JEDAN od ključnih događaja prošlog tjedna, tijekom sprovoda Pape Franje, dogodio se u Vatikanu.

To je bio sastanak ukrajinskog i američkog predsjednika. Ovo je bio njihov prvi sastanak nakon javne "svađe" u Bijeloj kući. Sam sastanak se odvio daleko od ušiju javnosti, odnosno u razgovoru su sudjelovali samo predsjednici. S obzirom na format, detalji razgovora nisu poznati, a sam razgovor je trajao nekih 15 minuta.

Kontekst

Sastanak se događa u razdoblju nakon što je Ukrajina uz podršku zemalja EU, odbacila nacrt pregovora SAD-a, u kojem se među ostalim, spominje potvrđivanje pravnog statusa Krima, kao i ukidanje nekih sankcija Ruskoj Federaciji. Kijev je vrlo vjerojatno dodao svoje "amandmane" na ovaj plan, što je bilo za SAD neprihvatljivo.

Amandmani koje je Kijev predložio uz podršku europskih zemalja, prema pisanjima medija, spominju "postupno ublažavanje sankcija nakon što se postigne održivi mir" uz ponovnu uspostavu ukoliko Rusija prekrši mirovni sporazum.

Osim toga, vrlo bitan je sigurnosno-vojni aspekt. Naime, ukrajinsko-europska verzija dokumenta predlaže da neće biti ograničenja za ukrajinske snage, niti za snage ukrajinskih saveznika na ukrajinskom teritoriju. Dodatno, u dokumentu se predlaže financijska naknada za štetu uzrokovanu ratom koja bi se realizirala korištenjem ruske imovine u Europi, a koja je sada zamrznuta.

Potreban sastanak

Kao što je spomenuto, takvi amandmani jednostavno nisu prihvatljivi SAD-u, stoga se može zaključiti kako je sastanak dvojice čelnika u Vatikanu bio potreban. Kako nisu poznati detalji sastanka, teško je tvrditi što je dogovoreno i koliko je tko od dvojice čelnika uspio uvjeriti drugu stranu u svoje argumente i prijedloge. Ono iz čega se može nešto izvući su isključivo javni nastupi koji su uslijedili.

Američki predsjednik je nakon tog sastanka prema predsjedniku Zelenskom uputio nekoliko pozitivnih komentara, što prije nije činio. Dalje, predsjednik Trump je potvrdno odgovorio na pitanje: "Je li Zelenski spreman odreći se Krima?"

Ako se uzme u obzir da je priznavanje pravnog statusa Krima jedan od ključnih razloga zbog čega je Ukrajina ranije odbila prijedlog Bijele kuće, onda to znači da je Kijev napravio značajan korak prema dogovoru.

Isto tako, predsjednik Trump je oštro kritizirao Rusiju zbog nedavnih zračnih napada na Ukrajinu. Znakovito je da je prije toga takve napade nazivao "pogreškom", odnosno da ih nije izravno osuđivao.

Promijenjena retorika

Osim toga, predsjednik Trump je dodao i da bi možda razmislio o uvođenju novih sankcija protiv Rusije. Naravno, s obzirom na to da američki predsjednik često mijenja retoriku, ovo nije neuobičajeno. Iako ga se smatra "nepredvidljivim" zbog toga što predsjednik Trump često mijenja smjer u retorici, jasno je da je cilj ove američke administracije da "ugasi" sukob na istoku Europe. U tom smislu, američki predsjednik drži pravac koji je zadao u predizbornoj kampanji.

Ono što se ipak dade iščitati jest da je sam Trump nezadovoljan samim tijekom pregovora, odnosno nezadovoljan je suradnjom Kijeva i Moskve. Okrivljujući u svojim izjavama malo Kijev, malo Moskvu, pokušava time donekle napraviti diplomatski pritisak, kako bi ipak došlo na kraju do pregovora.

Zasad od takve vrste pritiska nema prevelike koristi, jer prvenstveno Kremlj ne osjeća da bi se situacija na relaciji Washington-Moskva mogla pogoršati. To potvrđuju i izjave visokih američkih dužnosnika, poput državnog tajnika Rubija. On je izjavio da bi se, uvođenjem novih sankcija Rusiji, rat odugovlačio još nekoliko godina i vjerojatno bi slomio pregovarački proces.

Moskva zasad šuti

Znakovito je i da nema reakcija iz Kremlja na ovakve izjave. Trenutna retorika Moskve je ili relativno oprezna ili se praktički oglušuje na prozive SAD-a. Bez obzira na promijenjenu retoriku, Kremlj i dalje nastavlja pregovore sa SAD-om, a s druge strane nastavlja sa zračnim udarima po Ukrajini.

