DANA 30. listopada 1975. u elitnom predjelu Belle Havena u Greenwichu, savezna država Connecticut, brutalno je ubijena 15-godišnja Martha Elizabeth Moxley. Njezino tijelo pronađeno je sljedećeg jutra u dvorištu obiteljske kuće. Obdukcija je pokazala da je ubijena udarcima golf palicom i nožem, a zločin je potresao zajednicu poznatu po miru, bogatstvu i osjećaju sigurnosti.

Te večeri, na Noć vještica, Martha je bila s prijateljima i otišla do kuće svojih susjeda, obitelji Skakel. Michael Skakel, tada 15-godišnjak, i njegov brat Thomas bili su posljednji koji su je vidjeli živu. Njihova obitelj bila je povezana s uglednim Kennedyjevima, što je od samog početka dalo slučaju snažan javni odjek i potaknulo medijsku pomamu.

Dugotrajna istraga i problematični dokazi

Istraga je u početku bila spora i nespretna. Policija nije uspjela pronaći dovoljno dokaza, a ugled i utjecaj obitelji Skakel dodatno su otežali posao istražiteljima. Tijekom sljedećih desetljeća pojavile su se brojne teorije o mogućem počinitelju, ali bez konkretnih rezultata. Tek su privatni istražitelji 1990-ih godina ponovno otvorili slučaj i zaključili da postoji dovoljno osnova za optužnicu protiv Michaela Skakela.

Michael je uhićen 2000. godine, no ubrzo je pušten uz jamčevinu od 500.000 dolara. Na suđenju su ključnu ulogu imali svjedoci iz njegove prošlosti. Dvojica bivših učenika škole Élan, privatnog centra za problematičnu mladež u kojem je boravio kao tinejdžer, tvrdila su da se Michael hvalio ubojstvom.

Gregory Coleman izjavio je da je Michael rekao da će se izvući jer je Kennedy. John Higgins potvrdio je da je Skakel pokazivao snažan bijes kad bi se spomenula Martha. Obrana je, međutim, isticala da su svjedoci nepouzdani - Coleman je bio ovisnik o drogama i umro prije suđenja, a Higgins je više puta mijenjao svoj iskaz.

Presuda i kasnija poništenja

Unatoč brojnim nejasnoćama, porota je 2002. godine proglasila Michaela Skakela krivim za ubojstvo Marthe Moxley. Osuđen je na kaznu od 20 godina do doživotnog zatvora. Njegova obrana tvrdila je da su dokazi posredni i da je presuda rezultat pritiska javnosti i medija. Tijekom idućih godina podneseno je više žalbi, a 2013. Skakel je pušten iz zatvora uz jamčevinu dok je čekao odluku o novom suđenju.

Vrhovni sud Connecticuta 2016. godine naložio je njegov povratak u zatvor, no dvije godine kasnije sud je promijenio vlastitu odluku i poništio presudu, prihvativši tvrdnju da Michael nije imao adekvatnu pravnu obranu. Obrana je dokazala da njegov odvjetnik nije pozvao svjedoke koji bi mogli potvrditi alibi. Godine 2020. državno odvjetništvo objavilo je da neće ponovno pokretati suđenje zbog nedostatka svježih dokaza i proteka vremena.

Simbol utjecaja privilegija na pravosuđe

Cijeli slučaj izazvao je ogroman interes javnosti i postao simbol sudske drame u kojoj se prepliću bogatstvo, politički utjecaj i potraga za pravdom. Kritičari su tvrdili da je Skakel oslobođen zahvaljujući privilegijama i poznatom prezimenu, dok su drugi smatrali da je postao žrtva medijskog suđenja koje je presudilo prije porote. Knjige, dokumentarci i televizijski prilozi o ovom slučaju pretvorili su ga u pravu kulturnu opsesiju.

Ubojstvo Marthe Moxley tako je ostalo upamćeno kao priča o tinejdžerskoj tragediji, ali i o američkom pravosuđu suočenom s pitanjima moći, novca i medijskog pritiska. Gotovo pola stoljeća kasnije, slučaj i dalje izaziva rasprave i ostavlja dojam da pravda, unatoč svim procesima, nikada nije u potpunosti zadovoljena.