LOUIS Pasteur djelovao je kao kemičar, biolog i farmakolog u drugoj polovici 19. stoljeća. Danas se smatra ocem mikrobiologije i bakteriologije, a njegova postignuća spasila su više milijuna života. Doprinio je znanosti u mnogim područjima, baveći se cijepljenjem, bacilima, javnim zdravstvom, utjecajem higijene na zdravlje i još mnogo toga.

Mladi Pasteur nije briljirao u školi

Pasteur se rodio 1822. godine u gradiću Dole u središnjoj Francuskoj. Otac mu je bio siromašan kožar, a u ranim danima Louis nije pokazivao interes za učenjem, radije se bavio crtanjem i poslovima oko kuće i tatinog obrta. Kada je imao 18 godina, otišao je na studij filozofije, ali je brzo odustao i vratio se doma. Iduće godine priprema se za prirodoslovni fakultet, ali zbog osrednjih ocjena iz kemije i loše napisanog prijemnog ispita nije se uspio upisati. Iduće godine pokušava ponovo i upada. Tek tijekom studija pronalazi pravu ljubav za znanost i posvećuje se akademskom radu.

Ubrzo nakon fakulteta Pasteur se zapošljava kao profesor kemije na Sveučilištu u Strasbourgu. Tamo upoznaje svoju buduću suprugu s kojom je imao dvoje djece. Žena ga je podržavala u akademskom i znanstvenom radu, a isto to radilo je i sveučilište, koje mu je često dopuštalo izbivanje radi njegovih istraživanja.

Doprinosi znanosti

Pasteurovo ime danas svakodnevno koristimo kad pričamo o pasterizaciji. U svojim je istraživanjima otkrio da su mikroorganizmi odgovorni za kvarenje hrane i pića. Zbog toga je podgrijavao mlijeko na temperaturi između 60 i 100 stupnjeva. Proces je predstavljen 1862. i donio mu je svjetsku prepoznatljivost. Međutim, on je tada već bio poznat.

Razlog tomu bio je njegov tretman devetogodišnjeg dječaka po imenu Joseph Meister. Dječaka je ugrizao pas zaražen bjesnoćom. U 19. stoljeću se znalo da je bjesnoća bolest koja rezultira sigurnom smrću u većini slučajeva. Tijekom tih godina znanstvenici su već izumili prototip cjepiva protiv bjesnoće, ali Pasteur ga je usavršio i testirao na Josephu. Dječak je brzo ozdravio i doživio starost, a umro tek 1940. godine, nekoliko dana nakon što su Hitlerove snage okupirale Pariz.

Osim toga, Pasteur se bavio stočnom bolesti koja se zove bedrenica. U općoj kulturi bolest nije poznata jer je on otkrio kako ju spriječiti. Premda se mogla prenijeti i na čovjeka, uglavnom se manifestirala na stoci, a mnogi francuski stočari izgubili su sve što su imali. Francuski institut, koji se bavio poljoprivredom, pozvao ga je da prouči ovaj fenomen, a francuski kemičar bavio se ovom temom skoro deset godina.

Glavni problem bio je taj što bi se bolest vraćala, čak i kada bi stočari kupili novu stoku da nadomjeste gubitke. Pasteur je shvatio da bolest uzrokuje bakterija te je sugerirao da seljaci ne pokapaju svoju stoku na svom terenu. Shvatio je da crvi i gliste prenose bakteriju nazad na površinu zemlje koju stoka pase.

Postoji i kontroverza oko kasnijeg cjepiva za bedrenicu. Premda je Pasteur pokupio zasluge, neki izvori daju naslutiti da je cjepivo zapravo razvio njegov kolega Henry Toussaint. Druga kontroverza ticala se njegovog miješanja u medicinu i činjenice da je provodio medicinske pokuse na zečevima i drugim životinjama, a nije imao veterinarsku ni doktorsku licencu.

Pasteur umire 1895. od posljedica moždanog udara. Bio je svečano pokopan uz prisustvo najviših dužnosnika i poznatih Parižana. Njegovi ostaci nalaze se u pariškom institutu koji i dan danas nosi njegovo ime.