NAPOLEONOV ulazak u Rusiju u ljeto 1812. započeo je kao još jedan veliki pothvat vladara koji je godinama nizao pobjede. S Velikom armijom od preko 600 tisuća ljudi, najvećom koju je Europa ikad vidjela, računao je na brzu kampanju i prisiljavanje ruskog cara Aleksandra I. na mir.

Umjesto toga, Rusija je odgovorila povlačenjem, sustavnim paljenjem zaliha i izbjegavanjem odlučne bitke. Sve je kulminiralo napuštanjem i spaljivanjem Moskve, koje je Napoleon dočekao bez jasne pobjede i bez ikakvog materijalnog dobitka.

Kako je jesen prelazila u zimu, francuska vojska našla se duboko u neprijateljskom teritoriju, iscrpljena glađu, bolešću i stalnim napadima kozaka. Povlačenje iz Moskve pretvorilo se u agoniju u kojoj su tisuće svakodnevno umirale od hladnoće. Upravo je u toj fazi očaja došlo do bitke koja će postati simbol sloma Napoleonovog ratnog stroja - bitke kod Berezine.

Kaos na smrznutoj rijeci

Između 26. i 29. studenog 1812. francuska vojska pokušala je prijeći rijeku Berezinu u današnjoj Bjelorusiji. Rusi su računali da će tamo konačno uništiti Napoleona. Led nije bio dovoljno čvrst za prijelaz, a vode su se dizale.

Napoleonovi inženjeri uspjeli su sagraditi dva improvizirana mosta, ali je scena na obali ubrzo postala prava tragedija: tisuće ranjenika, civila koji su pratili vojsku, vojnika bez oružja i organizacije borilo se za prolaz dok su ruske snage pucale iz daljine.

Francuzi su, unatoč gotovo beznadnom položaju, uspjeli probiti ruski obruč. No pobjeda je bila samo formalna. Berezina je odnijela desetke tisuća života i simbolizirala konačni kolaps vojske koja je u Rusiju ušla kao najmoćnija sila Europe.

Slom

Iako je Napoleon prešao Berezinu i izveo preostale snage prema zapadu, njegova Velika armija bila je praktički uništena. Od stotina tisuća vojnika koji su prešli rusku granicu, u Francusku se vratila tek približno desetina.

Gubitak ljudi, konja, topova i logistike više se nije mogao nadoknaditi. U godinama koje su slijedile, europske sile ponovno su se udružile, a Napoleon se nikada nije oporavio od moralnog i vojnog udara iz 1812.

Berezina je tako ostala ključni trenutak Napoleonove propasti: ne bitka u kojoj je poražen taktički, nego povijesna prekretnica koja je neumoljivo pokazala granice njegove moći. Nakon nje, imperij koji je godinama rastao nepomično je krenuo prema svom kraju.