GLEDAJUĆI snimku sudara zrakoplova Japan Airlinesa prilikom slijetanja u tokijskoj zračnoj luci Haneda, čini se čudesnim da je itko izišao neozlijeđen. Tragično je stradalo pet od šest članova posade aviona Japanske obalne straže Dash 8, ali svih 379 putnika i članova posade u Airbusu A350 preživjelo je nesreću.

Još traju istrage o tome što se dogodilo u incidentu tijekom kojeg je JAL-ov zrakoplov eksplodirao u vatrenoj kugli, no stručnjaci kažu da je uspješna evakuacija rezultat kombinacije modernih sigurnosnih standarda i rigorozne sigurnosne kulture Japan Airlinesa.

"Bio sam iznenađen onim što sam vidio na snimci i laknulo mi je što su svi izašli", kaže za CNN Graham Braithwaite, profesor sigurnosti i istrage nesreća na britanskom Sveučilištu Cranfield. 

Katastrofalna nesreća prije 40 godina od Japan Airlinesa stvorila sigurnog avioprijevoznika

"To je bio ozbiljan udar i izazov za svaki zrakoplov, ali znajući dosta o spomenutoj zrakoplovnoj kompaniji i o tome koliko truda ulaže u sigurnost i obuku posade, činjenica da su obavili tako dobar posao ne bi trebala biti toliko iznenađenje", objašnjava Braithwaite.

Zapravo, katastrofalna nesreća prije gotovo 40 godina pomogla je da Japan Airlines postane tako sigurna zrakoplovna kompanija.

Dana 12. kolovoza 1985. godine, JAL-ov let 123 iz Tokija za Osaku se srušio, pri čemu je poginulo 520 od 524 putnika. Dogodilo se to nakon traljavog popravka repa od strane Boeingovih tehničara - a ne zrakoplovne kompanije - nakon jednog ranijeg incidenta. Do danas je to ostala najsmrtonosnija nesreća jednog zrakoplova u povijesti.

"Jasno je da je to snažno utjecalo na zrakoplovnu tvrtku", kaže Braithwaite: "U kulturi poput japanske, preuzeli su tu odgovornost kao grupa i željeli su se pobrinuti da se ništa slično više nikad ne ponovi. Dakle, kada stvari krenu krivo, oni to vide kao način za učenje. Sve je prilika za poboljšanje."

Nesreća koja je trajno postala važan dio mentaliteta kompanije 

Uvidjevši da se mnogi zaposlenici koji su se pridružili kompaniji ne sjećaju te nesreće prije 20 godina, JAL je 2005. otvorio prostor u svom korporativnom sjedištu u kojem su postavljeni dijelovi olupine, kao i priče posade i putnika.

"Postojali su ljudi koji su se pridružili kompaniji, a ne znaju kako izgleda kad stvari pođu po zlu. Svatko mora razumjeti koliko truda se ulaže u sigurnost", kaže Braithwaite. Gotovo četiri desetljeća kasnije, spomenuta nesreća još uvijek ima dubok učinak na mentalitet kompanije.

"Imaju vrlo strogu kulturu standardnih operativnih postupaka i rade sve kako treba. To je jedan od razloga zašto se u ovom slučaju posada tako dobro iskazala", objasnio je Braithwaite.

"Upravo ste vidjeti zašto biste trebali letjeti s njima"

Iako nije jasno tko je kriv za nesreću u utorak, Braithwaite kaže da je uspješna evakuacija apsolutno pozitivna za Japan Airlines: "Ako želite razlog zašto biste trebali letjeti s njima, mislim da ste ga upravo vidjeli."

JAL je redovito svrstavan među najsigurnije svjetske zrakoplovne prijevoznike na godišnjem popisu web-stranice Airlineratings.com. Glavni urednik Geoffrey Thomas kaže: "Japan Airlines uživa izvrsnu reputaciju u smislu sigurnosti nakon 1985. godine. Međutim, ta nesreća nije bila krivnja zrakoplovne kompanije, već je uzrok bio u popravku kvara koji je obavio Boeing."

"Naša je web-stranica ocijenila zrakoplovnu tvrtku sa sedam zvjezdica i prošla je sve glavne sigurnosne revizije. Također, japanski regulator sigurnosti zračnog prijevoza ima bolje rezultate od svjetskog prosjeka u osam kriterija nadzora", rekao je Thomas za CNN.

