Foto: FAH, screenshot: YouTube

U MALOM olimpijskom gradu Lillehammer u Norveškoj razgovarao sam s tamošnjim policajcem i njegovim načelnikom. Bilo je jednostavno pričati, policajac je stasiti momak s naših prostora i lako je usporedio našu policiju i ovu za koju sada radi. Nasmijani i vedri ljudi, pristupačni. Ljubazno odgovaraju na svako pitanje.

Ključno je, rekao mi je on, da je glavna filozofija norveške policije u tome da ne izgubi građanina kojeg sankcionira, da on sam mora razumjeti i shvatiti gdje je napravio grešku i da zajedno rade na tome da je ne ponovi. Sila se primjenjuje u ekstremnim situacijama. Jedan drugi naš čovjek mi je to praktično potvrdio dok smo se vozili od Osla do Lillehammera. Oko jedan sat nakon ponoći, išao je iza vozila koje se kretalo brzinom od 80 kilometara na sat.

Prometne kazne se rijetko izriču

Nikog osim nas nije bilo na putu. Na toj trasi uglavnom nema mnogo naselja i put je pregledan bez krivina, pravac gotovo. Nikad nisam vidio policijsko vozilo na toj trasi. Pitao sam ga, pa što ga ne prestigneš, ovaj baš vozi sporo. Objasnio mi je da je ograničenje 80 i ako bi prestigao auto ispred nas šansa da bi taj vozač zvao policiju i to prijavio je ogromna, jer ja ne ugrožavam sebe takvom vožnjom nego i druge, rekao mi je prosvijećeno. Prometne kazne se rijetko izriču, ali su jako visoke. A ako netko uporno ponavlja isti prekršaj, ide na psihijatrijski pregled i vrlo često i na liječenje.

Ako imate tu sreću da navečer izlazite u Oslo, vikendom ćete pred posjećenim klubovima vidjeti ljude u fluorescentnim prslucima koji stoje ispred klubova. Zbog pijanstva su kažnjeni društveno odgovornim radom i čekaju pred klubovima da pomognu pijanim ljudima da dođu do taksija ili da ih spriječe da ne uđu u vlastiti automobil u takvom stanju. Mogli bi štošta naučiti iz skandinavskog iskustva policajci s Balkana, kako se treba ophoditi prema građanima, ali i obrnuto, i građani bi mogli naučiti kako se treba odnositi prema policiji.

"Odradi svoju obavezu, pa traži svoje pravo"

Jer i jednima i drugima je cilj da živimo bolje i da se osjećamo sigurno, a niti policija to može sama, niti mi to možemo bez njih. Globalna istraživanja kažu da je Norveška najbolja zemlja za život. U čemu je tajna? Odgovor je jednostavan - najbitnija stvar u ovoj zemlji su ljudi, prvo kao pojedinci - onda kao Norvežani.

Sve je podređeno običnom čovjeku, pa su i administrativni centri u općinama veći od zgrada državne administracije. Možda bi se norveški sistem najlakše mogao objasniti čuvenom krilaticom njihovog dugogodišnjeg premijera Einara Gerhardsena: "Odradi svoju obavezu, pa traži svoje pravo".

Put do boljih dana je dugačak, ali svatko mora sam napraviti prvi korak.