Foto: Hina

U SRIJEDU se obilježava 80 godina od bombardiranja baskijskog mjesta Guernice tijekom Španjolskog građanskog rata, koje je slikar Pablo Picasso pretvorio u svjetski poznati simbol patnje i razaranja.

Njegovu sliku, koja je postala izvanvremenski antiratni simbol, u madridskom Muzeju kraljice Sofíje ovih dana razgledaju tisuće posjetitelja. Na platnu dugom osam metara oslikani su crnom, sivom i bijelom bojom deformirani likovi žena i djece koji se u mučnoj agoniji, u plamenu savijaju od bolova, a jednako nemoćno pate i životinje, bik, ranjena golubica i prestravljeni konj. Unatoč tišini muzeja kao da se čuje njihov urlik.

"Dio nas"

“Ta slika bi se trebala nalaziti u Guernici. Ona je dio nas”, kaže Hini Lurdes Goikoetxea, rođena u tom mjestu sa 17.000 stanovnika u sjevernoj pokrajini Baskiji. Na raskrižju dviju ulica u tom se povijesnom gradiću nalazi njena replika. Malo dalje su ukopani bunkeri u kojima su se skrivali radnici obližnje tvornice oružja Astra tog 26. travnja 1937. Danas u znak sjećanja zrakom odjekuje ista stara sirena pozivajući kao onda na uzbunu, iako umjesto njemačkih i talijanskih aviona nebom promiču tamni oblaci pred kišu.

Guernica je bilo važno prometno središte, a vojska generala Francisca Franca, potpomognuta saveznicama Njemačkom i Italijom, nastojala je srušiti lokalni most i spriječiti povlačenje republikanske vojske prema sjevernom gradu Bilbaou. No moćna njemačka Kondor legija sravnila je sa zemljom gradić u kojem je tada živjelo oko 5.000 stanovnika. U osvit 2. svjetskog rata bila je to poruka zemljama poput Engleske, ali i najava masovnih bombardiranja gradova te stradavanja civila na svim stranama budućeg rata nekoliko godina kasnije.

Urlik u ime života

“O tome je bilo zabranjeno govoriti četiri desetljeća. Bilo nam je onemogućeno obilježavanje povijesnog sjećanja”, govori gradonačelnik José María Gorroño podsjećajući na vrijeme španjolske vojne diktature generala Francisca Franca. Izložbama, konferencijama i drugim aktivnostima Guernica se u srijedu prisjeća najtežeg dana u svojoj povijesti. “Svijetu šaljemo urlik u ime života, protiv rata, protiv nasilja te u obranu ljudskih prava”, ističe Gorroño.

Španjolski građanski rat od 1936. do 1939. između španjolskih nacionalista, predvođenih generalom Francom, i republikanaca, sastavljenih od socijalista, liberala, komunista, anarhista te baskijskih i katalonskih separatista najveća je tragedija u povijesti Španjolske. Francov represivni režim trajao je do njegove smrti 1975., a Baski se i danas sjećaju suzbijanja njihovih običaja i jezika.

Solidarnost sa svima koji pate

U malom parku nalazi se “Drvo Guernice”, stablo koje simbolizira tradicionalne slobode tamošnje pokrajine. Ono je i znak postojanosti oko kojeg su se nekada davno okupljali Baski.

Mladi se danas okupljaju u nekadašnjoj tvornici oružja, koju su doslovce okupirali i preuredili u kulturni centar. “Okupiraj nemoguće”, piše na jednom plakatu te 'kuće mladih' ili na lokalnom jeziku 'gaztetxe'. Kada je prije deset godina tvornica otišla u stečaj zauzeli su je mladi i izvršili pritisak na lokalnu vlast. Vlada je na dražbi otkupila prostor, a danas ga koriste razne udruge. Jedino što je ostalo isto jest ime – Astra. Ondje se održavaju koncerti, debate, radionice, organiziraju akcije za zaštitu okoliša ili protiv nasilja nad ženama.

“Ovo je laboratorij ideja”, kaže lokani mladić Aitor dok pored šanka poslužuje sok jednoj obitelji. “Miješanjem različitih mišljenja, često suprotstavljenih, izađe na kraju nešto dobro za zajednicu”, dodaje. Sav prikupljeni novac ide za obnovu i uređenje centra, a na zidu je popis stvari koje treba popraviti. Aitor otvara vrata drugog kata i pokazuje nagomilane kutije. U njima je prikupljena roba namijenjena sirijskim izbjeglicama u Grčkoj.

“Iz pepela ovog grada izrasla je solidarnost sa svima koji pate”, govori Aitor napominjući kako sada moraju skupiti novac za otpremu robe do Grčke. S prozora se vide bunkeri, s druge strane ulice.

Oko tisuću stanovnika svaki dan odlazi na rad u tvornicu autodijelova Maier, jedan od posljednjih industrijskih kompleksa u tom kraju. Premda je Guernica poznata u svijetu, turizam ondje nije razvijen.

Picasso nikad nije bio tu

Dva hotela, jedan s tri zvjezdice i drugi s jednom, te jedan pansion nisu dovoljni kada na ljeto nahrupe ljudi iz velikih gradova željni mira. No izvan sezone su potpuno prazni, napominje zaposlenica ureda za informacije. Pored informacijskog centra nalazi se Muzej mira, a malo dalje i muzej baskijske kulture.

“Možda bismo trebali bolje koristiti ovu našu priču”, govori zaposlenica. Ponekad se ondje organiziraju tribine, no ne i velike mirovne konferencije ili međunarodni forumi. Lani je na ovaj dan premijerno prikazan igrani film “Guernica”, koji se prikazivao u španjolskim kinima, približivši tisućama gledatelja patnje i razaranje grada, ali i potresnu ljubavnu priču protagonista.

Ulicom Pabla Picassa, žilom kucavicom gradića, promiču prolaznici između kafića. Sam čuveni Picasso nikada nije bio u Guernici. Sliku koja prikazuje potresno ratno stradanje toga grada napravio je u Parizu 1937., nakon što je po narudžbi španjolske republikanske vlade dobio zadatak urediti španjolski paviljon na Svjetskoj izložbi u Francuskoj. Detalji na slici, koja je iz Pariza bila premještena u New York, a od 1981. se nalazi Madridu, i dan danas se odgonetavaju. Tumače se na različite načine objašnjavajući Picassov politički aktivizam.

Dio stalnog postava

“On bi sigurno htio da slika bude ovdje, na mjestu na kojem je iz daljine zamišljao užas”, kaže Goikoetxea zagovarajući dolazak slike u Guernicu. Picassovo umjetničko djelo i univerzalno svjedočanstvo ratnoga stradanja ostaje, međutim, i nadalje dio stalnog postava Muzeja kraljice Sofije u Madridu, kojeg je lani posjetilo 3,6 milijuna ljudi.