HRVATSKA bi uskoro trebala postati članica Europske svemirske agencije (ESA), u Udbini bi se mogla graditi svemirska luka, naš rover letjet će na Mjesec, sami ćemo razviti naš svemirski program i lansirati naš vlastiti satelit, naši učenici će lansirati svoje satelite, hrvatska tvrtka razvila je softver 20 puta brži od NASA-inog, Hrvatska do Marsa...

To su samo neki od naslova kojima su u posljednjih nekoliko godina predstavljani različiti svemirski projekti, vizije i planovi raznih ljudi i organizacija od astronoma, preko astrofizičara i IT stručnjaka do poduzetnika i Ministarstva znanosti u Hrvatskoj.

Nema sumnje da je razvoj svemirskih tehnologija, baš kao i informatičkih ili robotike, nešto u što bi se na neki način trebala uključiti svaka zemlja koja ne želi ostati nerazvijena, koja ne želi, kao Hrvatska, vječno ovisiti samo o turizmu i s njime usko povezanim djelatnostima.

No svi projekti koji su u našim medijima bili pompozno najavljivani, iako mogu biti zgodni za popularizaciju znanosti i tehnologije, nisu jednako izvedivi, niti imaju isti gospodarski i tehnološki potencijal za Hrvatsku. U ovom tekstu pokušat ćemo ukratko predstaviti neke od medijski razvikanijih, njihove nositelje, planove i trenutno stanje. Neki od njih primarno su edukativni i idu za time da se mladi zainteresiraju za svemirska istraživanja. Drugi su pak ambiciozniji i imaju za cilj da se Hrvatska, njezini znanstvenici, stručnjaci i tvrtke već sada uključe u razne postojeće svjetske projekte ili pak da pronađu niše u kojima bi mogli biti konkurentni. Također ćemo predstaviti mišljenja nekih naših stručnjaka koji su za Index predstavili svoja viđenja o tome koje bi mjesto u svemiru realno mogla i trebala zauzeti i razvijati Hrvatska. No, budući da je Hrvatska mala, a njezina znanstvena zajednica još mnogo manja, teško je očekivati da će netko istovremeno stručno i otvoreno analizirati i ocijeniti projekte koji su ovdje predstavljani. Štoviše, oni koji bi to eventualno i mogli, uglavnom bi bili u nekom sukobu interesa jer i sami nešto rade u tom području. Stoga od naših sugovornika nismo ni tražili takve komentare.

ESA-ina raketa

Uključivanje Hrvatske u Europsku svemirsku agenciju (ESA)

U veljači ove godine hrvatska je Vlada potpisala Sporazum s Europskom svemirskom agencijom (ESA) o suradnji u mirnodopske svrhe.

Donedavni ravnatelj Instituta Ruđer Bošković, a sadašnji savjetnik u Ministarstvu znanosti (MZO), fizičar Tome Antičić, kaže da bi se započeto približavanje i uključivanje Hrvatske u ESA-u trebalo odvijati u nekoliko koraka.

1.         Sporazum o suradnji (Cooperation Agreement)

2.         European Cooperating State (ECS) – država dobiva status zemlje suradnice i pristup u Plan europskih država – postaje sudionica u suradnji (PECS)

3.         Punopravno članstvo u ESA-i

MZO je za sada potpisao Sporazum o suradnji (Cooperation Agreement) s ESA-om.  U ovoj fazi ona može razmjenjivati informacije s ESA-om putem sastanaka, radionica, programa obuke i kroz primjenu specifičnih podataka. Također može koristiti pomoć ESA-e u sastavljanju nacionalne svemirske strategije. Hrvatska je potpisivanjem Sporazuma dobila status promatrača i u tom svojstvu njezini predstavnici sudjeluju na sastancima PECS Odbora u svojstvu promatrača.

U drugoj fazi država potpisnica dobiva status države suradnice, tj. European Cooperating State (ECS), a samo države s tim statusom mogu sudjelovati u aktivnostima unutar PECS programa. Ta faza također traje pet godina, uz mogućnost produžetka. Ministarstvo je već započelo razgovore s ESA-om vezano uz priključenje aktivnostima unutar PECS programa. Jedna od stavki u pregovorima je i iznos godišnjeg doprinosa koji država uplaćuje za provođenje zajedničkih programa s Agencijom za vrijeme sudjelovanja u PECS-u.

