Ilustracija: FAH

KREDIT što ga je Krešimiru Milanoviću 2007. godine odobrila LHB banka, ustanova u 100-postotnom vlasništvu Nove Ljubljanske banke (NLB), samo je jedna mala ilustracija kako su se krediti u najvećoj slovenskoj državnoj banci nekoć dijelili šakom i kapom i bez kriterija te dodatni dokaz kako za njene nenaplative kredite nisu krivi samo svjetska financijska kriza, nego i oni koji su banku zadnjih 20-ak godina vodili, piše u ponedjeljak ljubljansko "Delo".

>> Banke su se izlagale neuobičajenim rizicima kada su davale kredit premijerovom bratu! On tvrdi: Ništa nije sporno!

>> HDZ u Saboru tražio stanku zbog premijerovog brata: "Istražite afere Krešimira Milanovića"

Priča o velikom kreditu koji je LHB banka svojedobno odobrila nekretninskoj tvrtki "Modestus", u vlasništvu brata bivšeg hrvatskog premijera, prvi se put u slovenskim medijima pojavila prije tri godine, a vodeći slovenski list u ponedjeljak na svojim udarnim stranicama rezimira njene pravne, financijske te dijelom političke pouke. Sve to kao prilog tezi da su za financijsku rupu u slovenskim bankama, koju su morali pokriti porezni obveznici, kriva poslovodstva banaka koja su u vrijeme kreditne ekspanzije zajmove odobravale bez potrebnih jamstava i pravne logike, uz potporu "političara koji i dalje ostaju na sceni" jer su od takvog neodgovornog poslovanja, za koje nitko nije odgovarao, navodno i sami imali koristi.

"Sumnjive okolnosti"

Kredit što ga je tada utjecajni slovenski bankar Boris Zakrajšek odobrio "Modestusu", u suvlaslasništvu Krešimira Milanovića, prema dokumentaciji do koje je došlo "Delo", nikad nije smio biti odobren, a okolnosti kako je do toga došlo "su sumnjive", navodi list.

"Kredit je očito bio dan na slijepo, to je ilustracija loše poslovne prakse slovenskih banaka na području bivše Jugoslavije", kazao je za "Delo" anonimni financijski stručnjak kojemu su predstavljeni uvjeti davanja kredita za nekretninski projekt na području Dubrovnika koji nije zaživio. "Zajam u visini 3,25 milijuna eura odobren je bez prethodne ocjene kreditne sposobnosti klijenta, i to na rok od samo dvije godine", navodi list.

"Delo" navodi ocjene stručnjaka kako je bilo nemoguće da tvrtka koja je osnovana samo nekoliko mjeseci prije, bez prihoda, zaposlenih i bez poslovnih referenci, u roku od samo dvije godine otkupi zemljišta za koja je uzela bankarska sredstva i dobije sve potrebne dozvole za gradnju stanova, a onda ih proda po odgovarajućoj cijeni i vrati kredit.

Potraživanja LHB banke prema "Modestusu", koji je završio u stečaju, u međuvremenu je 2012. godine preuzela NLB, koja od tvrtke, čiji je suvlasnik brat bivšeg hrvatskog premijera, potražuje 4,28 milijuna eura, a slovenska bi državna banka "prema optimističkom scenariju" mogla dobiti najviše četvrtinu uloženih sredstava, piše "Delo". List navodi da je to samo ilustracija kako bi direktorima najveće slovenske banke, koji su je u prošlosti vodili, trebalo zbog loših poteza suditi, onako kako se to dogodilo bankarima na Islandu koju su svoju zemlju doveli u velike neprilike.
U najvećoj slovenskoj banci odbijaju komentirati slučaj potraživanja prema "Modestusu" i njegovu realnu vrijednost, pozivajući se na bankarsku tajnu koja ih po zakonu obvezuje, iako je većina podataka o tome već objavljena i javno dostupna iz registara sudova te podaka koje je objavila hrvatska Fina i druge državne ustanove, a tim je ustanovama podatke dala upravo Nova Ljubljanska banka (NLB), navodi "Delo".

"Bankarska rupa"

Budući da su slovenske banke prije tri godine morale, zbog loših kreditnih plasmana, biti obilato dokapitalizirane iz javnih sredstava, pri čemu im je iz bilanci otpisan i dio loših kredita, u Sloveniji se pitanje odgovornosti direktora banaka za tzv. "bankarsku rupu" često postavlja, ali su suđenja za takve slučajeve vrlo rijetka.

Prema tajnom izvješću slovenske središnje banke iz 2012., uprave banaka su preko 2 milijarde eura kredita u vrijeme jeftinog bankarskog kapitala "odobrile na lijepe oči" i uz velike kreditne rizike, pa su samo nakon bankrota nekoliko vodećih građevinskih tvrtki ostale s nenaplativim potraživanjima od skoro pola milijarde eura, a preračunale su se i prilikom kreditiranja "tajkunske privatizacije", odobravajući kredite menadžerima koji su kasnije suđeni i završili u zatvoru.
Jedan od rijetkih kojima se za loše kreditne plasmane u Sloveniji sudilo je bivši direktor NLB-a Draško Veselinovič, koji je najveću slovensku banku vodio 2009. godine, a dva procesa protiv njega još nisu završena. Draškoviča se sumnjiči da je banci napravio veliku štetu odobrivši kredit tadašnjem direktoru Pivovarne Laško (PL) Bošku Šrotu, koji je kupovao dionice tvrtke u kojoj je bio direktor a na kraju osuđen zbog malverzacija i još izdržava zatvorsku kaznu.

Veselinovič je međutim u svoju obranu u sudnici rekao da je takvu kreditnu politiku tada diktirala država i da kreditiranje potencijalnih tajkuna nije bilo zakonski zabranjeno nego naprotiv stimulirano i hvaljeno.

Veselinoviča u drugom slučaju terete za odobrenje visokog kredita NLB-a Simoni Dimic za gradnju kuće u Ljubljani u visini 350.000 eura, uz godišnju kamatu od samo 1,6 posto.Tako povoljan kredit državna banka odobrila je javnoj osobi koja je u to vrijeme bila šefica kabineta tadašnjeg premijera Boruta Pahora. Draškovič tvrdi da je bilo odobravanje kredita po kamatnoj stopi nižoj od propisane u to vrijeme prije stalna praksa nego izuzetak i da se ne osjeća krivim za davanje kredita osobi koja je tada imala visoku poziciju i plaću od 2200 eura mjesečno, tim prije što Dimic i dalje redovito vraća kredit.