PROSVJED samostalnih umjetnika održan je u četvrtak u Zagrebu. Prosvjedovali su samostalni umjetnici jer su nezadovoljni prijedlogom povećanja koeficijenta za izračun mirovina.

>> Umjetnici prosvjedovali u Zagrebu. Ovo su njihovi transparenti

Zatražili su podizanje koeficijenta obračuna osnovice za mirovine na 1.8, porast koeficijenata sukladno s rastom koeficijenata zaposlenih u javnim službama, kao i druge kompenzacijske mjere.

"Nitko nas nije pitao želimo li taj koeficijent"

O čemu se radi? Izmjenama Zakona o doprinosima u sklopu novog vladina paketa mjera, samostalnim umjetnicima kojima se doprinosi plaćaju iz državnog proračuna od 1. travnja povećava se koeficijent za izračun osnovice za obračun doprinosa s 0.8 na 1.2, odnosno vraća se na vrijednost prije uvođenja antirecesijskih mjera iz 2009. godine.

"To je koeficijent koji nas nitko nije pitao želimo li ga, nitko od nas nije vodio nikakvu komunikaciju. Hrvatska zajednica samostalnih umjetnika tražila je koeficijent od 1.8 koji bi uskladio koeficijente samostalnih umjetnika s koeficijentima umjetnika koji su zaposleni u državnim, odnosno umjetničkim institucijama", rekao je ilustrator i jedan od organizatora prosvjeda Matija Pisačić.

Osim toga što im smeta koeficijent, samostalni umjetnici su na prosvjedu naveli kako neprihvatljivim smatraju da imaju plaćeno bolovanje tek nakon 42 dana bolesti, da nemaju naknadu za profesionalne bolesti, da nisu kreditno sposobni te da ovise isključivo o projektnom financiranju.

Nezadovoljni svojim položajem, oni su prosvjedovali bubnjevima, zvižducima, pjesmom, ali i transparentima.

Ministrica: Prosvjed je bespotreban

Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek bespotrebnim je ocijenila prosvjed na kojemu su samostalni umjetnici tražili podizanje koeficijenta na 1.8 te najavila finalizaciju cjelovitoga Zakona o umjetnicima i obavljanju umjetničke djelatnosti.

"Mislim da je ovo jedan bespotreban prosvjed jer smo upravo s predstavnicima strukovnih udruga koje su dale svoje predstavnike u radnu skupinu, dogovorili da idemo u finalizaciju cjelovitog Zakona o umjetnicima i obavljanju umjetničke djelatnosti", rekla je ministrica novinarima u srijedu nakon sjednice vlade u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici.

Cjeloviti zakon će, poručuje, značajno unaprijediti status svih koji samostalno obavljaju djelatnost, a to nije samo pitanje koeficijenata, nego i pitanje uređenja poreznih olakšica, dodatnih potpora, sigurnosti freelancera i drugo.

Zakon propisao plaćanje doprinosa

Zašto građani umjetnicima isplaćuju doprinose? Tako je propisano u Zakonu o pravima samostalnih umjetnika i poticanju kulturnog i umjetničkog stvaralaštva. 

"Samostalni umjetnici na temelju svoga umjetničkog rada imaju pravo na mirovinsko i invalidsko te zdravstveno osiguranje, pod uvjetima iz ovoga Zakona.

Samostalni umjetnik ima pravo podnijeti zahtjev da mu se doprinosi za mirovinsko i invalidsko te zdravstveno osiguranje plaćaju iz sredstva proračuna Republike Hrvatske", stoji u ovom zakonu.

O tome odlučuje stručno povjerenstvo uz naknadno odobrenje ministra kulture u postupku i prema uvjetima propisanim Pravilnikom. Povjerenstvo čine po jedan predstavnik Ministarstva kulture i udruge samostalnih umjetnika te tri člana, od kojih je jedan samostalni umjetnik, koje kao predstavnike iz reda svojih članova umjetnika imenuje umjetnička strukovna udruga iz čijeg je područja djelovanja podnositelj zahtjeva.

Tko ima pravo na doprinos?