„Prema dostupnim informacijama, minimalni godišnji doprinos iznosi milijun eura pa će naši daljnji koraci ovisiti o mogućnostima Državnog proračuna, no nadamo se da će Hrvatska već krajem ove godine dobiti ECS status. Navedenih milijun eura išlo bi isključivo za hrvatske tvrtke ili institucije preko natječaja ESA-e. Primjerice, ako u jednoj godini Hrvatska ne iskoristi milijun eura, to će se prebaciti na sljedeću godinu“, tumači Antičić.

Za Index je komentirao i postojeće svemirske programe. Smatra da Hrvatska za sada nema veliku komercijalnu potporu za njih.

„Nemamo tvrtke koje se bave svemirom na velikoj skali. Postoje softverske tvrtke, primarno Amphinicy, koja nudi kvalitetna softverska rješenja“, rekao je.

„Jedina konkretna hardverska tvrtka koju Hrvatska ima s izrazito velikim potencijalom za svemir je Hipersfera, čije je rješenje za pseudosatelite po meni izrazito interesantno, i nadam se da će uspjeti doći do financiranja za izradu komercijalnog modela svog prototipa. Ako to uspiju, Hipersfera bi mogla postati hrvatska tvrtka sa svemirskom tehnologijom vrijednom više stotina milijuna eura. Zato je za Hipersferu, ali i za druge izvrsne male softverske i hardverske tvrtke, posebno interesantno dobivanje statusa države suradnice u ESA-i, jer će moći dobiti projekte do milijuna eura godišnje. Takve tvrtke mogle bi postati jedni od nositelja budućeg high-tech gospodarstva kojemu stremi Hrvatska“, tumači Antičić.

S3 - Svemirska luka u Udbini

Godine 2016. puno se pisalo o planovima švicarske kompanije Swis Space Systems (S3) da u Udbini na starom vojnom poligonu izgradi zračnu luku s koje bi se u svemir lansirale rakete i sateliti. U izgradnju poligona planiralo se utrošiti oko 70 milijuna kuna. No ti su planovi ubrzo pali u vodu nakon što je kompanija bankrotirala. Nakon propasti ovog projekta, jedan od njegovih čelnih ljudi u Hrvatskoj, fizičar Slobodan Danko Bosanac s Instituta Ruđer Bošković, odlučio je da neće odustati od svoje vizije uvođenja Hrvatske u svemirski program. Stoga je krenuo u osnivanje Adriatic Aerospace Association (A3).

Slobodan Danko Bosanac

A3 - Adriatic Aerospace Association i hrvatski satelit

Početkom 2018. osnovana je Jadranska aero-svemirska asocijacija (A3) koja je u medijima najavila da će do kraja 2019. proizvesti i lansirati prvi hrvatski satelit utemeljen na CubeSat platformi. Ključna ideja A3 je da se satelit u cijelosti pokuša proizvesti u Hrvatskoj. On bi trebao biti dijete hrvatskih stručnjaka iz raznih kompanija, a ne proizvod sastavljen od dijelova kupljenih u inozemstvu ili pak gotov inozemni satelit.

Bosanac je za Index objasnio da bi projekt uključivao kameru, sustav za komunikaciju, računalnu podršku, dijelove zemaljske stanice i komunikacijski softver koji bi se razvili u Hrvatskoj što bi omogućilo uključivanje naših kompanija i stručnjaka u razvoj novih, sofisticiranih tehnologija. Satelit bi se zvao Perun, prema bogu gromova, 'vrhovnom božanstvu u panteonu slavenskih bogova'. U početku bi bio jednostavan i malen, dimenzija 10x10x10 centimetara, težine oko 1,5 kilograma, te relativno jeftin, a sredstva bi se mogla povući iz europskih fondova. U projekt bi trebalo biti uključeno više znanstvenika s raznih institucija, uključujući i Ruđer Bošković, ali i više studenata. U sljedećim fazama satelit bi se mogao unapređivati i koristiti za specifične hrvatske potrebe, primjerice za promatranje biljnog pokrova ili zagađenje Jadrana.

Školski sateliti Croatian Makersa

Poznati hrvatski investitor i poduzetnik Nenad Bakić u medijima je više puta najavljivao kako planira lansiranje malih, školskih, edukativnih satelita.

„U sklopu pokreta Croatian Makers, u godini u kojoj je Hrvatska potpisala sporazum o suradnji s Europskom svemirskom agencijom, hrvatski učenici započinju projekt lansiranja prvog hrvatskog satelita – jednog ili više njih. Tako će pokazati da djeca mogu ono što odrasli u Hrvatskoj nisu mogli. Hrvatska je jedna od tri zemlje EU, uz Sloveniju i Latviju, koja nikada nije lansirala satelit“, piše na stranici Croatian Makersa.

