"JA, moja obitelj i moja djeca, koja su rođena nakon proglašenja samostalnosti, sigurno možemo biti sretni u ovoj državi", izjavio je ovog vikenda hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman (HDZ), dodajući da je "Hrvatska uspješna priča koja može biti uzor svim ostalim državama". Grlić Radman smatra da "građani trebaju biti zadovoljni državom koju su dobili".

>> Radman: Ja i moja obitelj možemo biti sretni u Hrvatskoj. Trebaju biti i svi građani

Hrvatska nestaje, a ministar nas uvjerava da trebamo biti sretni

Inoministar je izjavu za medije davao u povodu 30. godišnjice međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, koje je prošlo u ozračju suočavanja s preliminarnim rezultatima popisa stanovništva, koji pokazuju da u Hrvatskoj ima tek 3.9 milijuna stanovnika. Prije deset godina bilo ih je više od 4 milijuna, a popis je zapravo samo potvrdio ono što svi znamo: Hrvatsku su od ulaska u EU napustile stotine tisuća ljudi u potrazi za boljim životom.

Oni koji su ostali u istraživanjima javnog mnijenja redovito većinski izražavaju kako misle da Hrvatska ne ide u dobrom smjeru. Prema kriterijima EU, skoro milijun Hrvata živi na granici siromaštva ili ispod nje, pa su zato izjave Grlića Radmana tako i odjeknule u hrvatskoj javnosti.

Kao i njegov kolega iz vlade Josip Aladrović, koji je nedavno ispalio da je "Hrvatska fenomenalno mjesto za život", Grlić Radman živi u paralelnoj stvarnosti u kojoj u Hrvatskoj teku med i mlijeko.

Zarobljena država

Razlog tome je jasan, zna se. Grlić Radman je dio strukture HDZ-a, stranke koja je od osnivanja RH zarobila državu i njene institucije te ih koristi za privatne potrebe istaknutih članova i trajno očuvanje vlasti kroz masovno uhljebljivanje i namirivanje podobnih i vjernih članova stranke, njih oko 200 tisuća, i njihovih obitelji. To je tih 600-700 tisuća glasova na koje HDZ može računati na svakim izborima, oni pretežito i mogu biti "sretni u ovoj državi" i "zadovoljni državom koju su dobili".

Među njima je nedvojbeno i inoministar Grlić Radman, koji je široj javnosti postao poznat kada ga je premijer Andrej Plenković postavio na čelo Ministarstva vanjskih i europskih poslova kako bi sam mogao voditi vanjsku politiku RH. 

Index je još u ljeto 2018. godine upozorio da Plenkovićev kadar na čelu Ministarstva vanjskih poslova nije dorastao svom poslu, ali premijer se nije odrekao svojeg ministra poznatog po diplomatskim gafovima i logoreji koja izaziva susramlje slušatelja.

>> Imamo još jednog Krstičevića u vladi. Intervjui novog šefa diplomacije su suludi

Najbogatiji ministar u Plenkovićevoj vladi

Kada je Grlić Radman ispunio svoju imovinsku karticu, ispostavilo se da je najbogatiji ministar u trenutnoj Plenkovićevoj vladi.  Zajedno sa suprugom vlasnik je kuće s okućnicom koja se prostire na 1866 kvadratnih metara, stečene darovnim ugovorom, a vrijedi čak 9.28 milijuna kuna.

Sudeći prema navodima iz njegove imovinske kartice, ministar Grlić Radman većinu svoje imovine stekao je darivanjem.

>> Iz Radmanove imovinske nestao stan od 2.72. mil. kn, na štednji ima preko 8 mil. kuna

Brojne nekretnine i štednja veća od milijun eura

Naime, darovnim ugovorom dobio je i 51 kvadrat stana u Zagrebu, vrijednosti 954.000 kuna, a isto tako i kuću s okućnicom (1574 m2) u Strmcu Stubičkom, vrijednu 601.000 kuna, trećinu kuće s okućnicom (909 m2) u Privlaci, vrijednosti 766.000 kuna, i trećinu građevinskog zemljišta u Privlaci, odnosno 1116 kvadrata (298.000 kuna).

