VEĆINA ljudi će pročitati vijest o sinoćnjoj pucnjavi u zagrebačkom narodnjačkom klubu "Babilon" i odmahnuti rukom. Naposljetku, to su sumnjivi tipovi koji se okupljaju na takvim mjestima, a svi hrvatski sociolozi su pokazali vezu između narodnjaka i nasilja, to je odrađena tema, o tom ne treba previše razmišljati, samo valja izbjegavati takva mjesta i gotovo. No, problem je, kao i obično, puno dublji i puno više utječe na život svakog od nas nego što se to čini na prvi pogled.

Naime, učestali slučajevi korištenja vatrenog oružja u narodnjačkim klubovima nisu rezultat klijentele koja se tamo skuplja, niti balkanskog macho načina života, nego jedino i isključivo nefunkcioniranja institucija države Hrvatske kao takve.

Loši zakoni oko ilegalnog oružja

Hrvatski je zakon po pitanju posjedovanja ilegalnog oružja usklađen s europskima, ali tu je predviđena bitna komponenta. Naime, zemlje Europske unije nisu u zadnjih 15 godina imale rat nakon kojega je diljem države ostala praktički neograničena količina oružja svih mogućih vrsta. Usto, Hrvatska prije usklađivanja zakona nije provela opsežnu akciju rješavanja problema s ilegalnim oružjem, tako da se trenutno nalazimo u situaciji u kojoj netko tko posjeduje ilegalno oružje (a takvih ima puno) može proći tek s nekoliko tisuća kuna kazne. Najgora kazna koju zakon predviđa je 60 dana zatvora.

Također, tu je pitanje provedbe zakona. Bilo bi zanimljivo provesti istraživanje koje bi pokazalo koliko je prijava zbog posjedovanja ilegalnog oružja otišlo u zastaru, a strah nas je pomisliti koliko prijava uopće nije podneseno, uz "prika, donesi ti to u stanicu da ti ne moram ovdje kaznu lupat".

Uz takav, za ovo vrijeme u mjesto neprimjeren zakon, te uz njegovu očigledno lošu provedbu, nije ni čudo da akcije prikupljanja oružja ne mogu spriječiti da se često dogodi da netko potegne svog vatrenog ljubimca da bi se obračunao s takmacom u narodnjačkoj birtiji, s dosadnim puncem ili sa ženom koja mu je "ukrala meso".

Pravosudna praksa za kaznena djela

S druge strane, postoji i problem zakonodavstva i provedbe zakona kad su u pitanju kaznena djela počinjena vatrenim oružjem. No, što se tu uopće može očekivati?

S jedne strane imamo policiju koja je jednostavno prespora. Koliko puta smo čuli vijest o tome da je policija pravodobno intervenirala u slučaju razmirice ispred, primjerice, nekog narodnjačkog kluba i time spriječila moguće žrtve, budući da je kod sudionika pronađeno ilegalno oružje? Ne pretjerano često. Ali smo zato dovoljno puta mogli čitati kako policija ne zna koje su okolnosti dovele do pucnjave i ozljeda ili smrti u sličnim situacijama. Pa zaista, je li tako teško postaviti nekoliko patrolnih kola ispred klubova za koje se zna da ih posjećuju naoružani ljudi? Malo tko će povlačiti pištolj ako je tri minute ranije pored njega prošlo plavo vozilo, koliko god lud bio.

S druge strane je tu pravosudna praksa. Ako niste sin tajkuna, manijak koji je oteo, silovao i ubio djevojku, general na ubilačkom pohodu ili sličan lik koji će povući medijsku pažnju, em vam se vjerojatno neće suditi za najteža kaznena djela, nego će se izvući džoker kao onaj omiljeni o općeopasnoj radnji, em ćete na presudu čekati godinama, em će vam kazna biti sve samo ne primjerena zločinu.

Svi ti elementi zajedno daju jednu lošu sliku. Zakoni i pravosudna praksa u Hrvatskoj jednostavno nisu dovoljno rigorozni da bi na bilo koji način odvratili ljude da posjeduju i, na kraju, koriste ilegalno oružje. Stoga sinoćnja pucnjava u Babilonu nije samo izoliran, beznačajan incident, nego slučaj koji dosta jasno pokazuje što je to trulo u državi Hrvatskoj.