Također se navodi kako će stručno povjerenstvo najmanje jednom u pet godina po službenoj dužnosti izvršiti reviziju priznatih prava samostalnih umjetnika na uplatu doprinosa za mirovinsko i invalidsko te zdravstveno osiguranje iz sredstava proračuna Republike Hrvatske.

Podnositelj zahtjeva za priznavanje prava na uplatu doprinosa mora imati najmanje pet godina profesionalnog umjetničkog javnog djelovanja. Umjetnik koji ima završenu odgovarajuću akademiju ili fakultet, u primarnom području umjetničkog stvaralaštva, ne mora imati određeni broj godina profesionalnog umjetničkog javnog djelovanja, već može nakon završetka akademije ili fakulteta podnijeti zahtjev za priznavanje prava na uplatu doprinosa, dok baletni i plesni umjetnik ne mora imati određeni broj godina profesionalnog umjetničkog javnog djelovanja.

Osim toga, njegovo umjetničko stvaralaštvo i javno djelovanje po kvaliteti, originalnosti, kreativnosti i stručnom dostignuću mora predstavljati zamjetan doprinos hrvatskoj kulturi i umjetnosti.

Sonja Švec Španjol: Bili smo zakinuti punih 14 godina

Jedna od slobodnih umjetnica je nezavisna kustosica Sonja Švec Španjol. S njom smo popričali o ovoj temi. 

"Ne odgovara nam predloženi koeficijent jer smo mi jedina grupacija ljudi koja je od 2009. do danas, znači punih 14 godina bila na antirecesijskim mjerama.

Naime, samostalnim umjetnicima je 2009. godine smanjen koeficijent s 1.2 na 0.8 zbog antirecesijskih mjera i uvođenja posebnog poreza na plaće, mirovine i druge primitke, pri čemu je od predstavnika vlade RH i Ministarstva financija obećano da će se nakon ukidanja navedenog poreza visina osnovice za uplatu doprinosa samostalnih umjetnika ponovno obračunavati prema koeficijentu 1.2, no to nije učinjeno.

Navedeni porez je ukinut 2010. godine, svima su koeficijenti vraćeni, jedino su samostalni umjetnici ostali na 0.8 do odluke vlade RH prije nekoliko dana, kada je objavljeno kako će se koeficijent za izračun osnovice za obračun doprinosa samostalnim umjetnicima kojima se doprinosi plaćaju iz državnog proračuna povećati sa sramotnih 0.8 na 1.2, tj. da će se samo vratiti na vrijednost prije uvođenja navedenih mjera.

To znači da su samostalni umjetnici jedina kategorija koja je bila u potpunosti zakinuta punih 14 godina, tj. jedini smo od 2009. godine do danas (jer nove izmjene Zakona o doprinosima stupaju na snagu 1. travnja 2023.) ostali pod antirecesijskim mjerama. Za to nije bilo nikakvog opravdanog razloga i objašnjenja, što samo dokazuje koliko država mari za umjetnost i umjetnike.

A država je itekako bila upoznata sa situacijom jer je Hrvatska zajednica samostalnih umjetnika kontinuirano slala dopise i Ministarstvu kulture i medija i Ministarstvu financija, nažalost, vrlo često bez ikakvog odgovora", objasnila je ona.

"Umjetnost je svedena na margine, teško je biti samostalni umjetnik"

Govori da je ne samo trenutno već godinama, pa i desetljećima jako teško biti samostalni umjetnik u Hrvatskoj.

"Prvenstveno jer je umjetnost svedena na margine zahvaljujući državnom vrhu - vladi, ministarstvima i svima koji kreiraju našu budućnost. Satnica likovnog odgoja je smanjena još 90-ih, djeca i mladež nemaju naviku odlaziti u kazalište, na koncerte i izložbe, ne odrastaju uz umjetnost, tržište umjetnina je neuređeno i nepostojeće, a umjetnici su prepušteni sami sebi.

Vlada i ministri se ponosno diče našim velikim glazbenim, glumačkim, književnim i likovnim umjetnicima kada se treba prezentirati u svijetu ili ugostiti strane visoke dužnosnike, ali kada treba valorizirati umjetnost i osigurati kvalitetne uvjete rada i djelovanja u području umjetnosti - onda se zaboravi na samostalne umjetnike", govori.

