UNATOČ svenarodnim prosvjedima u Iranu i godinama vanjskog pritiska, još nema naznaka raskola unutar sigurnosne elite Islamske Republike koji bi mogao dokinuti jedan od najotpornijih režima na svijetu, piše Reuters u analizi. Dodatni pritisak na iranske vjerske vođe vrši američki predsjednik Donald Trump, koji je više puta prijetio vojnom akcijom zbog okrutnog gušenja prosvjeda.

No, osim ako ulični nemiri i strani pritisak ne potaknu napuštanje redova u samom vrhu, režim će vjerojatno opstati, iako oslabljen, rekli su za Reuters diplomati, vladini izvori i analitičari. Iranska slojevita sigurnosna arhitektura, usidrena u Revolucionarnoj gardi i paravojnim snagama Basidž koje zajedno broje blizu milijun ljudi, čini promjenu režima bez unutarnjeg raskola iznimno teškom, rekao je iransko-američki politolog Vali Nasr.

Val nemira

“Da bi takvo što uspjelo, morate imati mnoštvo na ulicama tijekom mnogo duljeg razdoblja… i posebno sigurnosne snage moraju prijeći na drugu stranu”, rekao je, podsjećajući na 1979., kada se dio aparata okrenuo protiv šaha i urušio se zapovjedni lanac.

Vrhovni vođa ajatolah Ali Hamenei (86) preživio je nekoliko prošlih valova nemira. Ovo je peti veliki ustanak od 2009., što je dokaz otpornosti i kohezije režima čak i dok se suočava s dubokom, neriješenom unutarnjom krizom, rekao je Paul Salem s Instituta za Bliski istok.

Da bi se situacija prelomila, prosvjednici bi morali stvoriti dovoljno snažan zamah da nadvladaju adute države: moćne institucije, znatan broj pristaša odanih klerikalnoj vlasti te geografsku i demografsku veličinu zemlje od više od 90 milijuna stanovnika, rekao je bivši američki diplomat Alan Eyre.

"Osovina otpora"

Preživljavanje, međutim, ne znači i stabilnost, upozoravaju analitičari. Islamska Republika suočava se s jednim od najtežih izazova od 1979.: sankcije su ugušile gospodarstvo bez jasnog puta oporavka, a strateški je pod pritiskom Izraela i SAD-a.

Nuklearni program je unazađen, a regionalna “Osovina otpora” oslabljena gubicima saveznika u Libanonu, Siriji i Pojasu Gaze. Nasr smatra da Iran nije dosegnuo “trenutak pada”, ali jest “u velikim poteškoćama”.

Analitičari ističu i ideološko slabljenje režima te rast nacionalizma: ljudima su nacionalni interesi sve važniji od ideologije i regionalnog avanturizma, te žele normalniji život. Dio javnosti podržava bivšeg prijestolonasljednika Rezu Pahlavija, koji iz egzila poručuje da želi pomoći tranziciji prema demokraciji, a eventualno i služiti kao ustavni monarh ako ga narod izabere.

Mreža bogatstva i moći

Američki politolozi Karim Sadjadpour i Jack A. Goldstone u The Atlanticu tvrde da je režim izgubio uvjerenja te da je samo mali dio iskreno ideološki motiviran, dok mnoge pokreću privilegije. Iranski režim je, navodi Reuters, desetljećima pretvarao Revolucionarnu gardu u svojevrsni vojno-industrijski kompleks s mrežama bogatstva i moći.

Siamak Namazi, iransko-američki poduzetnik kojeg je režim držao zatvorenim osam godina, usporedio je državu sa “skupinom suprotstavljenih mafija” u kojoj su ključni akteri IRGC i bivši pripadnici, odani prvenstveno osobnom bogaćenju.

Sadjadpour i Goldstone naglašavaju da nijedan visoki zapovjednik IRGC-a nije prebjegao niti javno kritizirao Hameneija; za mnoge bi gubitak vlasti značio i gubitak bogatstva, pa i života, zbog čega bi upravo oni mogli biti posljednji koji bi se okrenuli protiv sustava.

Smrtonosna sila

Režim opisuju kao “zombi” koji na životu drži smrtonosna sila, a ključni okidač bio bi trenutak kad represivne snage zaključe da više nemaju koristi od režima. Prosvjedi su počeli 28. prosinca prošle godine zbog kolapsa valute i galopirajuće inflacije, ali su brzo prerasli u otvoreni bunt protiv teokratskog režima i vrhovnog vođe.

Organizacije za ljudska prava iznose visoke brojke poginulih i uhićenih, no Iran nije objavio službene podatke, a Reuters navodi da brojke nije mogao neovisno potvrditi. Dodatno podiže uloge Trumpovo upozorenje da bi ubijanje prosvjednika moglo potaknuti američku intervenciju te prijetnje carinama zemljama koje trguju s Iranom, ponajprije Kini.

Trumpov interes

Teheran je, prema Reutersu, upozorio američke saveznike na Bliskom istoku, od Saudijske Arabije i UAE do Turske, da će napasti američke baze na njihovom tlu ako Washington napadne Iran. Visoki iranski dužnosnik rekao je i da su izravni kontakti između ministra vanjskih poslova Abasa Arakčija i američkog posebnog izaslanika Stevea Witkoffa obustavljeni.

Trumpov interes za prosvjede vjerojatno je taktički, a ne ideološki, rekao je Salem: cilj bi mogao biti slabljenje Irana radi ustupaka, primjerice oko nuklearnog programa, dok Bijela kuća nije odgovorila na upite o ciljevima.

U nekim krugovima u Washingtonu i Jeruzalemu sve se više spominje “venezuelski model”, uklanjanje vrhovnog vođe uz signal ostatku aparata da može ostati na mjestu ako surađuje. No Reuters naglašava da bi u Iranu to naišlo na goleme prepreke: sigurnosna država utvrđena desetljećima, duboka institucionalna kohezija te veća i etnički složenija zemlja.

Što može donijeti preokret?

Dva regionalna dužnosnika i dva analitičara upozorili su da bi strana vojna akcija mogla razlomiti Iran po etničkim i vjerskim linijama, osobito u kurdskim i sunitskim beludžistanskim regijama. Hamenei se, prema Reutersu, pritajio od 12-dnevnog rata, a američki mediji pišu da je Trump odbio izraelski plan da ga se ubije.

David Makovsky s Washingtonskog instituta rekao je da, ako Trump bude djelovao, očekuje brzu akciju snažnog učinka, a ne dugotrajnu kampanju, ali je upitao koja bi “jedna gesta” mogla donijeti preokret. Opcije pritiska i dalje nose ozbiljne rizike, a Bijela kuća i State Department nisu odgovorili Reutersu o tome kakvu bi akciju, ako ikakvu, Trump mogao poduzeti.