"PRIZORI kada naizgled sasvim normalne, psihički stabilne osobe iznenada padaju u trans i tvrde da su Isus ili sveti Petar, godinama su na ulicama Jeruzalema bili česta pojava. Sada ih ima sve manje. Zašto?", pitaju se njemački mediji u tekstovima gdje su nestali jeruzalenski Isusi? Deutsche Welle tako podsjeća da je izraelska tajna služba Mosad osnovala je posebnu jedinicu pod nazivom "Hodanje po vodi", a  njezina je svrha bila zaštita Jeruzalema od atentata svih mogućih vrsta. 

 

 

"Za razliku od drugih postrojbi koje su se koncentrirale na 'uobičajene' teroriste, 'Hodanje po vodi' svoju je pozornost usmjerilo na jednu posebnu grupu – kršćanske fanatike, pojedince ili pak članove militantnih, kršćanskih sekti. Među njima je primjerice bilo 14 pripadnika sekte 'Pogođeni kršćani' iz američkoga grada Denvera koji su u to vrijeme bili u očekivanju apokalipse, smaka svijeta i povratka Mesije te koji su istodobno planirali i napad na džamiju Al Aksa na Brdu Hrama u Jeruzalemu. Mosad ih je uhitio i izbacio iz zemlje", podsjeća DW dodajući da su drugi ostali u Jeruzalemu poput hodočasnika zamotanih u bijele haljine koji glasno pjevaju i mole, padaju u trans i u pravilu tvrde da su upravo oni osobno inkarnacija svetog Petra, Majke Božje, kralja Salomona i prije svega – Isusa. 

 

"Simptomi koje pokazuju stručnjaci oduvijek nazivaju jeruzalemskim sindromom. Ovakvih je slučajeva upravo u godinama prije početka novog tisućljeća u Jeruzalemu bilo izuzetno mnogo", piše DW naglašavajući da je u Jeruzalem 2000. godine stiglo sveukupno četiri milijuna turista od koji je oko 400.000 pokazalo navedene mentalne, psihičke smetnje. 

 

Tzv. jeruzalemski sindrom u posljednje vrijeme je u padu. Voditelj psihijatrijske klinike Kfar Šaul u Jeruzalemu, Gregory Katz kaže da je posljednji put pružio ruku "Isusu" prije mnogo godina. 

 

 

Postoje tri tipa jeruzalemskog sindroma, a prvi su tip  oni koji su i prije dolaska u Jeruzalem bili psihički bolesnici, većinom oboljeli od nekog oblika šizofrenije. Tip 2 su oni koji su na osnovi svoje psihičke konstitucije bili "podobniji" da ih "zahvati" ovaj sindrom i koji su zapravo u Jeruzalem već stigli s nekom ludom idejom, dok su treću grupu sačinjavali naizgled potpuno zdravi, koji su tek u Jeruzalemu po prvi put doživjeli svoju psihotičnu epizodu, no koji su nakon šest dana tretmana u bolnici, ponovno se vratili u staro, normalno stanje. 

 

"Ono što im je svima zajedničko je da su većinom bili muškarci iz zapadnih, industrijskih zemalja, uglavnom samci, niskog obrazovanja i da su svi uživali strogi, protestantski odgoj", naglašava DW dodajući da su po doktoru Katzu razlog nestanka ovog simptoma – internet. 

 

"Internet mijenja društvo u cjelini. On utječe na način naše komunikacije, ali i na naše osjećaje", tvrdi Katz dodajući da je dolazak u Jeruzalem za mnoge od njih predstavljao ispunjenje jednog velikog sna.

 

"Oni su stvorili sasvim osobne predodžbe i slike o svetim mjestima, o atmosferi koja tamo vlada. No, kada su konačno stigli u Jeruzalem i shvatili da stvarnost u ovom gradu izgleda sasvim drugačije od njihovih predodžbi i očekivanja, to je kod njih izazvalo šok. Razlika između biblijskog nebeskog grada i zemaljskog grada u Izraelu je toliko velika da to nisu bili u stanju razraditi i oboljeli su od ovog sindroma pri čemu su često postali i opasni za okolinu. Međutim, danas u vrijeme interneta se svatko može informirati unaprijed, vidjeti slike i filmove o ovom gradu pa više nitko nije niti šokiran, a niti iznenađen“, zaključuje Katz za Deutsche Welle.