Europa bi zbog zelene tranzicije mogla ostati bez avionskog goriva u slučaju rata
VOJNIM snagama NATO-a u slučaju velikog rata u Europi moglo bi ponestati goriva za zrakoplove. Nova studija, izrađena uz potporu Saveza, otkriva da europska tranzicija na obnovljive izvore energije i smanjenje kapaciteta rafinerija nafte stvaraju ozbiljne sigurnosne rizike.
Istraživanje objavljeno u rujnu pokazuje da bi u idućem desetljeću, u slučaju velikog sukoba koji bi uključivao europske članice i pojačanja iz Sjeverne Amerike, potrebe za gorivom mogle premašiti dostupne zalihe. Ta upozorenja dolaze u trenutku kada ruske hibridne operacije i sabotaže posljednjih mjeseci ponovno potiču strah od izravnog sukoba s Moskvom. I dok se milijarde eura iz obrambenih proračuna troše na zrakoplove, tenkove i projektile, istraživači ističu da bi upravo nedostatak goriva mogao ugroziti buduće obrambene operacije.
„S gledišta vojne spremnosti, pristup gorivu je presudan“, izjavio je visoki vojni dužnosnik NATO-a. „Savezu su potrebni pouzdani izvori energije za odvraćanje i obranu, a potrebe kolektivne obrane ponekad zahtijevaju da vojska ima prioritet.“
Uzroci manjka i politike dekarbonizacije
Istraživači NATO-a dio uzroka za manjak goriva vide u politikama dekarbonizacije koje provode Europska unija i savezničke zemlje. Te su politike stvorile tržišne poticaje za obnovljivu energiju, ali su istovremeno ubrzale zatvaranje rafinerija nafte na koje se vojska oslanja za stvaranje zaliha. Zbog toga NATO-ovim članicama u Europi nedostaje dizela i kerozina.
„Izvješće je podijeljeno na vrlo visokoj razini unutar NATO-a i cijelog saveza“, rekao je glasnogovornik NATO-ovog Centra izvrsnosti za energetsku sigurnost, koji je proveo istraživanje. Dodao je da su hitnost izvješća i modeli koji su u njemu korišteni nedvojbeno potaknuti trenutnom geopolitičkom situacijom.
Podaci udruženja FuelsEurope i Europske komisije pokazuju da je od 2009. godine zatvorena otprilike četvrtina rafinerija na kontinentu. Time su izgubljeni milijuni barela dnevnog kapaciteta, pa je Europi preostalo samo oko 70 aktivnih postrojenja koja mogu opskrbljivati domaće tržište kerozinom.
Projekcije za slučaj sukoba
Studija je analizirala scenarij sukoba punih razmjera u Europi koji bi aktivirao Članak 5 o kolektivnoj obrani i uključio značajne snage iz Sjeverne Amerike. Istraživači su zaključili da u takvom scenariju sustav opskrbe gorivom dolazi do svojih granica. U najgorem realnom scenariju, nikakva ograničenja za civilnu potrošnju ne bi mogla uravnotežiti sustav nakon sredine 2030-ih bez izravne intervencije.
Pokazalo se da ni preuzimanje svog dostupnog civilnog goriva za zrakoplove u idućem desetljeću ne bi bilo dovoljno. Istraživači navode da bi od 2035. godine, čak i uz potpunu zapljenu civilnih zaliha, nedostajalo 4,7 milijuna tona kerozina. Taj bi manjak do 2050. mogao narasti na čak 50 milijuna tona.
Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte potvrdio je ove procjene na marginama Opće skupštine Ujedinjenih naroda i priznao da je Savez zabrinut zbog manjka rafinerija u slučaju rata s Rusijom.
Moguća rješenja i uloga alternativnih goriva
Iako je situacija ozbiljna, autori studije tvrde da se kriza može izbjeći ako NATO hitno uvede promjene. Preporučuju vladama da očuvaju kapacitete rafinerija, prošire strateške rezerve goriva, ubrzaju proizvodnju alternativnih goriva, diverzificiraju uvoz i povećaju učinkovitost vojne potrošnje goriva.
Visoki europski sigurnosni dužnosnik kaže da je pitanje što NATO može učiniti da poveća kapacitete rafinerija „dobro pitanje“ na koje još nema odgovora. Ipak, dodao je da to nije razlog za odustajanje od zelene tranzicije. S time se slažu i autori studije.
„Dobra strana energetske tranzicije za sigurnost opskrbe jest to što uvođenje alternativnih goriva u Europi pruža dodatne izvore“, rekao je glasnogovornik centra i podržao napore Unije da postane energetski neovisna. „To je novi oblik opskrbe koji se može proizvoditi lokalno, čime se izbjegava ovisnost o međunarodnim lancima opskrbe sirovom naftom.“
Nalazi studije poklapaju se s naporima Bruxellesa da poveća rafinerijske kapacitete Unije, koji su u posljednjih 20 godina pali za 10 posto. Povjerenik EU-a za energetiku Dan Jørgensen prošlog je mjeseca javno upozorio da to ima ozbiljne posljedice za obranu.