U EMISIJI HRT-a Nedjeljom u 2 gostovao je Mislav Malenica, informatički stručnjak i poduzetnik, kojeg je voditelj Aleksandar Stanković opisao kao osobu "između znanstvenika i poduzetnika". Stanković je istaknuo da ga je pozvao jer "propagira takozvani život izvan kutije".

Malenica je objasnio da svi živimo u "kutiji", što znači da smo podložni određenim vjerovanjima i pravilima koja nam društvo nameće. "Ta kutija su nekakva vjerovanja, pravila za koja mislimo da je to tako kako se radi nešto u našoj zajednici, u društvu, u školi i slično", rekao je. Kao primjer naveo je uvjerenje da je netko dobar roditelj samo ako mu dijete ima sve petice. "Svi mi podsvjesno osjećamo da to možda nije istina, ali opet, u kutiji je komforno", dodao je.

Malenica stoji iza Andrije, digitalnog asistenta na bazi umjetne inteligencije, koji je za vrijeme pandemije pomagao u borbi protiv koronavirusa. Pozivni centri bili su preopterećeni, kolale su dezinformacije... Željeli su, kaže, smanjiti paniku i ljudima dati pravu informaciju.

"Taj cijeli projekt bio je nevjerojatna škola koliko ti kao nekakav poduzetnik ili znanstvenik uđeš naivno u to kako se rade takvi sustavi, kako se posluje s državom. Andrija je bio nevjerojatan uspjeh, imao je odličnu percepciju u javnosti. U trenutku kad smo ga pustili van, pao je broj poziva odmah za 25 posto", dodao je.

"Cijeli život sam slijedio pravila, ali onda sam shvatio"

Govoreći o svom životnom putu, Mislav je priznao: "Cijeli život sam slijedio pravila - budi dobar u školi, budi najbolji na fakultetu." Međutim, nakon što je završio fakultet i zaposlio se u Institutu Ruđer Bošković, ubrzo je shvatio da to nije ono što ga ispunjava. "Tamo radi nevjerojatno puno super cool ljudi, ali shvatio sam da to nije moja priča", rekao je.

Zatim je počeo čitati intervjue s ljudima na samrti, o tome je rekao: "Ne žale ni za novcem, ni za karijerom. Žale za tim što nisu bili dovoljno hrabri, što nisu rekli 'oprosti', što nisu promijenili posao na vrijeme."

Njegova supruga Deša Jelavić Malenica u prilogu emisije otkrila je kako je Mislav bio sretan u Ruđeru, ali je ipak odlučio započeti vlastiti projekt. Prisjetila se trenutka kad je Mislav, odgovarajući na pitanje šefa što želi raditi, rekao: "Pa samo ću se rolati pa ću onda vidjeti."

Nije htio da mu sin ide u srednju

U vezi s poduzetničkim duhom u obitelji, istaknuto je da njihov sin Maks od osnovne škole ima poduzetničke ambicije. "Meni srednja škola uopće ne treba, ja ću pokrenuti svoj biznis", govorio je Maks, što je Mislav u potpunosti podržavao. "Maks je već sada bolji poduzetnik od mene", rekao je Mislav, dok je Maks dodao: "Na prvom biznisu sam vjerojatno izgubio sto dolara, ali ovaj koji sam započeo ove godine zaradio je par tisuća eura."

"Zvao sam okolo i ispitivao za srednje škole"

Na pitanje zašto nije upisao sina u srednju školu odgovara: "Zato što nema smisla, ja smatram da je taj obrazovni sustav, trebaš ga se držati sve dok u jednom trenutku ne otkriješ kako ti stvaraš vrijednost. Kad otkriješ tko si ti na tom svijetu, onda trebaš uložiti vrijeme, moraš se boriti da brže učiš.. Nije da ja nisam nazvao sve ljude koje znam i pitao: 'Recite mi koja škola u Hrvatskoj, srednja škola, uči digitalnom poduzetništvu.' Svi su rekli: 'Nijedna.' Ja sam ih pitao onda koja uči poduzetništvu, ni to ne uči nijedna i onda shvatiš da imaš nekoga koga bi već sad mogao poslati sa 100 dolara u Ameriku i sigurno bi preživio.

Evo, sad sam ga vodio mjesec dana sa mnom u Ameriku, išao je na evente, prilazio ljudima, pričao s njima, objašnjavao im svoje projekte... Oni mi govore: 'Kakvog to sina imaš!' Ovdje tako nešto nije moguće, odskače od standarda i to je svima problem, a tamo je zemlja gdje su ljudi navikli na to. On je tamo zvijezda, a tu bi ga pitali zašto nije napamet naučio nešto što ga ne zanima."

Ali supruga je htjela da ide u srednju školu.

"Nismo još ni supruga ni ja sigurni da je to najbolja odluka, je li to dobro, trebamo li ga poslati u školu ili u Ameriku? Ne znamo, napravit ćemo ono što mislimo da je najbolje. Pokušavamo klince naučiti da ni mi ne znamo sve, ni drugi stariji, ni profesori, nitko ne zna sve, a nas su učili da roditelji znaju najbolje, pa onda da profesori znaju najbolje,...", dodao je.

"U umjetnu inteligenciju zaljubio se sa 16 godina"

Na kraju, Mislav je podijelio iskustvo iz Amerike, gdje je otišao tražiti investitore za svoj projekt.

Kaže kako se u umjetnu inteligenciju zaljubio prije 27 godina, u srednjoj školi, sa 16 godina. Otac, koji je radio u Švicarskoj, donio je jedno od prvih računala u Slavonskom Brodu. Mislav je počeo čitati znanstvene članke o umjetnoj inteligenciji i zaljubio se u to, a kroz 27 godina produbljivao je znanje.

U Ameriku je otišao dok mu je supruga bila trudna s drugim djetetom. Još jedna kutija - "u Americi je sve jednostavno"...

"Stid me to priznati, ali ja sam doslovno mislio da ću sići s aviona i postojat će ovako jedan red i netko će pitati: 'Postoji li ovdje netko tko želi izgraditi firmu od 100 milijardi?'" prisjeća se Mislav.

"I onda dođeš tamo i shvatiš da ničega od toga nema, da nikoga nije briga za tebe. Ali s druge strane si okružen ljudima koji žele stvarati", dodaje.