"Mi tek preživljavamo, najugroženiji su likovni umjetnici"

Nastavila je dalje oko honorara za umjetnike. 

"S obzirom na to da vlada opće nerazumijevanje u našem društvu, moram istaknuti da samostalni umjetnici žive od svog vlastitog rada, tj. nažalost u većini slučajeva tek preživljavaju. Zašto je tome tako? Zato što su honorari za umjetnike neizvjesni, neredoviti i radikalno preniski, s tim da su vjerojatno najugroženiji upravo likovni umjetnici koji nisu ni plaćeni za svoj rad?

Primjerice, kada se organizira izložba, financirani su tehničar, kustos, tiskara, čistačica, ali ne i likovni umjetnik koji je sam financirao sve materijale za izradu vlastitih radova te zahvaljujući kojem i postoji izložba. On je prepušten tržištu umjetnina koje u Hrvatskoj ne postoji.

Prvenstveno jer država nije osigurala niz poticajnih mjera, poput poreznih olakšica na kupovinu umjetnina koje postoje u svim ostalim uređenim europskim državama.

I tko će u Hrvatskoj kupovati umjetnine kada je većina radno sposobnog stanovništva iselila iz države, ljudi koji upravljaju državom vjerojatno nikad nisu čuli za ijednog suvremenog slikara ili posjetili izložbu te se naslikavaju s pršutom na glavi i/li pohode cajkaške veselice, a umirovljenici koji su željni kulturnih i umjetničkih sadržaja žive na rubu gladi?

Samostalni umjetnici često rade peterostruko više od svojih kolega stalno zaposlenih u ustanovama, žive u trostruko gorim uvjetima, ali umjetnost je njihov životni poziv, a ne posao, te unatoč svemu ne odustaju od stvaranja i kreiranja kulturnih i umjetničkih sadržaja", dodala je ona.

Zašto ne otvore tvrtke ili obrt? "Zato što nismo obrtnici ni poduzetnici"

Prva pomisao većine građana oko ove teme je zbog čega neki od slobodnih umjetnika npr. ne otvore tvrtku ili obrt i prodaju svoje usluge i tako plate doprinose. To smo je pitali.

"Zato što samostalni umjetnici nisu obrtnici ni poduzetnici. Samostalni umjetnici su visokoobrazovani ljudi čiji projekti se u pravilu realiziraju u suradnji s javnim ustanovama ili kroz prijave na natječaje za financiranje od ministarstva, županije i grada te rade na autorske umjetničke ugovore.

To je jako bitno razlučiti. Postoji dio umjetnika koji si sam uplaćuje doprinose, ali to su u pravilu umjetnici koji su široj javnosti dobro poznati i koji zarađuju tolike iznose da si mogu sami uplaćivati doprinose. No, iako su oni najpoznatiji upravo zbog česte zastupljenosti u medijima, poput poznatih glazbenika i glumaca, oni predstavljaju tek manji dio umjetnika", navela je.

"Velik dio umjetnosti nije namijenjen tržištu"

Dodaje kako umjetnost nije uslužna djelatnost i ne smije biti prepuštena tržištu.

"Čak i da idemo tom logikom, velik dio umjetnosti, poput performansa i konceptualne umjetnosti, uopće nije namijenjen tržištu i pokušaj prilagodbe tržišnoj logici rezultirao bi kompromitiranim sadržajem populističkih tema u popularnim formatima i u konačnici nestajanjem umjetnosti.

Da je bilo koja kulturna institucija od nacionalnog značaja prepuštena tržištu, danas ne bismo imali ni HNK ni Etnografski, Povijesni, Arheološki muzej u Zagrebu, ostali bi samo Muzej iluzija, Muzej mamurluka i slične ustanove. Ukratko, nestala bi umjetnost", objasnila je. 

"Nas je oko 1400, to je malo"

Pitamo je što slobodni umjetnici smatraju svojim konkretnim doprinosom društvu da bi dobili doprinose države.

