POČNIMO s osnovnom činjenicom da u zdravstvenom sustavu nitko ništa ne dobiva – sve to mi građani plaćamo. I to ne baš malo – pogledajte obračun plaće pa ćete shvatiti da biste za te iznose uredno mogli dobiti privatnu policu uz koju bi vas u zdravstvenoj ustanovi dočekivali s: "Dobar dan, izvolite, kako vam možemo biti od pomoći?"

Dakle, ako od javnog sektora očekujemo kvalitetnu uslugu, ne očekujemo ništa posebno. Očekujemo upravo ono što plaćamo ogromnim poreznim stopama. Čak i ako ste u mirovini ili nezaposleni, plaćate barem PDV na hranu, a time opet plaćate javni sektor.

Nadalje, ovo je ustavna republika, koja u svom Ustavu, dakle, temeljnom aktu ove države, svakome jamči dostojanstvo. Domaćem građaninu, strancu, zatvoreniku, pa valjda onda i bolesniku. Kome nije na pameti očuvanje dostojanstva svakog građanina ove zemlje, nije mu mjesto javnoj službi.

I u konačnici, ova zemlja je zemlja kršćanske tradicije – a ako neka vjera govori o zaštiti slabih, onda o tome govori kršćanstvo.

Staviti dvije žene u isti bolnički krevet, a da nije u pitanju trenutak kakve katastrofe s prepunom bolnicom, nije i ne može biti ni prihvatljivo ni normalno ni s poslovnog, ni s ustavnog, ni s političkog, a bogme ni s kršćanskog gledišta. Tako nešto se ne smije dogoditi.

Dvije bolesnice u istom krevetu nešto je što se ne može opravdati

Ako se već dogodilo, ne može se opravdati. A upravo je neprihvatljivo ponašanje pokušao opravdati ravnatelj sisačke bolnice Tomislav Dujmenović. Mogao se pokriti ušima i zatražiti ispriku, mogao je reći kako je u pitanju pogreška, mogao je reći sto sličnih izjava. Ali opravdavanje takvog pogrešnog ponašanja samo pokazuje da ne shvaća koja je njegova uloga kao ravnatelja, da ne zna upravljati bolnicom i da mu nije mjesto na položaju ravnatelja.

Rukovodni položaj znači odgovornost, ne sinekuru

Ne može se problemima s prostorom, ljudima, smjenama ili bilo čime sličnim opravdavati postupanje koje krši ljudsko dostojanstvo, opravdavati situaciju koja je nepravilna, pogrešna i totalno neprimjerena. Ravnatelj, direktor, bilo kako da se funkcija zove, koji to radi, koji opravdava ovo što se dogodilo – ne razumije svoj posao i ne razumije zašto je imenovan.

Položaj ravnatelja, direktora, dekana, ministra, kako god u javnom sektoru se zvalo rukovodeće mjesto, znači odgovornost. Dodatak na plaću koji dobivate za rukovodni položaj nije dodatak na vašu ljepotu, smisao za humor, pa čak i nije dodatak za znanstveni ili stručni rad – već dodatak za odgovornost koji ste preuzeli s dužnošću. A odgovornost znači – rješavati probleme.

Mi kao korisnici, naime, plaćamo javne usluge porezom i doprinosima. Plaćamo zdravstveno, plaćamo obrazovanje, plaćamo policiju, plaćamo kulturu. Na vama je da ih osigurate. Ako niste u stanju, nemate nikakvo opravdanje ne osigurati krevete pacijentima, ne osigurati ručak učenicima, ne osigurati nastavu studentima, ne osigurati pomoć potrebitima. Nemate opravdanje ne pružati uslugu koju mi uredno plaćamo, i to je pružati sukladno civilizacijskim standardima ovog stoljeća.

Ako nemate dovoljno ljudi ili sredstava za ono što vam zakon nalaže, onda se požalite šefovima. Bolnica nema dovoljno kreveta za pacijente? Nema dovoljno sestara ili liječnika? Riješite problem ili odite do ministra i objasnite da nemate dovoljno, a ako vam ne da dovoljno sredstava – dajte ostavku jer ne možete obavljati dužnost. Imenovani ste da vodite poslovni proces ustanove i za to ste plaćeni – ako to ne možete, recite da ne možete.

Ne može i ne smije nenormalno postati normalno

Ono što je u ovom najveći problem je upravo nonšalantno objašnjavanje da nešto što je nenormalno treba postati normalno i da se, eto, stavljanje dvije bolesnice u isti krevet "događa rijetko". Jedini slučaj kada bi se nešto tako trebalo i moglo tolerirati je kakva katastrofa koja je prepunila kapacitete bolnice, no potresa ili nesreće autobusa, srećom, danas u Sisku nije bilo.

Nijedna druga okolnost ovakvo ponašanje ne može opravdati – a ravnatelju bolnice je izgleda najveći problem to što je fotografija procurila u javnost pa onda priča o "dežurnom dušobrižniku".

Pa, da ravnatelja bolnice ispravimo – fotografiju nije poslao "dežurni dušobrižnik", već osoba koja za razliku od ravnatelja bolnice razumije Ustav Republike Hrvatske i odredbu o zaštiti dostojanstva svih.

No možda je ovo baš slika HDZ-ovog zdravstva – modela u kojem su doprinosi za zdravstvo sve veći, liječnika i sestara je sve manje, a ostaju samo loše zgrade, velika administracija i politički podobni ravnatelji koji će objašnjavati kako je sve u redu.

HDZ-ova Hrvatska u 2023. godini, dok se svijet bavi umjetnom inteligencijom i slanjem čovjeka na susjedna nebeska tijela, ne može osigurati bolesnicima ni krevet u bolnici. Ako dobro pogledate, nije HDZ-ova Hrvatska uglađeni Plenković, HDZ-ova Hrvatska je upravo Tomislav Dujmenović, ravnatelj sisačke bolnice, čovjek koji će vas uvjeravati da u skupi paket zdravstvene zaštite koji plaćate ide i pola kreveta.

Može i gore, naravno, kako je krenulo, možda dobijete i pola strunjače, a doktor Dujmenović, čovjek nepreglednih moći uvjeravanja da je nenormalno normalno, za zahvalu od stranke možda dobije mjesto na saborskoj listi. Možda bude i ministar zdravstva, nekako baš odgovara profilu idealnog kandidata.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala