U POTRESU nije oštećena arheološka građa iz 20-ak hrvatskih institucija, koja potječe iz raznih razdoblja - od pretpovijesti do novoga vijeka, a trenutačno se nalazi na konzervatorsko-restauratorskoj obradi u laboratorijima Arheološkoga muzeja u Zagrebu.

Arheološki muzej u Zagrebu priopćio je danas da arheološka građa iz drugih institucija, koja je na obradi u konzervatorsko-restauratorskim specijaliziranim laboratorijima njihovog muzeja nije oštećena, podsjetivši kako imaju izuzetno dugu tradiciju konzerviranja i restauriranja arheološke baštine koja traje praktično od osnutka muzeja do danas.

Važnost muzejskog laboratorija

Iako se konzervatorsko-restauratorska djelatnost primarno povezuje sa zaštitom i vraćanjem izvornoga sjaja predmetima arheološke baštine, iz Arheološkog muzeja ističu kako razvojem metoda obrade te raznih dijagnostičkih metoda - muzejski laboratorij sve više postaje i mjesto raznih analitičkih i arheometrijskih istraživanja.

Zato je, dodaju, konzervatorsko-restauratorski odjel muzeja sa svojim specijaliziranim laboratorijima nezaobilazna karika kako u zaštiti, tako i u proučavanju i interpretaciji arheološke baštine.

Arheološki predmeti pronađeni tijekom terenskog istraživanja u pravilu moraju proći adekvatnu konzervatorsko-restauratorsku obradu da bi ih se zaštitilo od daljnjega propadanja te, vraćanjem izvornog oblika, omogućila njihova daljnja stručna odnosno znanstvena determinacija i prezentiranje javnosti, objašnjavaju iz Muzeja.

Makroskopski i mikroskopski pregled

S obzirom na specifičnost arheološke građe, proces konzervatorsko-restauratorske obrade svojevrsni je nastavak arheoloških terenskih istraživanja u kontroliranim laboratorijskim uvjetima. To se naročito odnosi na tzv. blokove in situ u kojima se izrazito krhki i fragmentirani predmeti ili skupina njih dopremaju u muzejski laboratorij zajedno s okolnom zemljom gdje se pažljivo obrađuju uz pomoć specijalnih alata i opreme.

Kako bi se prikupilo što je moguće više informacija o predmetima, tijekom konzervatorsko-restauratorske obrade uobičajeno se koriste razne dijagnostičke metode poput makroskopskoga i mikroskopskoga pregleda, radiografije te istražnoga čišćenja, a u pojedinim slučajevima provode se i kompleksnija multidisciplinarna arheotehnološka istraživanja radi determinacije izvornih arheoloških materijala i određenih tehnoloških procesa.

Dio navedenih istraživanja provodi se u laboratorijima unutar odjela, posebice u muzejskom analitičkom SEM-EDS laboratoriju, dok se kompleksnija istraživanja poput utvrđivanja porijekla sirovina, analiza organskih materijala, metalografije i sl. provode u suradnji s brojnim drugim specijaliziranim ustanovama u zemlji i inozemstvu, ističu iz zagrebačkog Arheološkog muzeja.