"Incidenti na pisti, kako je to klasificirano, rijetki su, ali mogu biti katastrofalni", kaže Braithwaite.

Zračne luke su jako komplicirane

S različitim zračnim prijevoznicima i zemaljskim operaterima koji se kreću uokolo, zračne luke postaju komplicirane i nije ih jednostavno osiguravati. Očito je prerano suditi što se dogodilo u Tokiju i kako su se oba zrakoplova našla na pisti u isto vrijeme.

Ipak, poruka zrakoplovne industrije ostaje ista: čini se da su brze reakcije posade spasile stotine života. U roku od nekoliko sekundi nakon što se zrakoplov zaustavio, tobogani za nuždu su se napuhali i oni koji su bili u avionu brzo su izašli, unatoč tome što se kabina punila dimom.

"Iznimno sam impresioniran pilotima, posadom i putnicima zbog onoga što se čini kao školska evakuacija u najekstremnijim uvjetima", rekao je pilot jedne velike europske zrakoplovne tvrtke koji je želio ostati anoniman.

"Robusna priroda modernih zrakoplova i obuka pilota za izvanredne situacije razvila se tijekom desetljeća do točke u kojoj imamo najsigurnije razdoblje u zrakoplovstvu od njegova početka. Procedure su poboljšane kako su zrakoplovi postajali sve veći, tako da se svi putnici mogu evakuirati za 90 sekundi. Stjuardese nekih zračnih prijevoznika također sada mogu pokrenuti evakuaciju, štedeći vitalne sekunde ne čekajući da je kapetan pokrene", rekao je pilot.

Sigurnosni propisi "zapisani u krvi"

Kao što zaposlenici JAL-a jako dobro znaju, sigurnosni propisi modernog zrakoplovstva su, kaže spomenuti pilot, "zapisani u krvi drugih koji nisu bili iste sreće". Nesreće postaju lekcije, koje se "dijele diljem industrije kako bi svaka posada mogla postati bolja u svom poslu".

U tom smislu znakovita je nesreća Aeroflota iz 2019. godine, u kojoj se avion također zapalio pri slijetanju u Moskvu, pri čemu je poginula 41 od 73 osobe u avionu.

A let Saudia 163 iz 1980. godine - u kojem je svih 300 putnika umrlo od udisanja dima nakon što je zrakoplov prinudno sletio u Rijad, a piloti nisu naredili evakuaciju - bio je poticaj da se kabinskom osoblju omoguće ovlasti da izvuče putnike.

Još jedna nesreća koja je imala veliki utjecaj na sigurnost u budućnosti bila je nesreća British Airtoursa 1985. u zračnoj luci Manchester u Ujedinjenom Kraljevstvu. Zrakoplov je imao neuspješno polijetanje i zapalio se. Kad se zaustavio na pisti, vatrogasci su brzo stigli, ali 55 ljudi je umrlo - uglavnom od udisanja dima.

"Odatle su proizašle mnoge preporuke koje su utjecale na značajke modernih zrakoplova", kaže Braithwaite.

"Činjenica da postoji pristojna količina prostora oko izlaza. Svjetla duž poda. Kabinsko osoblje procjenjuje može li osoba koja sjedi na izlazu iznad krila otvoriti vrata. Puno su jasniji znakovi izlaza. Materijali od kojih izrađujemo kabine. Važna značajka tog požara u Manchesteru bila je ta što je brzo ispuštao pare. Sve te stvari doprinose uspješnoj evakuaciji", dodaje.

Što navodi putnike da brzo napuste avion? Kabinsko osoblje

Braithwaite citira svoju bivšu kolegicu na Cranfieldu, profesoricu Helen Muir, kao nekoga tko je promijenio sigurnosno okruženje nakon te nesreće. Bila je poznata po izvođenju "poticajnih" testova u kojima su sudionici bili plaćeni više ako što prije izađu iz aviona. Njihovo ponašanje je zatim praćeno i proslijeđeno proizvođačima zrakoplova i zrakoplovnim tvrtkama.

Danas, kaže Braithwaite, znamo da je utjecaj kabinskog osoblja ono što navodi ljude da brzo napuste zrakoplov.

