JNA izigrala sve dogovore o evakuaciji

Agotić je posvjedočio kako je koncem 1991. JNA izigrala sve dogovore o evakuaciji ranjenih iz vukovarske bolnice.

Pozivajući se na tekst sporazuma tadašnjeg ministra zdravstva RH Andrije Hebranga i glavnog pregovarača JNA generala Andrije Rašete od 18. studenoga 1991. kojim su RH i JNA jamčile neutralnost Vukovarske bolnice za vrijeme evakuacije ranjenih, tužiteljica Hildegard Uertz Retzlaff (Erc-Reclaf) upitala je da li je sporazum realiziran.

"To JNA nije poštivala", odgovorio je Agotić, istaknuvši kako JNA nije poštivala ni druge dogovore o putevima kojima se evakuacija bolesnih i ranjenih iz Vukovara trebala odvijati.

Odgovori Rašete o tome gdje su nestali ranjeni i bolesni bili su neodređeni i Hrvatska nikad nije dobila službeni odgovor, rekao je.

Agotić je u 1991. kada su se vodili pregovori s JNA o njezinu povlačenju iz Hrvatske bio glavni hrvatski pregovarač, a JNA je na tim pregovorima predstavljao general Andrija Rašeta. Pregovori su se vodili pod pokroviteljstvom Promatračke misije EZ-a u zagrebačkom hotelu "I" od 8. listopada 1991. do konca te godine.

Tijekom Agotićeva svjedočenja uvedeni su kao dokaz pisma i prosvjedi kojima je od JNA tražen i prestanak napada na Vukovar.

Agotić je opisao kako je tijekom pregovora neprestano ulagao prosvjede zbog napada JNA i srpskih snaga na hrvatska mjesta, na što je general Rašeta uglavnog odgovarao kako su tvrdnje lažne te da se na terenu događalo upravo suprotno, ili da su hrvatske snage fingirale napade, primjerice na zaštićenu jezgru Dubrovnika.

Agotić je tijekom pregovora ulagao i stalne prosvjede zbog protjerivanja Hrvata na što bi Rašeta odgovarao kako će vidjeti o čemu se radi te je tvrdio da se ljudi dobrovoljno iseljavaju.

"To nije odgovaralo istini... Sva su sela prije napada bila žestoko granatirana i ljudi su se zbog toga iseljavali... Na okupiranim područjima postojali su pritisci srpskih vlasti za iseljavanje", rekao je Agotić.

On je opisao i kako je u JNA prije rata postojala netolerancija prema srpskom nacionalizmu, no s početkom rata ta se politika promijenila te su se srpski nacionalisti počeli uzdizati do visokih zapovjednih pozicija.

Posvjedočio je i kako je 2. ožujka 1991. smijenjen nakon ocjene koju je dan ranije dao o ulozi JNA u događajima u Pakracu, te kako je JNA i njezina Služba sigurnosti očišćena od nesrba i onih koji nisu željeli podržati Pokret za Jugoslaviju.

Agotić je opisao kako je tijekom 1991. iz SSNO-a (saveznog ministarstva obrane), preko linija Političke uprave i Uprave sigurnosti, dobio informacije o planu stavljanja cijele Hrvatske pod kontrolu JNA.

"To je bio plan koji je egzistirao u drugoj polovici 91. da bi se kasnije korigirao tako da se išlo na plan B, kako sam ga zvao, - da se Hrvatska stavi pod kontrolu do linije Virovitica - Karlovac - Karlobag."

Potom je i taj plan korigiran, kazao je Agotić, i išlo se na plan C - da JNA, uz pomoć srpskih pobunjenika, uspostavi kontrolu teritorija (Hrvatske) koje su pretežno nastanjivali Srbi.

Agotić je rekao kako je, među dokumentima zaplijenjenim nakon osvajanja samoborske vojarne JNA, vidio plan Generalštaba JNA o zaposjedanju granica Hrvatske. Dokument nije priložen kao dokaz, jer ga, kako je reklo tužiteljstvo, svjedok nije uspio pronaći.

Agotić je kazao kako su neki dijelovi plana kontrole Hrvatske i presijecanja njezina teritorija ostvareni, primjerice na potezu Knin-Zadar te blokadom Dubrovnika, ali se plan u cjelosti nije realizirao zbog otpora hrvatskih snaga i toga što JNA nije u potpunosti uspjela provesti potrebnu mobilizaciju snaga.

On je opisao i kako su se po zapovjednom lancu unutar Službe sigurnosti JNA prenosili s terena izvještaji o zločinima do vrha, a tužiteljstvo je uvelo nekoliko takvih izvještaja o zločinima u Škabrnji i Bruškoj upućenih zapovjedništvu 9. kninskog korpusa.