojene dubokim ponorima staleža, društva koje je u cjelini razdvojeno na bogate i siromašne. Tu i takvu simboliku logično treba likvidirati, a društvo generalno ostaviti u trajnom stupnju pesimizma, pesimizma koji ne poznaje bolji model.

I u toj mreži pesimizma se zakoprcao naš uvaženi zastupnik Željko Glasnović.

Mreži koju su pod sintagmom „lustracija“ tako fino i perfidno ispleli oni koji opslužuju državni aparat i ovakav ustroj hijerarhije koja je ovom narodu nametnuta.

Optužujući fantomski komunizam kojeg nikada nije zapravo niti bilo, da bi se zauvijek zatrla njima osobito mrska riječ – socijalizam. Kojeg je bilo itekako, u čijim stanovima živimo manje – više svi i do dana današnjeg.

Socijalisti neće mirno spavati

Ludilo svetosti i osvete zagospodarilo je kastom koja mora i hoće očuvati svoju opstojnost, kaste kojoj ne trebaju revolucionari ili pobunjenici, kaste čija je osveta tako postala čista metafizika, psihologija, predočavanje svoje verzije povijesti i kaste koja uzdiže moral, moral kao pijedestal lustracije.

Krivci neće mirno spavati, ističe naš junak i pri tome ne misli na dementne starce niti davno umrle komuniste. Mirno spavati neće oni koji se usuđuju protiviti volji naše lustracije, volji našeg pokreta, volji našeg sustava koji jasno razgraničava jedinke od cjeline jer se cjelini – ne može suditi.

Mirno spavati neće oni koji se protive našem novom poretku (neoliberalnom kapitalizmu), kao i oni koji se usude na bilo koji način veličati stigmatizirani socijalizam, njegovu simboliku i njegove zasade.

Lustracija se tako postavila nad uplašeno stado iz kojeg su izdvojeni pojedinci.

Iskreno, nemam ništa protiv kada ljudi imaju kritičko mišljenje o vremenu i društvu u kojem živimo. Nemam ništa protiv kada bilo tko javno istupa protiv ovakve države u kojoj vladaju licemjerje, posvemašnje nepoštenje na svim razinama, nepotizam i mafija. Takve ljude izuzetno cijenim jer svoju osobnu sigurnost i mir stave na kocku. No imam protiv onih koji na bilo koji način iz svog toplog stada odluče napasti takve pojedince.

No imam protiv nasilnika. Nasilnika koji bi se boksao, pa kasnije vjerojatno i krvavije obračunao s neistomišljenicima.

„Na kraju dragi prijatelji, pripremite se za sljedeću rundu. Krajnje je vrijeme da plasiramo dobar lijevi kroše peto-kolonašima u Hrvatskoj. Politika je kao boks, protivnik se mora nokautirati“, kazao je naš uvaženi zastupnik i tim riječima jasno svrstao među kategoriju koju ja nazivam – nasilnicima.

Ako je to časno i ako je to vojnički, sluganski se bahatiti nad neistomišljenicima, prijetiti im odmazdama i „petu kolonu“, zapravo šaku hrabrih ljudi koji ukazuju na spregu, opasno koketiranje s fašizmom i zatiranje svih ljudskih i moralnih vrijednosti pretvarajući Hrvatsku u kasarnu, ja ću se prvi svrstati u one koje će uvaženi nasilnik lustrirati, na njih pustiti svoje pse, pa i boksati se ako treba s njima.

Nasilnika se nikada nisam bojao, niti ću. Jedina lustracija koju uvaženi Gideon treba provesti je ona osobna i duboko okrenuta samome sebi. Ispitivanju svoje savjesti. To lustracija jest i to je njen pravi smisao. Ne društva, već svoje savjesti. Kada je od borca za ovu zemlju postao nasilnik koji za potrebe svoje kaste kreće u lov na vještice i na šačicu ljudi koji imaju drugačije mišljenje?

Zar je to časna bitka generale?

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala