POLOVICA čovječanstva živi u riziku od siromaštva. U Hrvatskoj situacija nije ništa bolja. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, gotovo je milijun ljudi u Hrvatskoj u riziku od siromaštva, a minimalno 10.000 građana živi u neadekvatnim i nesigurnim uvjetima.

Ista statistika pokazuje kako se više od 80.000 mladih u Hrvatskoj između 15 i 24 godine ne školuje i nema posla. Poskupljenja su u posljednje dvije godine otežala roditeljima uzdržavanje djece pa se mnogi od njih često nalaze u bezizlaznim situacijama jer nemaju čime platiti režije i osigurati djeci osnovne potrebe za život.

Index je tom prilikom razgovarao s mladom majkom iz Rijeke koja s partnerom ima četvero djece. Njima je prije dvije godine, kako nam je kazala, "voda došla do grla", a u više je navrata bila primorana potražiti pomoć prijatelja i poznanika kako bi djeci priuštila barem kruh. Na koncu je pomoć pronašla u programu Moje mjesto pod suncem, koji joj je olakšao uzdržavanje djece i muke s kojima se borila godinama.

Ispovijest majke četvero djece iz Rijeke

"Imam trideset godina i četvero djece, od kojih troje ide u školu, a najmlađa kći u vrtić. Prvo dijete sam dobila s nepunih 18 godina. Tada mi, kao prvo, nije bilo ni na kraj pameti da ću imati četvero djece. Kada sam rodila prvo dijete, partner i ja nismo bili u financijskim problemima. Tada smo imali sve potrebno. Međutim, današnja situacija nam je dodatno sve otežala, sve je poskupjelo i jako je teško izboriti se s time.

S drugim djetetom smo imali problema zato što je rođeno s rascjepom usnice pa je moralo ići na nekoliko operacija koje su zahtijevale veće financijske izdatke. S trećim djetetom je sve bilo u redu, ali smo se morali seliti, bili smo podstanari i bilo je teško plaćati stan, režije i uzdržavati djecu. Snalazili smo se, partner radi, ali ga ne žele prijaviti, a i ja sam povremeno radila.

Kada smo dobili četvrto dijete, preselili smo se kod oca. Da nam nije ustupio stan, ne znam kako bismo živjeli. Ja se nikako nisam mogla zaposliti. Nitko me nije htio zaposliti jer imam četvero djece. Bilo ih je strah da će se djeca razboljeti pa da neću moći doći na posao", priča nam mlada majka iz Rijeke.

"Nismo imali za kruh, a mene nisu htjeli zaposliti jer imam djecu"

Ispričala nam je kako se jednom prilikom zaposlila u pekari, gdje su joj rekli da će imati problema ako zbog djece bude morala izostajati s posla. 

"Primanja nam nisu bila dovoljna za uzdržavanje djece. Njih treba obući, nahraniti, financirati džeparac i željene aktivnosti, što nikako nismo mogli podnijeti.

Voda nam je došla do grla u trenutku kada nismo imali novca za hranu. I sada je teško jer je hrana jako skupa. Bilo je trenutaka kada nisam imala novca za kruh ili brašno kako bih bilo što napravila za jesti. Ljudi su mi znali pomagati i kupiti mi hranu za djecu da uspijemo pregurati mjesec. Djeca imaju svoje potrebe, ali razumiju da nemam novca. Najvažnije je da smo zdravi", ispričala nam je.

Priča da se osjećala jako loše kada nije imala novca za hranu i kada su joj drugi pomagali. Nagomilani problemi su je doveli do toga da se ujutro nije htjela probuditi.

"Ujutro se nisam htjela probuditi jer bi mi odmah bilo pitanje nad glavom - a što sad? Znala sam otići u trgovinu gdje su me ljudi znali, gdje bi mi izašli u susret i dali mi kruh i tada bismo bili sretni. Bilo je jako teško. Znala sam tražiti pomoć, ali ljudi bi mi rekli da ne mogu. Ne znam koliko ne mogu ili ne žele, ali razumijem da je teško i drugima.

Uvijek mi je bilo neugodno pitati za pomoć. Tako sam se osjećala i kada sam došla u Moje mjesto pod suncem. U početku sam bila dosta distancirana, ali mogu reći da sam jako zadovoljna. Nisam imala pojma kakve sve mogućnosti imam", kazala nam je ova mlada majka koja je u program Moje mjesto pod suncem došla preko preporuke prijateljice. 

"Ljudi različito reagiraju na one koji nemaju novca. Sve ovisi o čovjeku"

Na upit kako društvo reagira na ljude koji nemaju osnovne uvjete za život naša sugovornica kaže da se reakcije razlikuju od čovjeka do čovjeka. Imala je nekoliko neugodnih iskustava, ali kaže da je imala sreće jer su njezina iskustva uglavnom bila pozitivna.

"Ljudi svakako reagiraju na osobe slabog financijskog stanja. Na sreću, ja sam imala pretežito dobra iskustva. Dosta se družim sa starijim ljudima koji imaju puno više životnog iskustva i daju mi jako puno savjeta. Znalo je biti situacija da sam pojedine ljude pitala za pomoć pa ju ne bi dali ili bi me ispitivali zašto ne radim. U tim trenucima postane jako neugodno. No, opet napominjem da sam pretežito imala pozitivna iskustva", ispričala nam je.

"Ulaskom u program Moje mjesto pod suncem kći ima puno bolje rezultate u školi"

Zahvaljujući ulasku u program Moje mjesto pod suncem, život naše sugovornice, kaže, znatno je olakšan, a njezina su djeca programom jako zadovoljna.

