AKO PROUČAVAMO lubanje i kosture drevnih civilizacija, možemo doznati nešto i o njihovom društvenom sustavu, odnosno koliko je u njemu bilo nasilja.

Mumije, zbog očuvanog mekog tkiva, mogu biti posebno dobri pokazatelji načina života izgubljenih civilizacija. Znanstvenici su stoga napravili CT 3D analizu triju pretkolumbijskih južnoameričkih mumija te pogledali u kakvom je stanju bilo njihovo tijelo pri smrti.

Otkrili su da su dvije od tri mumije bile ubijene na brutalan način. Treba napomenuti da se ovdje ne radi o mumijama koje su namjenski očuvane, poput onih egipatskih, već o prirodno mumificiranim tijelima. Do ovog procesa dolazi u suhim okruženjima kada okolina tijela upija tekućinu brže od brzine raspadanja. Ovakvi su uvjeti uobičajeni na jugu Južne Amerike.

Obje muške mumije umrle nasilnom smrću

"3D CT-om smo otkrili smrtonosne traume kod dvije od tri južnoameričke mumije. Do ovih nalaza ne bismo došli da su bili očuvani samo kosturi tijela", rekao je patolog Andreas Nerlich iz bolnice Bogenhausen u Njemačkoj, a prenosi Science Alert.

Muška mumija. koja se nalazi na Sveučilištu Philipps Marburg u Njemačkoj. pripadala je kulturi Arica s područja današnjeg sjevernog Čilea. Muškarac je najvjerojatnije živio u ribarskoj zajednici i imao je na plućima znakove teške tuberkuloze. Bio je star između 20 i 25 godina, a preminuo je između 996. i 1147. godine.

Što se tiče muške i ženske mumije iz Muzeja umjetnosti i povijesti Delemont u Švicarskoj, one su vjerojatno potjecale iz regije Arequipa u današnjem jugozapadnom Peruu. Smatra se da je muškarac umro između 902. i 994. godine, a žena između 1224. i 1282. godine.

Stručnjaci su kod obje muške mumije pronašli znakove nasilja, od kojeg su muškarci umrli na licu mjesta. Izgleda da je mumija iz Njemačke skončala nakon teškog udarca u glavu i uboda u leđa. Što se tiče mumije iz Delemonta, otkrivena je "teška trauma vratne kralježnice", odnosno muškarac je najvjerojatnije ubijen snažnim udarcem u potiljak.

"Pri dosadašnjim analizama mumije bi bile oštećene ili uništene"

Iako je ženska mumija iz Delemonta također imala oštećenje na kosturu, znanstvenici smatraju da je do toga došlo nakon smrti, vjerojatno tijekom ukopa.

"Pri dosadašnjim analizama mumije bi bile oštećene ili uništene, a rendgenske ili starije CT snimke koje nisu bile 3D nisu mogle otkriti ključne dijagnostičke značajke koje smo mi pronašli", rekao je Nerlich.

Koliko god zastrašujući bili nalazi studije, podaci o vrstama nasilja stvaraju bolju sliku o tome kako su funkcionirale drevne civilizacije. Stoga bi bilo dobro na isti način analizirati i druge mumije s tog područja koje su izložene u muzejima.

"Proučavanje mumificiranog materijala može otkriti mnogo veću stopu traume, osobito one namjerne, nego proučavanje kostura. Postoje još deseci južnoameričkih mumija, koje bi se moglo proučiti ovom metodom", kazao je Nerlich.

Istraživanje naziva Trauma of bone and soft tissues in South American mummies—New cases provide further insight into violence and lethal outcome objavljeno je u časopisu Frontiers in Medicine.