U VEČERI 13. studenoga 2015. Pariz je doživio najsmrtonosniji teroristički napad u povijesti suvremene Francuske. Koordinirani napadi pripadnika Islamske države Iraka i Levanta na više lokacija u gradu i predgrađu Saint-Denis odnijeli su živote 130 ljudi, a više od 490 ih je ranjeno.

Napadači, uglavnom francuski i belgijski državljani povezani s džihadističkim mrežama u Belgiji, koristili su automatsko oružje i eksplozivne pojaseve, ciljajući koncertnu dvoranu Bataclan, nekoliko kafića i restorana te Stade de France. Napad je bio usmjeren na simboliku svakodnevice, društvenog života i kulture zapadnog društva.

Pozadina i pripreme

Napadi su bili dio šire strategije Islamske države protiv europskih zemalja uključenih u koaliciju protiv te organizacije. Francuska je od 2014. sudjelovala u zračnim napadima na ISIL u Iraku i Siriji, a predsjednik François Hollande smatrao je grupu velikom prijetnjom međunarodnoj sigurnosti.

Veći dio napadačke mreže formirao se u Belgiji, posebno u Molenbeeku, gdje su godinama djelovale radikalizirane ćelije. Abdelhamid Abaaoud, belgijski državljanin marokanskog podrijetla i jedan od glavnih organizatora, vratio se iz Sirije u Europu preko Grčke u rujnu 2015. Grupa je u Belgiji pribavila oružje, dok su eksplozivni pojasevi napravljeni u skrovištima na području Pariza. Korišten je TATP, nestabilan eksploziv poznat kao "majka sotone".

Devet napadača bilo je podijeljeno u tri tima. Prvi tim izveden je protiv Stade de France tijekom prijateljske utakmice Francuske i Njemačke, kojoj je nazočio i predsjednik Hollande. Drugi tim napao je terase i ulaze kafića i restorana u 10. i 11. okrugu, a treći je prodro u Bataclan, gdje je svirao američki bend Eagles of Death Metal. Napadi su započeli oko 21:20 sati, a cijela operacija trajala je manje od tri sata.

Kronologija napada

Prve eksplozije odjeknule su oko 21:20 ispred Stade de France. Tri bombaša samoubojica aktivirala su eksplozivne pojaseve na različitim ulazima u stadionu, ubivši jednog prolaznika. Iako su se detonacije jasno čule na tribinama, utakmica je nastavljena kako bi se izbjegla panika. Predsjednik Hollande odmah je evakuiran, dok je stadion ispraznjen nakon završetka susreta.

U isto vrijeme, crni Seat Leon zaustavio se ispred kafića Le Carillon i restorana Le Petit Cambodge u ulici Alibert. Napadači su otvorili vatru iz automatskog oružja, ubivši 15 ljudi u nekoliko trenutaka. Vozilo je zatim nastavilo prema ulici Charonne, gdje su pucali na terase La Belle Équipe i drugih lokala, usmrtivši više od 20 osoba.

U blizini restorana La Casa Nostra ranjeno je više desetaka ljudi. Jedan od napadača aktivirao je svoj eksplozivni pojas u kafiću Comptoir Voltaire i teško ranio muškarca koji je sjedio pokraj njega.

Najkrvaviji napad dogodio se u Bataclanu oko 21:40. Tri napadača ušla su u dvoranu u kojoj se nalazilo oko 1500 posjetitelja te su odmah počeli pucati iz kalašnjikova. U kratkom vremenu ubili su desetke ljudi, a mnogi su se skrivali ispod stolaca, iza pozornice ili na balkonima.

Napadači su uzeli taoce i prijetili detonacijom pojaseva. Prve policijske snage stigle su ubrzo, a specijalna jedinica RAID započela je intervenciju nešto poslije ponoći. Dvojica napadača raznijela su se eksplozivom, dok je trećeg neutralizirala policija. U dvorani je ubijeno 89 ljudi.

Žrtve i svjedočanstva

Od 130 žrtava, 90 ih je stradalo u Bataclanu, 39 na terasama kafića i restorana te jedna kod Stadiona Francuske. Među žrtvama su bili građani brojnih država, među njima Francuske, SAD-a, Portugala, Velike Britanije i Čilea. Mnogi su bili mladi, prosječne dobi oko 35 godina. Preživjeli su kasnije opisivali prizore masovne panike, ponavljane rafale i pokušaje bijega iz uskih ulica i prostora punih dima.

Reakcija vlasti i međunarodna solidarnost

Predsjednik Hollande proglasio je izvanredno stanje još iste noći, prvi put na nacionalnoj razini od Alžirskog rata. U Pariz i okolne regije raspoređeni su vojnici, a granice su privremeno zatvorene. U sljedećim mjesecima provedene su tisuće racija i kućnih pretresa.

Francuska je intenzivirala zračne napade na ISIL, posebno na područje Raqqe, tadašnjeg de facto glavnog grada ISIL-a. Međunarodna zajednica reagirala je snažnim izrazima solidarnosti; brojni svjetski spomenici osvijetljeni su u bojama francuske zastave.

Salah Abdeslam, jedini preživjeli član napadačke mreže, pobjegao je u Belgiju, gdje je uhićen u ožujku 2016. u Molenbeeku. Suđenje za napade počelo je 2021., a 2022. Abdeslam je osuđen na doživotni zatvor bez mogućnosti uvjetnog otpusta. Abdelhamid Abaaoud ubijen je u policijskoj operaciji u Saint-Denisu 18. studenoga 2015.

Napadi su duboko promijenili francusku sigurnosnu politiku. Izvanredno stanje ostalo je na snazi sve do studenoga 2017., a mnoge od privremenih protuterorističkih mjera kasnije su uključene u zakon. Napadi su ostavili dugotrajne društvene rane, uključujući rasprave o radikalizaciji, integraciji i građanskim slobodama. ISIL je preuzeo odgovornost za napade, a 2015.-2017. Europa je pogodila serija terorističkih činova s različitim počiniteljima i motivacijama.