HRVOJE SMODLAKA, Splićanin s Western University of Health Sciences u Kaliforniji, napisao je tekst o stanju na Marjanu. Tekst je objavio Dalmatinski portal.

"Svi su imali povjerenje u gradsku vlast kako će poduzeti ispravne mjere za sanaciju Marjana, no medijska histerija, neznanje i pritisak javnosti koja je tražila bilo kakvu akciju dovela je do nesagledivih posljedica. Tužno je vidjeti kako je lijek za problem postao puno gori od inicijalnog uzroka problema", piše Smodlaka u svom tekstu.

O povijesti i pošumljavanju Marjana

Smodlaka je u podužem pismu sa stručne strane iznio sve probleme.

"Prije više od 100 godina Marjan je izgledao kao gola, kosa, kamena ploča poput današnjeg otoka Paga ili Kornata. No prije par stotina godina dokumentirano je kako je šuma na Marjanu postojala. Pustošenje i uništavanje šume koje je uslijedilo dovelo je do velike erozije tla, do opustinjavanja (desertification) te je Marjan krajem 19. stoljeća izgledao kao gola kamena ploča. Splitski entuzijasti su krajem 19. stoljeća započeli s pošumljavanjem Marjana alepskim borom. Postavlja s pitanje zašto su baš izabrali alepski bor? Razlog je bio što je on autohtona, brzorastuća, skromna, pionirska vrsta koja može rasti u skromnim uvjetima staništa (kamenjar, nedostatak/nepostojanje tla) te trpjeti ekstremnu sušu. On prirodno stvara najsušniji tip šumske zajednice na jugu Dalmacije i otocima (što je opisano u literaturi). Funkcija te umjetno podignute marjanske šume (iako se isti proces odvija spontano i prirodno po cijeloj Dalmaciji) je bila da se povrati tlo, stvori zasjena i povoljna mikroklima za povratak (sukcesiju) autohtone (klimatogene) šume, što je za Marjan šuma crnike i crnoga jasena (Orno-Quercetum Ilicis). To je u zadnjih 40 godina bilo lijepo vidljivo na potezu od Bena do Instituta.

Kako je potkornjak postao veliki problem

Znači, izvorna se šuma polako, ali stidljivo vraćala zahvaljujući upravo alepskom boru. Tko je sadio tu autohtonu šumu pod krošnjama borova? Naravno, životinje, uglavnom šojke i vjeverice (a ne ljudi) ili je samonikla od palog sjemenja iz očuvanih pojedinačnih rijetkih stabala crnike. Ovdje treba naglasiti kako je šuma kompleksan ekosustav uvjetovan tlom i klimom, koji uključuje i životinje, mikroorganizme (bakterije, gljivice) u tlu i kukce od kojih su neki i paraziti (štetnici) u/na stablima. Ti štetnici, od kojih je taj notorni Orthotomicus erosus (mediteranski potkornjak) samo jedan, u normalnim uvjetima klime (normalno kišna i temperturna godina) imaju 1-2 generacije (ličinka, pupa, odrasli), što ih čini sekundarnim štetnicima koji u principu ne mogu uništiti zdrava kompetentna stabla. Promjenom klime (visoke temperature i suša na Marjanu 2016. i 2017. godine), potkornjak je od sekundarnog štetnika postao primarni smrtonosni štetnik. Zbog prekomjerne topline dobili smo 4-5 generacija štetnika koji su borovima uništavali phloem (koru) bušenjem te prekinuli transport hranjiva između krošnji i korijenja stabala. Suša je dodatno zakomplicirala situaciju time što se fiziološki oslabljeni borovi nisu mogu oduprijeti napadu potkornjaka jer (zbog nedostatka vlage u tlu i parazitarne invazije) nisu mogli obavljati normalnu fotosintezu i ostale vitalne procese u stablima, te nisu mogli stvarati smolu kojom se bore protiv štetnika. Ove informacije su višestruko dokumentirane od strane dr. Perneka i dr. Hrašoveca te su bile dostupne javnosti. Dr. Pernek je u obraćanju Gradskom vijeću predložio hitno uklanjanje bolesnih stabala da se eliminira izvor zaraze, oko 15.000 stabala. No, u toj procijeni samo 53% šume je deklarirano kao 'zdravo'.