Cube Sat Croatian Makersa

Pokretač Croatian Makersa, Bakić, kaže da slanje malog satelita ne bi trebalo biti neki revolucionaran doseg ni za koju naciju u današnje vrijeme. Danas se u svemir rutinski skupno šalju brojni maleni sateliti kao što je CubeSat. Smatra da ono za Hrvatsku neće značiti nikakav razvojni korak, ali da ima edukativni potencijal.

„Ono bi moglo biti zanimljiv hobistički korak za tehnologe ili institucije, ili pak osnova za privlačenje sredstava iz EU. Mislimo da bi zaista velika stvar bila da djeca budu ta koja su poslala prvi satelit u svemir, i stoga smo u okviru pokreta Croatian Makers najavili takav poduhvat u edukacijsko-motivacijske svrhe“, kaže Bakić.

Ističe da bi takvi sateliti dijelom mogli biti napravljeni u Hrvatskoj, a dijelom sastavljeni od kupljenih dijelova. No uvjeren je da nema smisla raditi baš sve ispočetka jer bi to bilo samoiscrpljivanje i traćenje energije i resursa ako već postoje tehnologije u kojima u dogledno vrijeme nikako ne možemo biti konkurentni.

Projekt lansiranja za škole

Amphinicy radi s NASA-om i ESA-om

U medijima se često spominjala i tvrtka Amphinicy Technologies. Ona radi na naprednim softverskim rješenjima i podrškama za tvrtke u satelitskoj i svemirskoj industriji. Uz središnji ured u Zagrebu, radi suradnje s međunarodnim klijentima, već 16 godina ima i ured u Luksemburgu.

„Strateškim ulaganjem i razvojem ureda u Luksemburgu, dobili smo priliku za suradnju s drugim tvrtkama na projektima vezanim uz europski svemirski program tako da s njime već sudjelujemo na velikim svemirskim misijama kao što su GOVSATCOM, EDRS, SCYLIGHT, ali i na razvoju vlastitih inovativnih proizvoda, primjerice kroz ESA ARTES. Nadamo se da će nam stečena iskustva pomoći da i hrvatsku industriju uključimo u misije ESA-e.“, izjavio je Frane Miloš, COO i voditelj ureda u Luksemburgu.

Među klijentima Amphinicy Technologies nalaze se i kompanije koje razvijaju satelitsku tehnologiju kao što su SES, O3b, iDirect i Newtec, a tvrtka razvija i rješenja za humanitarne organizacije poput UNHCR-a.

Jedno od takvih je i Blink (slika gore), softversko rješenje za brzi prijem i obradu podataka sa satelita za opažanje Zemlje, 20 puta brže od NASA-inog. Kompanija je za daljnji razvoj i pripremu za komercijalizaciju, krajem 2018. dobila sredstva u vrijednosti 1,3 milijuna eura iz natječaja Obzor 2020.

„Blink će omogućiti obradu podataka sa satelita u gotovo realnom vremenu, olakšati ostvarivanje svemirskih misija, ubrzati humanitarnu reakciju u hitnim situacijama kao što su potresi, poplave i migracijske krize, proširit će sigurnost i obranu, poboljšati poljoprivredu, ekologiju, logistiku i druga područja u kojima podaci o promatranju Zemlje predstavljaju vrijednu podršku“, kaže Tomislav Nakić-Alfirević, voditelj za zemaljska satelitska rješenja.

„Uspostavili smo suradnju s partnerima na ovom projektu. NASA i ESA u Blinku vide rješenje nove generacije za svoje misije.“, dodala je Mirta Medanić, voditeljica programa.

Amphinicy godinama sudjeluje na najvećim svjetskim sajmovima iz svoje niše.

„Naš proizvod Monica koristi se u sklopu nekoliko europskih svemirskih misija. Monica je moderan sustav za nadzor i kontrolu opreme na zemaljskoj stanici napravljenoj s idejom korištenja kao gotova podrška satelitskom zemaljskom segmentu i fleksibilna razvojna platforma na kojoj se mogu graditi prilagođena rješenja.“, izjavila je Irena Kos, voditeljica razvoja proizvoda.