Njegova supruga darovnim ugovorom dobila je stan od 100 kvadrata u Baškoj Vodi, vrijedan milijun i pol kuna. Tu je i Radmanova trećina stana od 100 kvadrata u Crikvenici, vrijednog pola milijuna kuna. 

U Strmcu Stubičkom ima i šumu površine nešto veće od deset tisuća kvadrata, vrijednu oko sto tisuća kuna, livadu od 1105 kvadrata, vrijednu 8400 kuna, te šumu od 200 kvadrata, vrijednu 10.700 kuna. Radman raspolaže i s dva BMW-a. Ima X5 3.0 D iz 2016., vrijedan 380.000 kuna, i BMW 430 XD iz 2017., vrijedan 280.000 kuna. 

U karticu je upisao i sat marke IWC za koji procjenjuje da je vrijedan 30.000 kuna te dionice i štednju u iznosu od 1.1 milijun eura.

Ministrov otac je bio istaknuti član Partije

Otkud Grliću Radmanu, koji je proveo tri desetljeća u drugom ešalonu hrvatske diplomacije, tolika imovina? Odgovor nudi njegova životna priča.

Grlić Radman rođen je 1958. godine u Tomislavgradu, a odrastao je u obližnjem Prisoju, gdje je završio i prva dva razreda osnovne škole. Nakon toga se obitelj seli u Zagreb te se nastanjuje u Sesvetama. Otac Ante, inače veterinar, zapošljava se u tvrtki Agroproteinka, koja dobro posluje. Ante Grlić Radman postaje i direktor Agroproteinke u socijalizmu, a nakon što je HDZ došao na vlast, ministrov otac će Agroproteinku iznimno povoljno privatizirati.

Agroproteinka je osnovana pedesetih godina prošlog stoljeća, izrasla je u sastavu PIK-a Sljeme koji je razvijao kafileriju, odjel za prikupljanje životinjskog otpada i proizvodnju stočne hrane.

Privatizacija Agroproteinke

Agroproteinka je u privatizaciji procijenjena na 3.5 milijuna njemačkih maraka, što je bio smiješan iznos. U prvom valu privatizacije dotadašnji direktor Ante Grlić Radman postao je najveći pojedinačni dioničar s 13.6 posto, a nekoliko godina poslije postaje 61-postotni vlasnik Agroproteinke.

Agroproteinka je tijekom godina ostvarila svojevrsni monopol na prikupljanje životinjskog otpada te već godinama odlično posluje. Tako je dobit Agroproteinke 2019. iznosila 24.4 milijuna kuna. Ministrov brat Ivica vodi i firmu Agroproteinka energija, koja je ostvarila zaradu od 3 milijuna kuna 2019. godine.

Nema sumnje da je obitelj Grlić Radman materijalno napredovala u socijalizmu, prešavši put od ruralne bosanskohercegovačke provincije do glavnog grada Hrvatske, kao i da je Ante Grlić napravio veliku karijeru u socijalizmu. Svi temelji za njihov uspjeh u hrvatskoj verziji kapitalizma su tada postavljeni.

Kako su pisali mediji, ministrov otac je bio i delegat u Društveno-političkom vijeću Skupštine općine Sesvete, delegat u Vijeću zajedničke općine Zagreb, dugogodišnji radnik i istaknuti društveno-politički aktivist "Sljemena", direktor OOUR-a kafilerija Sesvete itd. Naravno, bio je član Saveza komunista odnosno, kolokvijalno, Partije, što ministar vanjskih poslova danas pokušava kamuflirati.

Grlić Radman smatra da su Hrvati u Jugoslaviji živjeli u ropstvu

Naime, ako je vjerovati Grliću Radmanu, Hrvati su u Jugoslaviji "živjeli u stanovitom ropstvu". "Nisu imali svoju državu. Nisu mogli izgovarati svoju riječ, jer je izgovaranje riječi 'Hrvat' značilo opasnost", poručio je inoministar prije pola godine, pridružujući se tako stranačkoj kolegici Kolindi Grabar-Kitarović u neutemeljenoj demonizaciji Jugoslavije.

>> Grlić Radman: Hrvati su u Jugoslaviji živjeli u stanovitom ropstvu

U tom "ropstvu" je ministrov otac kao pravovjerni član jedine i vladajuće partije itekako profitirao, a to se nakon sloma socijalizma i dolaska HDZ-a na vlast samo nastavilo.