"Dva detalja su mi upala u oči"

Kada sam prošlog utorka (26.2.2019), ujutro oko 9 sati, prolazio od Instituta do Bena primijetio sam uz cestu 5-6 stabala označenih za sječu. Približavajući se Benama uočio sam da je počela sanacija šume. No dva detalja su mi odmah upala u oči. Naime, neka od posječenih stabala nisu imala oznaku, a imala su zelenu robusnu krošnju, bez znakova osipanja i karakterističnih crvenosmeđih odumrlih grančica te su bila oborena preko autohtone crnikove šume, čija su stabla već bila oštećena ovom sječom. Misleći kako zaposlenici JU Marjan nadziru ovaj proces odmah sam se uputio u njihovu zgradu da ih obavijestim kako je počinjena šteta na autohtonoj šumi i kako imam osjećaj da ovu sječu nitko ne nadzire. Tu mi je rečeno kako je situacija vrlo napeta i kako je Grad Split ovlastio nekoga drugoga da obavlja i nadzire sječu. Inzistirao sam da popričam s mladim šumarom u JU Marjan, no on u tom momentu nije bio prisutan. Uzrujan telefonski sam kontaktirao dr. Ruščića i izvijestio ga o situaciji. Zapitao sam se kako je moguće da su nestale stotine stabla s obje strane ceste koja nisu bila označena, upravo to jutro? Tijekom dana dobio sam još informacija i slika kako se nasumično obaraju i zdrava (naglašavam - zdrava) neoznačena stabla, što nije bilo u planu, a nije ni legalno. Nadležni u gradu trebaju detaljno razmotriti postoji li prekršajna i/ili krivična odgovornost pojedinaca za ovo što se dogodilo.

"Kako smo došli u situaciju da se ruše zdrava stabla, a upravo njih pokušavamo spasiti?"

Kako smo došli u situaciju da se ruše zdrava stabla, a upravo njih pokušavamo spasiti? To je nešto stvarno bizarno! Kako su dani odmicali, na društvenim mrežama sam vidio šokantne snimke i slike stihijskog rušenja stabala te mljevenja, gaženja, čupanja i lomljenja autohtone crnikove sume balvanima. Jednom riječju potpune devastacije. Postavlja se pitanje je li ovo radikalno ('kirurški zahvat') liječenje zaista za dobrobiti marjanske šume ili je postalo štetnije od samog problema potkornjaka? Ono malo vitkih, zdravih, usamljenih borova što je ostalo stradat će u vjetroizvalama čim zapuše jača bura. Autohtona vegetacija crnikove šume (crnika, crni jasen, zelenika, tršlja, krkavina, smrdljika itd.) je sravnjena sa zemljom, a tlo će biti izloženo eroziji! Naglo uklanjanje krošnji borova iznad crnike može dovesti do suncozara na crnici, promjene mikroklime i sušenja mladih stabala crnike. Crnika je skiofit dok je mlado stablo i odgovara joj sjena borova. Naglo otvaranje sklopa krošnji loše će se odraziti na tu mladu šumu i ako preživi mrvljenje od strane srušenih borova! Kod stručno izvođene sječe planira se smjer rušenja stabla i izvozni pravci upravo iz razloga da se što manje oštećuje tlo i ostala vegetacija. Gdje je ovdje elaborat ovlaštenog inženjera? Alepski bor se vrlo jednostavno može spontano obnoviti za 10-15 godina u suvislu mladu šumu, no crnika i ostale vrste u sklopu crnikove šume ne!

Kako je moguće da je opustošena i borova i crnikova šuma istovremeno u zaštićenom objektu šumske vegetacije, a obje smo nastojali zaštititi?

Logično se postavlja pitanje za šumarsku struku: koja je svrha radikalnog zahvata ako je 50% šume nezdravo, zaraženo, osuto i mrtvo? U medicini ako pacijent boluje od tumora ne odstranjuje mu se pola tijela, jer će najvjerojatnije umrijeti! Ranije se trebalo radikalno intervenirati, a zakasnjela je i dijagnostika problema. Klasični znakovi masovnog odumiranja šume uzrokovanim mediteranskim potkornjakom bili su vidljivi već u jesen 2016. Doslovno jednim udarcem sjekire i ljuštenjem kore jednog zaraznog stabala, pregledom i usporedbom parazita mogla se već tada obaviti prava dijagnoza, a ne u siječnju 2018. Zašto je stručnjacima trebala godina i pol da uoče parazita koji je vidljiv golim okom? I to je legitimno pitanje šumarima!

U NP Sjeverni Velebit smrekove šume su se prije 15-ak godina sušile od zbog smrekovog potkornjaka, no sad se spontano obnavljaju pod krošnjama mrtvih smreka, same, bez upliva čovjeka (osobno sam to dokumentirao). Isto se dogodilo i u Češkoj u NP Šumava, smreka se robusno i samostalno oporavlja. Isti primjer postoji u SAD-u, šuma Fraserove jele u NP Smoky Mountains uništena je od strane parazita te se sada spontano obnavlja pod krošnjama mrtvih stabala. Priroda ima svoje mehanizme oporavka! Isto bi se dogodilo i s alepskim borom na Marjanu, on se obilno naplođuje i niče u satojinama gdje se otvorio sklop (padnu stari borovi ili ih uništi požar ili bolest) šume i kada sunčeva svjetlost dođe do šumskog tla.

"Što ako potkornjaci napadnu i zdrava stabla?"