Hrvatski rover na Mjesecu

U medijima se prošlih godina često pisalo o mogućnosti da hrvatski rover završi na Mjesecu u sklopu jednog od projekata koji su se natjecali za neku od nagrada Google Lunar XPrizea u ukupnoj vrijednosti od 30 milijuna dolara. Natjecanje je pokrenuto 2007. U 2015. postalo je jasno da nitko od sudionika još nije spreman za pothvat pa je rok odgođen do 2017.

Hrvatski rover

U natjecanju je sudjelovao i međunarodni projekt Synergy Moon, u kojem je radio i hrvatski tim sa svojim roverom koji se na površini Mjeseca trebao provozati 500 metara i poslati signal na Zemlju. U 2018. Synergy Moon je u posljednju fazu natjecanja ušao kao jedan od pet finalista. Međutim, krajem siječnja 2018. Zaklada X Prize objavila je da niti jedan tim neće biti sposoban za lansiranje do 31. ožujka koji je bio postavljen kao novi rok.

Nakon što je istekao rok, tim Synergy Moona nastavio je živjeti na drugačiji način.

Jedan od hrvatskih svemirskih entuzijasta u njemu, Miroslav Ambruš Kiš, kaže da je natjecanje prestalo biti glavni motiv njihova rada.

„Budući da je tim, za razliku od svih ostalih u natjecanju, od samog ulaska u natjecanje 2008. bio organiziran kao međunarodna mreža, njegov tehnički cilj, slanje landera na Mjesec, bio je podijeljen zajedno s odgovornošću i financijskim teretom na pojedine čvorove te mreže. Jedan takav čvor bio je u Hrvatskoj. Zadaća mu je bila da autonomno izgradi jedan od dva rovera. Izgradnju je u Hrvatskoj koordinirala sekcija astronautike Astronomske udruge Vidulini. Dvadesetak mladih entuzijasta, tadašnjih i budućih inženjera strojarstva, elektrotehnike i računalstva te fizičara i kemičara bavilo se proučavanjem Mjesečeva okoliša i pronalaženjem optimalnih materijala i tehnologija koji bi uspjeh učinili čim izglednijim - od zaštite instalacija i pogona, razvoja senzora i detektora do predlaganja komunikacijske tehnologije“, rekao je Ambruš Kiš.

Kaže da su Vidulinci danas u stalnoj suradnji s Tehničkom i obrtnom školom u Puli, a iz komunikacijske sekcije niknuo je startup koji se u Tehnološkom parku Zagreb na Zagrebačkom velesajmu u projektu StratWave bavi primjenom usmjerene daljinske broadband komunikacije - bez prekoračenja dopuštene snage od 50 mW - na slobodnim frekvencijama WLAN tehnologije.

„Za početak ona bi se koristila za bespilotne letjelice, a potom i za bilo koje druge robotske sustave u zraku, na tlu ili u moru“, kaže Ambruš Kiš.

FSB i uključivanje u postojeće velike projekte

Prof. dr. sc. Zdravko Terze, Voditelj Katedre za dinamiku letjelica na Zavodu za zrakoplovno inženjerstvo zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje (FSB) smatra da se hrvatska znanstvena zajednica svojim aktivnostima može uspješno uklopiti u suvremene trendove svemirskih istraživanja.

„Na našim sveučilištima i institutima rade grupe i pojedinci koji se svojim rezultatima ističu čak i u međunarodnom okruženju, a čije je područje djelovanja sukladno sa suvremenim svjetskim trendovima istraživanja u području svemira“, kaže Terze.

„Naime, treba razumjeti da 'svemirske tehnologije' ne obuhvaćaju samo let na Mjesec ili Mars, već se radi o čitavom spektru tehnologija koje koristimo u svakodnevnom životu, a koje za svoje ostvarivanje djelomično ili u potpunosti koriste prostor svemira“, dodao je.

Katedra za dinamiku letjelica uspješno znanstveno surađuje s više vodećih sveučilišta u EU i svijetu u području računalne mehanike, odnosno sinteze numeričkih algoritama za računalnu simulaciju dinamike mehanizama, mehanike više tijela te robotskih i multi-fizikalnih sustava, a prof. Terze je također i pridruženi urednik i član uređivačkih odbora vodećih znanstvenih časopisa u području, te voditelj istaknutih znanstvenih konferencija u EU i SAD-u. U području svemirske robotike, Katedra surađuje s američkim sveučilištima, no također i s elitnim kineskim institutom Harbin Institute of Technology na kojem su ostvarena kapitalna dostignuća kineskog svemirskog razvojnog programa. O algoritmima koji su razvijeni na zagrebačkom FSB-u i djelomično financirani sredstvima Hrvatske zaklade za znanost, prof. Terze držao je pozvana predavanja na ETH Zürich, Politecnico di Milano i drugim institucijama u EU, ali i na glasovitom NASA-inom institutu Jet Propulsion Laboratory (JPL), na američkom California Institute of Technology (CALTECH), u laboratoriju u kojem je razvijen NASA-in Mars Rover, gdje su se projektirale brojne svemirske misije.