"Jako su mi pomogli po pitanju učenja s djecom koja ovdje dolaze nakon škole. Kreativni su, s njima crtaju, a omogućavaju im dosta toga što ja ne bih mogla. Omogućili su im i treniranje, što ja također ne bih mogla financirati. Djeca su jako zadovoljna, trče na programe čim stignu. Vode ih na razne sadržaje, uključujući i u kino.

Najstarija kći je imala problema s pojedinim gradivom, pogotovo s engleskim jezikom. U programu se dosta opustila, učila je i vidim puno bolje rezultate u školi. Program je odličan, u potpunosti su mi promijenili život. Djeca odavde odlaze sretna i to mi je najvažnije. Sin je sada krenuo u prvi razred i dolazi ovdje učiti. Mislila sam da to neće prihvatiti, ali on s veseljem tamo ide.

U programu sam upoznala još ljudi koji imaju sličnih problema kao ja pa smo o tome razgovarali. To jako pomaže. Priključivanje programu predložila sam još jednoj ženi koja je imala tešku životnu situaciju. Vidim da je ona ulaskom u program jako zadovoljna", kazala nam je.

Socijalna pedagoginja: Pokrenuli smo program svjesni da treba poduzeti konkretne svari kako bi se pomoglo djeci i roditeljima 

Moje mjesto pod suncem je program socijalnog uključivanja namijenjen djeci i roditeljima iz obitelji koje žive u lošijim socijalnim i ekonomskim uvjetima. Ana Karakaš dio je programa od njegovih početaka.

Ispričala nam je da je sa svojim kolegama pokrenula program kada su shvatili da je potrebno napraviti nešto konkretno kako bi se pomoglo djeci i njihovim roditeljima. Prva veća akcija u kojoj su sudjelovali bilo je ukidanje PDV-a na doniranu hranu.

Naime, veliki trgovački lanci nisu donirali hranu jer su na nju morali plaćati PDV. Karakaš kaže da su nakon toga shvatili da to nije dovoljno i da ljudima slabih financijskih mogućnosti nije dovoljno donirati samo hranu već da je potrebno ulagati u djecu kako se i ona ne bi našla u istoj situaciji.

"Svako toliko nam dolaze novi članovi. Trenutno imamo oko 60 djece koja su uključena u naše programe. Uskoro ćemo imati nove razgovore, pa samim time i nove članove. Psihologinja Milica Resanović i ja vodimo inicijalne razgovore s roditeljima i djecom koji se najčešće programu priključe prema preporuci prijatelja, škole ili centra za socijalnu skrb", priča nam Karakaš.

"Postoje ljudi koji se generacijski nose sa siromaštvom, ali i oni koji su se u toj situaciji našli zbog nesretnih životnih okolnosti"

"Poteškoće tih ljudi svrstala bih u dvije grupe. Postoje ljudi koji se generacijski nose sa siromaštvom i teško nalaze izlaz iz toga. Također, postoje i obitelji koje su se uslijed životnih okolnosti, rastave braka, gubitka posla ili bolesti, našle u toj situaciji.

Najčešće se radi o kombinaciji više navedenih faktora i ljudima se krenu samo nizati problemi. Primjerice, ne mogu plaćati račune i samo im se krene slagati ovrha na ovrhu. I onda se drugi pitaju kako se ne mogu izvući iz toga. Ljudi su zaista u pojedinim trenucima nemoćni i ne znaju što bi prvo rješavali. Pretežito se onda bave onim što je najhitnije i ne mogu napraviti racionalan plan.

I jednima i drugima su potrebne iste vrste pomoći. Djeci je potrebna zdrava i kontinuirana prehrana. Jako smo zahvalni studentskom centru riječkog sveučilišta i samom sveučilištu koje nam unazad godinu dana donira tople obroke tako da djeca koja nisu jela mogu jesti kod nas. Također, djeci je potrebno mirno mjesto gdje će učiti i imati sve ono što im roditelji ne mogu priuštiti", kaže.

Uz to, Karakaš ističe socijalno mentorstvo kao jedan od važnijih segmenata rada.

"U svemu najvažnijim mi se čini socijalno mentorstvo. U sklopu njega volonter ili zaposlenik koji provodi navedenu aktivnost djetetu pruža potrebnu podršku i osnažuje ga, radi na poticanju i razvoju interesa i talenata, a sve kroz kvalitetno osmišljeno vrijeme s djetetom. Djeca se najviše vesele šetnjama, odlasku u kino, posjetu azilu, odlasku na kupanje i slično", zaključuje Ana Karakaš.

"Većina roditelja djeci može priuštiti isključivo golu egzistenciju"

Karakaš nam priča kako je kroz razgovor s roditeljima vidljivo da im je najvažnije da njihova djeca dobiju priliku za učenje u primjerenim uvjetima i da se bave aktivnosti koju vole, a oni im to financijski ne mogu priuštiti. Kaže kako većina roditelja djeci može priuštiti isključivo golu egzistenciju, odnosno hranu i plaćanje režija.

I vi možete pomoći

Moje mjesto pod suncem kontinuirano radi s preko 60 riječke djece u riziku od siromaštva i marginalizacije u dobi od 6 do 18 godina, kao i s njihovim roditeljima. Djeci pružaju trajnu razvojnu podršku u stjecanju znanja i vještina te im omogućavaju sudjelovanje u aktivnostima koje bi im inače bile nedostupne.

Nažalost, iz godine u godinu sve je veći broj djece kojima je Moje mjesto pod suncem potrebno.

Odvojite 5 EUR mjesečno i omogućite riječkoj djeci koja žive u siromaštvu sve ono što im sustav, njihovi roditelji ili skrbnici ne mogu pružiti.

Donirati možete putem ovog linka ili skenirajte kod.