Steven Erhlich, predsjednik PilotsTogethera - dobrotvorne organizacije osnovane u pandemiji za podršku posadi - slaže se s time: "Prerano je komentirati pojedinosti incidenta, ali jasno je da je posada radila na uzoran način."

"Sigurnosna obuka koju su zrakoplovne kompanije - u ovom slučaju JAL - kontinuirano provodile s posadama isplatila se jer je omogućila evakuaciju unutar 90 sekundi. Zaključak je da putnici trebaju obratiti pozornost na sigurnosne upute i zapamtiti da posada nije osoblje za posluživanje hrane već dobro obučeni stručnjaci za sigurnost", kaže Erhlich.

Međunarodni minimalni sigurnosni standardi koje je postavila Organizacija međunarodnog civilnog zrakoplovstva (ICAO, dio UN-a) nalažu kabinskom osoblju vježbe evakuacije u hitnim slučajevima svake godine. Proizvođači zrakoplova također moraju dokazati da se svaki novi zrakoplov može u potpunosti evakuirati u 90 sekundi.

"Racionalne misli i radnje umjesto instinktivnih su daleko sigurnije"

Povrh toga, pojedinačne zrakoplovne kompanije mogu imati dodatne zahtjeve - British Airways ima stroža pravila o materijalima koji se koriste u kabini nakon one nesreće u Manchesteru, kaže Braithwaite. Pilot koji je razgovarao s CNN-om svakih šest mjeseci prolazi vježbe evakuacije u simulatoru zrakoplovne kompanije. Također moraju vježbati u simulatoru ispunjenom sintetičkim dimom.

"To čini razliku u odnosu na trening prethodne generacije. Uklanja faktor šoka zbog stvarnog scenarija. Tako dobivamo racionalne misli i radnje umjesto instinktivnih, što je daleko sigurnije", govori pilot za CNN.

Braithwaite kaže da rutinski aspekt obuke ukorjenjuje procedure u umove posade: "Putnici to ne vide i ne znaju, ali to je apsolutno rigorozno. Prilikom slijetanja, posada uglavnom sjedi i razmišlja što treba učiniti. Gledaju izvan zrakoplova. Oni točno znaju gdje je kvaka. To je ta 'rutinizacija' ponašanja koja se dogodila u Tokiju."

Zapravo, kažu stručnjaci, jedna od lekcija koju bismo kao putnici trebali naučiti iz ovog incidenta jest da obratimo više pažnje.

Ljudi krenuli van bez ručne prtljage, to je bilo ključno 

Ehrlich ističe činjenicu da su se putnici na JAL516 evakuirali bez da su sa sobom ponijeli svoju ručnu torbu - što je užasna praksa koju smo vidjeli u snimkama nedavnih evakuacija. Mika Yamake, čiji je suprug bio u gorućem zrakoplovu, rekla je za CNN: "Izašao je sa svojim mobitelom. Sve ostalo je morao ostaviti iza sebe."

Spomenuti pilot koji je želio ostati anoniman kaže da bi mogao postojati kulturološki aspekt spašavanja tolikog broja života: "Definitivno postoje izazovi među zračnim prijevoznicima i kulturama u kojima neki ljudi daju prednost svojoj ručnoj prtljazi nauštrb svoje sigurnosti i sigurnosti svojih suputnika. Ostaviti sve i izaći trebao bi biti vaš jedini prioritet. Ako se to dogodi, svi imaju najbolje šanse za preživljavanje."

Erlich se slaže: "Svaka odgoda evakuacije mogla je biti katastrofalna, a sve zbog nekakvog laptopa ili ručne torbe. Ovaj je incident mogao biti puno strašniji da putnici nisu poslušali upozorenja da ostave svoje stvari."

Braithwaite kaže kako je vrijeme da se svi počnemo koncentrirati: "Prije nekoliko tjedana sjedio sam u avionu pored osobe koja nije slušala kada su krenule sigurnosne upute jer je bila uvjerena da nema spasa ako nešto pođe po zlu. Danas je gotovo 400 ljudi u Japanu dokazalo da to nije tako. To je dokaz koliko smo učinili da pokažemo da se nesreće mogu preživjeti."