Grlića Radmana je u vezi toga prozivao i predsjednik RH Zoran Milanović. On je u jednoj od svojih tirada izjavio da se "u komunizmu obitelj Gordana Grlića Radmana obogatila" te ih je ismijavao kao "stare komunjare".

Grlić Radman: Moj otac je poznat kao veliki domoljub i dobročinitelj

Ministar je burno reagirao.

>> Grlić Radman: Moj otac domoljub je navijao za Dinamo. Milanovićev je možda za Zvezdu

"Moja obitelj je zgranuta izjavama predsjednika Zorana Milanovića na račun mog oca i obitelji, što je nečuveno i skandalozno, ispod svakog dobrog ukusa i mjere. Osobito s obzirom na činjenicu da je moj otac poznat kao veliki domoljub i dobročinitelj", rekao je Grlić Radman.

Naročito je branio svojeg oca.

"Ponosan sam na sve što je moj otac radio i nema smisla, ne bih se upuštao u raspravu oko mojih roditelja. Mogu samo reći da sam ponosan na časnu ulogu moga oca otkad znam za sebe. Ne znam zašto se spominjalo ime Gordan. Moj otac je 1958. bio vatreni navijač Dinama i dao mi je ime po njihovom vrataru. Ne znam po kome je gospodin Milanović dobio ime, bila je praksa u nekim mjestima, možda je njegov otac navijao za Partizan ili Zvezdu, iako je Zoran narodsko ime. Ali ja znam po kome sam dobio ime i ponosan sam na to", rekao je Grlić Radman.

Grlić Radman se 1980-ih odselio u Švicarsku

Prisjetio se i što mu je radio režim kojem je pripadao njegov otac Ante.

"U vrijeme bivše države svako spominjanje imena Hrvat uključivalo je opasnost, niste smjeli pjevati domoljube pjesme. Milicija me 1975./76. na proslavi Nove godine proganjala jer smo pjevali Vilu Velebita i Marjane, Marjane, ja sam bio gimnazijalac. Trojica su tad bila uhićena, nas dvojica smo uspjeli pobjeći", ispričao je novinarima ministar.

I doista, Gordan Grlić Radman je 1980-ih, nakon što je u Zagrebu diplomirao agronomiju, otišao živjeti u Švicarsku, gdje se snašao i radio u švicarskim tvrtkama za pročišćavanje otpadnih voda, a i završio je dvogodišnju menadžersku školu i vjenčao se. Može se reći da je imao život niže srednje klase u Švicarskoj početkom 1990-ih, kada se kao vatreni domoljub i uskoro član HDZ-a pridružio diplomaciji Republike Hrvatske.

"Supruga i ja smo živjeli u Švicarskoj, dobro situirani i integrirani u švicarsko društvo. Odazvali smo se na Tuđmanov poziv i nikada nismo požalili zbog te odluke, iako smo se uvijek mogli vratiti", rekao je svojedobno Grlić Radman.

Proizvod Franje Tuđmana

>> Grlić Radman: Ja nisam proizvod Vesne Pusić, nego Franje Tuđmana

"Ja sam proizvod Franje Tuđmana", naglasio je.

Tuđmanov proizvod je i pljačkaška hrvatska privatizacija u kojoj je izabranih 200 obitelji, zna se po kojem kriteriju, dobilo priliku preuzeti dotadašnje društveno vlasništvo u svoje ruke. U tom procesu je Ante Grlić od socijalističkog direktora i istaknutog partijca postao istaknuti poduzetnik i domoljub, koji je materijalno osigurao i sebe i svoju djecu. Otac ministra očito nije bio škrt prema obitelji, sudeći po imovini njegova sina, koju Gordan Grlić Radman ne bi mogao steći samo svojom diplomatskom plaćom.

Zato ne čudi što je Grlić Radman sretan u današnjoj Hrvatskoj, kao i njegova obitelj. Sreća obitelji Grlić Radman ostvarena je na račun svih onih milijuna Hrvata koji se nisu slizali s HDZ-om, koji nisu profitirali u pljačkaškoj privatizaciji, koji nisu dobili poslove u diplomatskoj službi, kao i na račun onih stotina tisuća koji su zbog raznih grlića radmana i pobjegli iz Hrvatske.