Vraćajući se na početak, kada se uzme suština, sam Trump ne pokazuje spremnost da na bilo koji način promijeni prvotni plan za primirje, koji je izašao u javnost. U tom smislu, Moskva i nema onda potrebe reagirati, nego jednostavno pričekati rasplet dogovora između SAD-a s jedne te Ukrajine i Europe s druge strane.

Pristanak Zelenskog i povlačenje SAD-a

Je li onda predsjednik Zelenski u Vatikanu zapravo pristao na američki plan? Vjerojatno je odgovor na to pitanje potvrdan, iako je vjerojatno da i Ukrajina i Europa neće odustati od pokušaja da na neki način prilagode Trumpov plan. Međutim, sada je sve zasjenila vijest o povlačenju SAD-a iz pregovora. Iako se to najavljivalo, malo tko je vjerovao da je takav scenarij realan. Čak i sada kada se američka administracija zaista odlučila povući tako radikalan potez.

Suštinski, to je nastavak stvaranja pritiska na Kijev i Moskvu. Već neko vrijeme američka administracija "zahtijeva" izravnu komunikaciju dvije zaraćene strane. Moskva je dala pozitivan signal u tom smislu, dok Kijev ima preduvjet da se uspostavi primirje. Budući da Moskva ne pristaje na bezuvjetno primirje, a Kijev ne odustaje od tog zahtjeva, izravan kontakt nije moguć. No, to su formalni razlozi.

Pravi razlozi

Činjenica je da Kijev i Moskva ni uz posredništvo SAD-a ne mogu doći do zajedničke početne točke oko koje bi se usuglasili za početak pregovora. Upravo je to razlog zbog čega američki predsjednik traži izravne pregovore. Osim toga, vjerojatno niti u Bijeloj kući ne postoji jedinstveni stav kako se odnositi prema Kremlju.

Jasno je i iz gore spomenutog, kao i mnogih drugih tekstova i izjava, da je SAD uspio "ukrotiti" Kijev i Ukrajinu, ali je očito da ova administracija nema dovoljan utjecaj na Kremlj. To je sada počelo "iritirati" predsjednika Trumpa.

Moskva je dosad igrala na kartu predsjednika Trumpa koji je tražio brzo rješenje. Vjerovalo se tako da će Rusija postići "maksimalističke" ciljeve i vješto su skrivani unutarnji problemi. Ekonomske i gospodarske poteškoće koje su vješto zataškavane vjerom da će SAD pogriješiti u koracima užurbano tražeći rješenje. Međutim, povlačenjem SAD-a, sasvim je izvjesno da će se intenzivirati neslaganja u ruskoj eliti.

Kockanje

Jednostavno, ne treba biti ekonomski stručnjak da se zaključi da je nemoguće graditi gospodarstvo isključivo na ratnim temeljima. Sankcije i vojna potrošnja izazvali su ubrzanje inflacije.

Osim toga, sporazum o mineralima između Ukrajine i SAD-a je jamac da SAD neće odustati od daljnje suradnje s Ukrajinom. Što znači da unatoč svim problemima, Ukrajina će na ovaj ili onaj način održavati svoju financijsku i vojnu strukturu. Zbog toga nije čudno da se sve više piše o dvije glavne struje unutar ruskih elita.

Sve je veći pritisak na ruskog predsjednika da pristane na eventualni sporazum sa SAD-om, koji uključuje zamrzavanje sukoba duž trenutne linije fronta u zamjenu za ukidanje nekih sankcija i promjene pravnog statusa Krima. Eventualno bi se nastavkom pregovora sa SAD-om došlo do idućeg koraka, u kojem bi se dogovaralo o isporuci određenih vrsta oružja Ukrajini.

S druge strane, Rusija trenutno ima vojnu prednost i može nastaviti vojne akcije. Međutim postoji rizik da se "topli" odnos predsjednika Trumpa i predsjednika Putina zamrzne i vrati na scenarij iz vremena kada je predsjednik bio Biden.

To je scenarij koji Kremlj želi izbjeći, pogotovo što bi novo zahlađenje moglo dovesti do još jednog kruga sankcija, koje kada su dolazile od strane SAD-a su bile puno ozbiljniji udarac nego kada su dolazile od strane Europe.

Iako se od strane SAD-a dosad nisu čuli glasovi o uvođenju novih sankcija, čak dapače, nije teško zamisliti da se u slučaju nemogućnosti dogovora politika SAD-a u tom smislu promijeni "preko noći".