„U gospodarskom, tehničko-tehnološkom i znanstvenom smislu prostor svemira 21. stoljeća nedjeljiv je od našeg neposrednog okoliša“, kaže prof. Terze, koji je ispred Hrvatske član dvaju ekspertnih odbora Europske komisije u području svemira, odbora za strateške programe 'Space Surveillance and Tracking (SST)' i 'Governmental Satellite Communications (GOVSATCOM)'.

Program SST usmjeren je otkrivanju, nadzoru i praćenju svemirskih ostataka preostalih od završenih misija i drugog svemirskog otpada te dojavi potencijalnih opasnosti sudara operativnih satelita s ostacima u orbitalnim putanjama, dok je cilj programa GOVSATCOM uspostava zatvorene satelitske informacijske mreže za civilnu primjenu, odnosno za pravovremene reakcije u slučajevima neželjenih događaja izazvanih prirodnim uzrocima ili terorističkim aktivnostima. Hrvatska sudjeluje u pripremi oba strateška programa, a njenoj istraživačkoj i gospodarskoj zajednici omogućen je pristup njihovim aktivnostima.

„S obzirom na aktualan gospodarski i razvojni potencijal, može se očekivati da bi komunikacijske tehnologije, sustavi brzog prijenosa podataka – odnosno ICT sektor u cjelini – mogli biti osobito pogodni za uključivanje Hrvatske u navedene aktivnosti u početnom razdoblju. U bliskoj budućnosti će i druge domene istraživačkog i gospodarskog djelovanja – od algoritama projektiranja planiranih misija i područja istraživanja fizike svemira, kao što je primjerice 'Space weather', do dizajna dijelova satelita ili sustava svemirske robotike – biti otvorene za sudjelovanje hrvatskih istraživača i gospodarske zajednice. Međutim, treba naglasiti da su istraživački rad i težnja k izvrsnosti u specijaliziranim 'nišama' - te umreženost s najboljima - 'ono što čini razliku' i pozicionira Hrvatsku na znanstvenoj i tehnološkoj karti svijeta. Hrvatska nema sredstava za natjecanje i pokretanje kapitalnih projekata u području svemira. To niti treba, niti je naš društveni interes, no treba biti vitalno zainteresirana za razvoj područja STEM i pokretanje visokotehnološkog poduzetništva, a upravo je područje svemirskih tehnologija danas jedan od zamašnjaka za njihov razvoj“, ističe prof. Terze.             

Korištenje postojećih potencijala

Hipersfera

Astrofizičar Dejan Vinković, jedan od nositelja projekta Hipersfera, kaže da Hrvatska još uvijek nedovoljno koristi već dostupne podatke iz svemira koje prikupljaju razvijeni satelitski sustavi.

„To je danas izrazito interdisciplinarno područje rada, pa stoga puno veću vrijednost od samih sirovih podataka imaju obrađeni, takozvani meta-podaci. Oko toga se može razvijati i globalni biznis, a to je nešto što i ESA i EU potiču“, kaže Vinković.

„U takvoj situaciji ključno pitanje je koliko lokalno u svojoj sredini imate znanja i ekspertize za naprednu obradu i analizu podataka. Za ilustraciju, danas svatko može preko Interneta kupiti dnevne slike čitave Zemlje rezolucije 4-5 metara od privatne tvrtke Planet Labs. Ona je krenula početkom 2010-ih s početnom investicijom od 70 milijuna dolara, da bi danas vrijedila preko milijardu dolara, a fokusira se strateški na prodaju meta-podataka. Za usporedbu, ovih dana možemo slušati o tome koliko je Hrvatska uložila u neke očito propale grane industrije. Stoga se na razvoj svemirskih znanosti u Hrvatskoj ne smije gledati usko, samo kroz neki specifičan aspekt znanja ili tehnologije, nego kroz čitav splet javnih politika u gospodarstvu, obrazovanju, znanosti, obrani i sigurnosti, poljoprivredi, šumarstvu, itd. Na žalost, naše društvo je kronično nesposobno razmišljati i djelovati na takav način,“ zaključuje naš astrofizičar.