Marjanska šuma nalazi se u fazi superinfestacije parazitom čiji broj jedino može pasti ako ne mogu naći nova stabla za parazitiranje, da propagiraju nove generacija parazita. Njihova populacija shodno tome dolazi do platoa i naglo pada; jednostavno jer se ne mogu razmnožavati u domaćinu (borovima) jer je i broj borova naglo pao, tako da ne mogu stvarati nove generacije štetnika. Da je došlo do rane intervencije, što nije slučaj, kada je bilo zahvaćeno 5-10 % šume, iznošenje zaraženih borova imalo bi smisla. Niti jedan šumar nije dao nikakvu garanciju da će kod 50%-nog morbiditeta šume ovaj 'kirurški zahvat' biti uspješan, te da može obećati da će ostatak borove šume biti izvan opasnosti. S obzirom na to da trenutno imamo izrazito toplo vrijeme i da potkornjaci mogu izletjeti vrlo brzo, što ako oni izlete tijekom sječe koja sada traje i napadnu preostala zdrava stabla? Bojim se da su se uložila velika sredstva, javna histerija i politički kapital u nešto što možda neće imati nikakvog efekta, dapače može biti i kontraproduktivno zato što je balvanima sravnjena i autohtona šuma pod borovima, te je time uzrokovana još veća šteta na cijelom ekosustavu.

Pojavilo se još nekoliko problema

Uz sam proces propadanja marjanske šume pojavilo se još nekoliko problema kojih se neophodno dotaknuti. Prvi problem je sudjelovanje 'needuciranih nestručnjaka' u stručnom povjerenstvu za Marjan! Netko može biti nestručnjak, ali se može educirati o šumarstvu i postati kompetentan laik. Napominjem, svatko se o šumama može educirati ako želi čitati, šumarska literatura postoji, samo je nitko ne čita! U sastavu povjerenstva za Marjan su uglavnom 'needucirani nestručnjaci', čast iskrenim zabrinutim entuzijastima, njih ne prozivam.

Šutnja šumarske struke glede Marjana je isto tako problematična. Prevladavajući je stav 'ne bi se štel mešati', 'mi tim prostorom ne gospodarimo'! Zar nije naivno misliti kako će problem potkornjaka stati na Marjanu i ostati u njemu?

Treći su problem posebni interesi, poglavito građevinski sektor i druge interesne skupine koje vide direktnu ekonomsku korist u prenamjeni šumskog u građevinsko zemljište. Ilegalno paljenje šuma se u Dalmaciji provodi sustavno zbog prenamjene u građevinsko zemljište. Ironično, ali to se događa već godinama u samom gradu Splitu.

Isto tako nameće se pitanje kako je moguće da firma koja je na nadmetanju dobila posao sječe, dobije posao otkupa te iste drvne mase. Nameće se i pitanje kako je moguće da ta firma smije sjeći nedoznačena stabla. Zakon o šumama jasno kaže da se u šumi smiju sjeći samo doznačena stabla. Zakon o krivičnom postupku pustošenje šuma i uništavanje staništa smatra kaznenim djelom. Gdje je podatak koliko je dosad doznačeno stabala, i koliko ih je u ovoj sječi posječeno?

Gdje je šumarska inspekcija?

I na kraju, gdje je šumarska inspekcija koja je 27.2.2019 zaprimila prijave o bespravnoj sječi?

Zašto je mene osobno briga? Stav 'priroda pripada nama, Hrvatska pripada nama', umjesto stava 'mi pripadamo Hrvatskoj, mi smo dio nje'. Za mnoge je Hrvatska zemlja i priroda 'iskoristivi entitet', a ne 'održivi entitet'. Moj čvrsti stav jest da mi pripadamo prirodi (hrvatskoj prirodi), a ne priroda nama. Budući da sam doslovno odrastao na Marjanu, imam osjećaj da sam ja osakaćen ovime sto se događa!

Šetnja Marjanom će biti neugodna

Kako će se ovo pustošenje 'pluća grada' konkretno odraziti na građane Splita i naše goste? Šetnja po Marjanu će biti neugodna ljeti kada sunce upeče, više se neće moći lagano hodati dubokim marjanskim hladom kad se ide na plažu jer ga više neće biti. Vjetroizvale pojedinačnih osamljenih borova će biti još češće jer će poslije sječe mnoga stabla biti neoslonjena jedna na druge, što potencijalno može dovesti sve šetače Marjanom u opasnost. Ožiljak ovog pustošenja će se vidjeti na šumi još dugo godina! Ljepota kojom smo šetali neće postojati dulje vrijeme!

Mogu shvatiti kako su neki zdravi borovi morali stradati kako bi se uklonili zaraženi i mrtvi borovi, ali se nikako ne mogu pomiriti s činjenicom kako su ti zdravi borovi nasumično obarani. A činjenica da je uništena autohtona crnikova šuma je javna sramota! Političari i javne osobe koji su krenuli u ovaj nepromišljeni, zakašnjeli i stihijski zahvat snose odgovornost pred građanima koji ih plaćaju kako bi obavljali svoj posao odgovorno i stručno, a ne uništavali javno dobro", piše Smodlaka.