ALENKA ZIRDUM (30) bolovala je od rijetkog oblika sarkoma koji ju je nedavno i skončao. U travnju je uputila apel javnosti, jer njeno zdravstveno osiguranje nije pokrivalo novi lijek koji, istina, nije garantirao izlječenje, ali bi svakako produljio njen život ako bi ga kojim slučajem počela koristiti u trenucima kada je bila fizički jača. Problem se javio u trenutku kada je birokracija učinila svoje, a čelnici Rebra zaključili da bi se lijek naplaćivao iz bolničkog proračuna.

U sjećanje automatski naviru scene iz filma "Sicko" Michaela Moorea, a u svakom, na nepravdu osjetljivom, stanovniku ove države budi se prkos i neizostavna misao "ovo jednostavno nije u redu". I naravno da nije u redu i to će vam reći svatko tko raspolaže sa zakonskim minimumom empatije.

Kad birokracija pita za zdravlje

Zdrav narod trebao bi biti imperativ svake države bez obzira gledali na tu misao s pozicije pragmatika, ekonomista, robovlasnika ili najobičnijeg filantropa. Naravno, ove utopijske i slobodarske ideje djeluju poput naivnog pogleda na svijet jer u praksi stvari funkcioniraju drugačije, a posezanje u proračun zbog dobrobiti pojedinca djeluje poput nečega u što vjeruju još samo hipici, nepopravljivi optimisti i duh Johna Lennona.

Naš opstanak uvjetovan je našim financijskim stanjem i poznanstvima, a naivni smo i neupućeni ako očekujemo da se birokracija brine za kvalitetu naših života. To uistinu nije njihov posao i ako zaboravite da je njihova primarna uloga financijski opstanak ustanove, mogli bi se razočarati neljudskim postupanjem te vesele skupine.

Ako niste pacijent koji iskašljava strane valute ili proživljava strašne bolove zbog akumulacije monetarnih viškova u predjelu novčanika, ostavljeni ste na milost i nemilost sustava.

Zahvalite se višoj sili ako vaša bolest spada u onu skupinu boljetica pokrivenu zdravstvenim osiguranjem, jer vaša rijetka bolest vaš je osobni luksuz.

S druge strane "velike bare" stvari su nešto drugačije, a vjerojatno i gore. Narod stenje jer njihovo zdravstveno osiguranje ne pokriva ni one najobičnije boleštine pa proklinju roditelje zato što se nisu upoznali na području Kanade. No, ako ste američki pas smiješi vam se bolje sutra. Upravo u ovim trenucima američki psi proživljavaju procvat kvalitete života.

Borba oko psećeg blagostanja

Velike farmaceutske tvrtke vode tržišnu borbu oko toga koja će se od njih nametnuti kao vodeća kompanija na polju psećeg blagostanja. Nije tajna ni veliko otkriće da se u posljednjih desetak godina "rok trajanja" vaših kućnih ljubimaca znatno popravio pa vaš Šnaucer više ne živi desetak godina već je realno očekivati da će stara džukela proživjeti trinaestak godinica.

Vlasnici pasa od 2003. po pitanju psećeg zdravlja povećali su izdatke za gotovo 12 milijardi dolara pa svoje čupave frendove podvrgavaju svemu od kemoterapije, preko stomatoloških zahvata pa sve do liposukcije. No, posljednji trendovski krik leži na polju lijekova za popravljanje psiholoških stanja čovjekova najboljeg prijatelja. Primjerice, velika farmaceutska kuća Pfizer prošle je godine na tržište izbacila "Slentrol" koji će vašeg debelog džukca natjerati da dobro promisli prije idućeg zalogaja jer riječ je lijeku protiv pseće pretilosti. "Anipryl" liječi pseću zaboravnost, a "Clomicalm" služi za suzbijanje tjeskobe izazvane odsutnošću vlasnika.

Španjolski majmun, američki pas i hrvatski čovjek

I tako, malo pomalo, izreka "živjeti kao pas" gubi na snazi, španjolski majmuni dobivaju ljudska prava, a mi kao da smo odlučili zanemariti čovjeka i život učiniti podnošljivijim svim drugim bićima.

Foto: SBonline.net / SFwriter.com