POVODOM Dana sjećanja na žrtve Holokausta u studiju N1 televizije gostovao je povjesničar Ivo Goldstein, koji je govorio o antisemitizmu u Hrvatskoj, kao i o relativiziranju ustaških zločina kroz povijesni revizionizam. Kad je riječ o vladinom usvajanju tri definicije o antisemitizmu, Goldstein kaže da je to trebalo puno prije napraviti.

"Radna definicija o iskrivljavanju Holokausta donesena je već 2013., o antisemitizmu 2016., a antiromska 2020. godine. Prema tome, bilo je dovoljno vremena da se to stavi u saborsku proceduru. To je bilo na saborskom odboru prije tri godine, no u daljnju saborsku proceduru nije išlo. Sabor je to trebao donijeti. Politička poruka bi bila jasna, bilo bi je. Ovako u neke glavne medijske tokove to neće doći, pa tako ni do šire javnosti. Možda je to birokratska šlampavost. Čini mi se da je Vlada to odlučila donijeti sama da ne bi netko išao kroz tekst pa počeo postavljati pitanja", rekao je.

Relativizacija Holokausta

Povjesničar je analizirao sadržaj ovih definicija: "Definicija o antisemitizmu za karakteristično hrvatske prilike je važna jer kaže da je antisemitizam osporavanje činjenice organiziranosti genocida nad Židovima koji su počinili nacistička Njemačka i njezini saveznici tijekom Drugog svjetskog rata.

Mi smo danas na dnevnoj bazi svjedoci toga da se relativizira Holokaust. Jedna laž koja se vrlo često čuje iz desnih krugova je da je Pavelićeva žena bila Židovka. Ne znam čemu bi to bio argument. Vjerojatno da je Holokaust bio manje strašan jer eto neće Pavelić ubijati ženine srodnike. Međutim, to je laž. Ne možemo progoniti nekoga sudski, ali možemo ga prokazati kao lažova i kao antisemita. To je neka moralna i politička etiketa."

Desničari bježe od etikete antisemitizma

Na pitanje koliku takva etiketa ima težinu, Goldstein kaže: "Ne vidim načina da se to provodi kroz pravosudnu praksu, ali vidim načina da se nekome kaže da je antisemit i da to ima uporište u aktima koje je ova država prihvatila. Mnogi desničari bježe od te etikete antisemitizma.

Mi smo rodoljubi, Hrvati, ustaška država nije bila fašistička, nije napravila genocid, mi nikad nismo mrzili Židove, mi smo samo spašavali Židove, ide se dotle da je i Pavelić spašavao – a tko je progonio i masovno ubijao i zajedno s Nijemcima slao Židove u Auschwitz."

Povrat židovske imovine

Kad je riječ o povratu židovske imovine, Goldstein komentira: "Postoji zakon iz 1996. koji govori o povratu imovine oduzete u vrijeme komunizma i on se zaleđuje na 1945., a trebao se vratiti na 1941. godinu. Naime, stav je bio da su vlasti 1945. ionako svima oduzimale imovinu.

Nije istina – imate mnogo slučajeva da imovina 1945. godine nije oduzeta onima koji su tijekom rata nelegalno priskrbili imovinu, a kada se ta imovina vraćala 90-ih pojedincima, samo se ustanovilo stanje iz 1945., a ne kako su ti ljudi dobili imovinu prethodnih godina. Da li su je stekli za vrijeme Drugog svjetskog rata pljačkom ili dobivanjem oduzete židovske imovine.

Židovska imovina je nestala jednim aktom vlade NDH u listopadu 1942. godine nizom pravno vještih artikuliranih postupaka. U međuvremenu, i prije i nakon toga se ona jednostavno upisivala na nove vlasnike koji su onda 90-ih godina tu imovinu mogli vratiti."

Relativizacija zločinačkog karaktera NDH

Goldstein ističe problem umanjivanja zločina NDH u javnom diskursu: "Radi se o tome da je 1991. počela relativizacija zločinačkog karaktera NDH. Kroz tu relativizaciju je stvoren potpuno drugačiji narativ koji je dokidao antifašistički koji bi trebao po Ustavu biti dominantan. Ako se mi ne držimo tog ustavnog članka, onda to nije samo povijesni problem i problem kulture sjećanja nego imamo problem na nivou liberalno-demokratske kulture.

Najedanput zlo postaje dobro. Naši dečki ustaše nisu više fašisti nego su samo borci za Hrvatsku koji su je voljeli pa su se malo zaigrali i bili prežestoki, ali opet, oni su naši dečki. Ta slika se stvarala devedesetih, ali nažalost taj narativ se nije dokinuo. 2015. godine je novom snagom ovaj narativ opet buknuo. Ustašizacija i povijesni revizionizam nam navire sa svih strana zadnjih osam godina. Nema političke volje da se to riješi jer se Vlada oglušuje na te stvari."

Goldstein kaže da će njegova knjiga Povijesni revizionizam i neoustaštvo u zadnjih 30 godina u Hrvatskoj, koja izlazi na ljeto, govoriti upravo o tom problemu.

"Hrvatska se mora suočiti s kulturom sjećanja koja je različita od onoga što bismo mi htjeli. Mi smo sada Europljani. Integrirali smo se čvrsto u Europu što je divna vijest, međutim mentalitetno nismo ušli. Vi s ustašijadom jednostavno ne možete dalje od Brežica. To u Europi ne prolazi. Liberalna Europa ovakvu Hrvatsku ne prihvaća."