"Prije nego što odgovorim na Vaše pitanje, moram reći da je oko 1400 samostalnih umjetnika kojima je priznato pravo na uplatu obveznih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje iz sredstava proračuna Republike Hrvatske. Znači, 1400 umjetnika iz cijele Hrvatske, ne samo Zagreba, tako da je riječ o zaista malom broju ljudi.

Malo nas je jer su iznimno strogi i visoki kriteriji ulaska u Hrvatsku zajednicu samostalnih umjetnika (HZSU), koja priznaje pravo na uplatu doprinosa.

Naime, svaki umjetnik mora priložiti dokaze o kontinuiranom i predanom radu u posljednjih pet godina u svom umjetničkom području, zadovoljiti propisani brojčani kriterij ostvarenih djela, ali i dokazati da njegovo umjetničko stvaralaštvo i javno djelovanje predstavlja zamjetan doprinos hrvatskoj kulturi i umjetnosti.

Kada jednom uđete u HZSU, svakih pet godina prolazite reviziju, što znači da morate kontinuirano i predano raditi te zadržati svoj rad i projekte na razini zamjetnog doprinosa. Mislim da mnoge tvrtke, a o javnim ustanovama da i ne govorim, nemaju tako rigorozne kriterije jednom kad se osoba zaposli", dodaje. 

"Zamislite da ne postoji glazba, ne postoje knjige, filmovi, slike..."

"Što se tiče Vašeg pitanja što smatram našim konkretnim doprinosom, pokušat ću to dočarati na najdoslovniji način. U zemlji koja grca u egzistencijalnim problemima naravno da umjetnost nije prioritet iako bi trebala biti. Zašto? Zato što ljudi uopće nisu svjesni koliko je umjetnost prisutna u njihovom svakodnevnom životu.

Zamislite da ne postoji glazba, ne postoje knjige, filmovi, slike, javne skulpture, ples, kazališne predstave… Kako bi izgledao taj svijet? Što biste radili kada biste zadovoljili svoje egzistencijalne potrebe – najeli se, napili, obukli i izašli iz stana?

Gdje biste otišli, što biste slušali na radiju, što biste gledali na televiziji, što biste čitali osim žutila? Umjetnost nije samo visoka umjetnost – umjetnost je i primijenjena umjetnost – dizajn nakita, tekstila, oblikovanje obuće i odjeće, posuđa, namještaja, uređenje interijera… Možete li zamisliti kako izgleda svijet bez toga? Ja ne mogu", riječi su Sonje Švec Španjol.

"Mi smo porezni obveznici kao svi ostali"

Govori da ljudi zaključuju i temeljem nepotpunih informacija.

"S obzirom na to da je prostor za promociju i predstavljanje umjetnosti te općenito oblika umjetničkog djelovanja u medijima toliko sužen, ne čudi me da većina dolazi do ovakvih zaključaka, ne zato što je zlonamjerna, već zato što zaključuju na temelju nepotpunih informacija.

Vjerujem da većina ne zna da samostalni umjetnici žive od vlastitog rada - sami zarađuju, sami privređuju i porezni su obveznici kao i svi ostali. Samostalni umjetnici većinom rade preko autorskih ugovora iz čijeg se bruto iznosa plaćaju i porez i davanja za mirovinsko.

Apsolutno svaki naš angažman uplaćuje novac u državni proračun kao i kod zaposlenih osoba, samo što za razliku od zaposlenih mi nemamo plaće i nismo na teret države tako da nismo državni uhljebi, već sami zarađujemo svoje honorare.

Za razliku od zaposlenih čije plaće idu iz državnog proračuna, mi nemamo božićnice, nemamo uskrsnice, nemamo plaćeni prijevoz, nemamo pravo na godišnji, tj. ako odemo na godišnji i ne radimo, nemamo izvor prihoda. Nemamo čak ni pravo na bolovanje prva 42 dana pa ako se teško razbolimo ili ozlijedimo, ostajemo bez prihoda. I da, nismo kreditno sposobni. Toliko o tome da mi na ikome parazitiramo", objasnila je Sonja Švec Španjol, nezavisna kustosica.