KAKO je prošlotjedni potez Baracka Obame o slanju 17 tisuća vojnika u Afganistan pokazao, Amerikanci okreću velik dio svoje pozornosti na Bliskom istoku s Iraka na Afganistan i Pakistan. Taj rat na dva polja u Washingtonu sada zovu AFPAK, a po svim procjenama on će biti puno kompleksniji i vjerojatno duže trajati od onoga u Iraku.

Neki već kritiziraju Obamu zbog slanja vojske prije nego što je odredio strategiju, ali spominju i činjenicu da bi u doglednom vremenu u Afganistan trebao poslati još 15-17 tisuća vojnika.

Što se tiče strategije, Obama već ima nekoliko dokumenata. Tu su tri dokumenta koja je naslijedio od prošle administracije: jedan je napisao general pukovnik Douglas Lute, Bushev povjerenik za rat u Iraku i Afganistanu, drugi je izvještaj Udruženog stožera američke vojske, a treći izvještaj generala Davida H. Petraeusa, zapovjednika vojske u cijeloj bliskoističnoj regiji. Osim ta tri, Obama je prije donošenja strategije zatražio i četvrti dokument, koji treba napraviti reviziju protekla tri, čime će voditi bivši visokorangirani analitičar CIA-a.

Nemirno primirje

Očekuje se kako bi Obama vrlo skoro mogao donijeti strategiju. Problem je u tome što događaji na terenu pokazuju kako mu vrijeme izmiče. Prošli je tjedan Pakistan najavio kako je dogovoreno primirje s militantima u dolini Swat. Ta je dolina već neko vrijeme žarišna točka sukoba između islamističkih vođa koji zahtijevaju autonomnost i uvođenje šerijata i vlade i vojske koji to dosad nisu dopuštali.

Naravno, u tu igru se rutinirano priključuju i talibani i pripadnici Al Qaide, koji među islamističkim pobunjenicima regrutiraju nove članove. Pakistanski dužnosnici kažu kako je dogovor s pobunjenicima u dolini Swat namijenjen primirivanju plemenskih vođa i izmicanju tla pod nogama talibanima i Al Qaidi.

Puno razina pakistanske politike

Amerikanci su skeptični. Govore kako je argument o primirivanju plemenskih čelnika samo priča koju se prodaje zapadnim saveznicima, a kako je pravi motiv rasterećivanje 100 tisuća pakistanskih vojnika u dolini Swat koji su nezadovoljni loših napretkom u ratu protiv pobunjenika i koji bi radije bili raspoređeni na granici s Indijom. Dodatni problem je u tome što nije sigurno koliku kontrolu pakistanski predsjednik Asif Ali Zardari ima nad vojskom, budući da je vojska u Pakistanu uvelike nezavisan čimbenik.

Najave o primirju u dolini Swat sve su podsjetile na situaciju od prije nekoliko godina, kad je tadašnji predsjednik Pervez Musharaff sklopio primirje u provinciji Vaziristan. Vaziristan je sada praktički nezavisna islamistička regija u kojoj jedina prijetnja talibanima i Al Qaidi dolazi od američkih bespilotnih letjelica.

Hoće li Pakistan sudjelovati u američkim planovima?

Jednako tako, pitanje je koliko je Zadarijeva administracija voljna i sposobna sudjelovati u američkim planovima. Zadari deklarativno podržava američke planove, ali se istodobno mora boriti i s problemom nabujalog islamizma u državi (što mu je u naslijeđe ostavio Musharaff), ali i s konsolidiranjem vlasti pored političkih protivnika i vojske. Zadari će za pravu suradnju vjerojatno tražiti više sredstava nego što bi mu Amerikanci htjeli dati, što cijelu situaciju čini dodatno eksplozivnom.

Kad se to doda već neizdrživoj situaciji u Afganistanu, u kojemu su se talibani od pakistanskih agenata pretvorili u punokrvni nacionalistički pokret, koji Al Qaida nakon potonuća u Iraku nikako neće htjeti prepustiti, i koji je nagrižen korupcijom na najvišim političkim razinama, stvari postaju još zamršenije. "AFPAK" će biti Obamin najvažniji vanjskopolitički test, a njegova strategija jedan od najvažnijih dokumenata koje će donijeti u ovom mandatu.