AGONIJA Đure Đakovića se nastavlja. Zbog nagomilanih gubitaka, koji su lani dosegli čak 175 milijuna kuna, uprava te slavonskobrodske kompanije odlučila je predložiti dioničarima da se temeljni kapital tvrtke smanji za čak 201 milijun kuna, odnosno s oko 203,1 na samo dva milijuna kuna.

Smanjenje temeljnog kapitala kompanije, stoji u pozivu za Glavnu skupštinu, koja bi se trebala održati 25. kolovoza u Slavonskom Brodu, provelo bi se spajanjem dionica, i to, kako stoji u pozivu objavljenom na web stranicama Zagrebačke burze, tako da se nominalni iznos redovne dionice Đure Đakovića smanji s 20 kuna, koliko sada iznosi, na samo 20 lipa. No kako je takva nominalna vrijednost dionice manja od one koju dopušta zakon, istodobno će se izvršiti i spajanje dionica, i to tako da se novodobivenih 50 redovnih dionica spoji u jednu novu redovnu dionicu vrijednosti 10 kuna, što je i najniži dopušteni zakonski  nominalni iznos dionice. 

Čudna financijska operacija

Nakon takve financijske operacije, novi temeljni kapital tvrtke iznosio bi dva milijuna kuna, a bio bi podijeljen na 200.000 dionica, od kojih bi svaka imala nominalnu vrijednost od 10 kuna. Sada temeljni kapital kompanije iznosi, kako smo već rekli, nešto manje od 203,1 milijun kuna, a podijeljen je na 10.153.230 redovnih dionica nominalne vrijednosti 20 kuna. Naravno, stvarnu vrijednost dionica određuje i određivat će tržište kapitala, odnosno odnos ponude i potražnje za dionicama Đure Đakovića na burzi.

Ovaj je prijedlog uprave Đure Đakovića unio dosta nemira i među dioničare i među radnike, a što je došlo do izražaja u člancima na lokalnim portalima. Cijelu priču dodatno su zakomplicirala dva izvješća o poslovanju Đure Đakovića u prošloj godini. Prema prvom, nerevidiranom izvješću iz veljače, Grupa Đuro Đaković prošlu je godinu zaključila s gubitkom od oko 110,9 milijuna kuna. Prema drugom izvješću, koje je prošlo kroz ruke revizora Deloittea, a objavljeno je u lipnju, ukupni gubitak Grupe bio je znatno veći i iznosio je nešto manje od 175,1 milijuna kuna. Razlika u iznosu gubitka u prošloj godini, dakle, iznosila je više od 64 milijuna kuna. 

Koliki je stvarni gubitak i odakle razlika od 64 milijuna kuna?!

Ovdje valja reći kako često postoje razlike u pojedinim podacima između nerevidiranih izvješća, koja pripremaju uprave tvrtki, i onih revidiranih, koje “amenuju” revizori. U ovom konkretnom slučaju, Deloitte je na kraju izvješća naveo brojne primjedbe na prvotno, nerevidirano izvješće, a uglavnom se odnose na način knjiženja. 

“Revizori često ispravljaju izvješća tvrtki. Primjerice, smatraju da je veći iznos trebalo usmjeriti u rezerve zbog otpremnina radnicima ili imaju zamjerke na način knjiženja amortizacije”, objašnjava za Index analitičar tvrtki Ivica Krešić.

Dodaje kako se Đuro Đaković suočava s nagomilanim gubicima i da je uobičajena praksa da se oni pokriju smanjivanjem temeljnog kapitala. 

I Hrvoje Kekez, predsjednik uprave Đure Đakovića, potvrdio nam je da je ukupni gubitak kompanije u prošloj godini iznosio nešto više od 175 milijuna kuna. 

“Navedeni gubitak još nije pokriven. Uprava i Nadzorni odbor dali su prijedlog odluke o pokriću gubitaka o kojem će se odlučivati na Glavnoj skupštini društva zakazanoj 25. kolovoza”, ističe Kekez za Index. 

Objašnjava da je do razlike u iskazivanju gubitka između nerevidiranog i revidiranog financijskog izvješća došlo zbog velikog vremenskog odmaka između objave dvaju financijskih izvješća. Naime, zbog koronakrize, revidirano je izvješće objavljeno nešto kasnije nego ranijih godina. U tom su razdoblju, dodaje Kekez, Upravi postale poznate određene okolnosti koje ranije nije znala, poput potencijalne naplate ugovornih kazni od strane kupaca zbog kašnjenja u isporuci. 

Priprema se teren za jeftinu prodaju Đure Đakovića, tvrdi jedan dobar poznavatelj stanja u kompaniji 

Ipak, dio upućenih s kojima smo razgovarali ne vjeruje previše u takva objašnjenja. Štoviše, jedan naš sugovornik koji je molio za anonimnost, a dobro je upućen u poslovanje Đure Đakovića, vjeruje da se tako zapravo priprema teren za preuzimanje Đure Đakovića za mali novac.

“Postojeće dioničare se nastoji razvlastiti kako bi se tvrtka pripremila za prodaju za jednu kunu. U biti, radi se o ucjeni dioničara koji će morati ili pristati na prijedlog Uprave, ili snositi odgovornost za radna mjesta. U svakom slučaju, sve ovo izgleda jako nategnuto: postojeći dioničari se anuliraju, ali ne ide se u stečaj, već se traži strateški partner”, objašnjava naš sugovornik koji se pita hoće li prijedlog Uprave uopće dobiti potrebnu podršku postojećih dioničara. 

Na našu primjedbu da nigdje u pozivu za Glavnu skupštinu ne stoji prijedlog dokapitalizacije Đure Đakovića, naš izvor kaže da će dokapitalizacija kompanije biti logičan nastavak.

“Ako se temeljni kapital takve kompanije smanjuje na samo dva milijuna kuna, onda je dokapitalizacija logičan slijed događaja”, pojašnjava. 

Za slavonskobrodsku kompaniju zainteresiran je Tomislav Debeljak

Dodaje kako, po njegovim informacijama, interes za preuzimanjem Đure Đakovića pokazuje Tomislav Debeljak, vlasnik Grupe DIV, u čijem je sastavu i Brodosplit. Debeljakov interes za Đurom Đakovićem potvrdio nam je i izvor iz vladinih krugova, pri čemu valja voditi računa o tome da je država najveći dioničar u tom slavonskobrodskom konglomeratu. Naknadno nam je tu informaciju potvrdio i sam Debeljak, istakavši kako njegov interes za Đurom Đakovićem postoji, ali nije bezuvjetan. 

"Ako bi se pronašao neki pozitivan model za preuzimanje, onda bismo mi bili spremni ući. No još ne znamo detalje pa je prerano o tome govoriti", kazao je Debeljak za Index. 

Dodao je kako je DIV svojedobno već pomogao Đuri Đakoviću da opstane, kao i da mu je cilj da se sačuva metaloprerađivačka industrija u Hrvatskoj. 

"Uz Brodosplit, Đuro Đaković je najveća kompanija iz metaloprerađivačke industrije u Hrvatskoj i cilj nam je da opstane", poručio je Debeljak.  

Na kraju, ostaje pitanje kakva sudbina čeka najveću industrijsku kompaniju u Slavonskom Brodu i njegovih nešto manje od 900 zaposlenika. Upućeni ističu kako bi se u cijelu priču aktivnije trebala uključiti država, i to narudžbama iz vojnog programa, što je i temelj poslovanja Đure Đakovića.

“Ključni biznis Đure Đakovića je vojni program, ali novih vojnih narudžbi nema”, poručuje naš ranije spomenuti sugovornik, dobar poznavatelj prilika u Đuri Đakoviću.  . 

Stanje u Đuri Đakoviću kao u Uljaniku

Krešić, pak, smatra da Đuro Đaković mora pronaći tržišnu nišu u kojoj će se moći razvijati i optimizirati broj zaposlenih i opreme.

Zanimljivo je i da je dosadašnji ministar gospodarstva Darko Horvat u intervjuu za Jutarnji list krajem prošle godine stanje u Đuri Đakoviću usporedio sa stanjem u Agrokoru, Petrokemiji, Uljaniku i 3. maju. 

“Sve su to poduzeća koja se nisu uspjela kvalitetno restrukturirati i prilagoditi tržišnoj utakmici”, kazao je Horvat za Jutarnji list, dodavši kako model poslovanja koji generira gubitke nije održiv.