Foto: Tomislav Kristo/Cropix

NA PRVI pogled, nema neke logike u tome da se ministar financija bavi spašavanjem privatne kompanije.

Osim ako se ne zove Slavko Linić. I ne spašava riječku tvrtku u vlasništvu Roberta Ježića.

Gorućim problemom Diokija ne bavi se premijer Zoran Milanović, niti se to od njega ne očekuje. Više se time ne bavi ni resorni ministar gospodarstva Radimir Čačić, iako bi se to od njega očekivalo. A s brutalnog poprišta mistriozno je nestao i ministar rada Mirando Mrsić.

Linić spašava Ježića

Ostao je samo Slavko Linić, sa sve sumnjivijim ponuđačima i sve tajanstvenijom dokapitalizacijom bivše tvrtke njegova riječkog prijatelja Roberta Ježića.

A nažalost, ostalo je i ono što Vlada uporno naziva spašavanjem tvrtke: devet mjeseci agonije, neisplate plaća, zavlačenja i laganja, propalih najava, sumnjivih investitora, netransparentne i prodaje tvrtke kojom je donedavno vladao Josipovićev "zlatni" sponzor iz predsjedničke kampanje.

Vlada je morala proglasiti stečaj

Vlada je bila dužna pokrenuti stečaj nakon dva mjeseca. Nije to učinila. Nije ga pokrenula ni kad je nadležni ministar Čačić predložio da se na taj način okonča agonija Diokija. Nije se pokrenuo stečaj ni onda kad je Vlada zaključila da ne može isplatiti šest zaostalih plaća radnicima bez otvaranja stečaja.

Jer se tome odlučno protivio Slavko Linić.

Umjesto toga, dao je državna jamstva i mahnito tragao za potencijalnim kupcima. Od Saudijaca, Ukrajinaca i Švicaraca, preko Danka Končara, Ine i HEP-a, pa sve do Turaka koji govore da nude novac, a da zapravo uopće ne znaju što kupuju, s obzirom da nisu obavili uobičajeno dubinsko snimanje tvrtke, već su sve dogovorili sa Slavkom Linićem.

Ministrom financija, a ne gospodarstva.

Linićeva iskustva

Linić ima puno sličnih iskustava iz Račanove vlade. Tada je kao potpredsjednik Vlade zadužen za gospodarstvo ishodio Vladine garancije teške 51 milijun eura za brodogradilište "Viktor Lenac" u vlasništvu svog kuma Damira Vrhovnika. Bio je to politički debakl koji je Račana pratio sve do kraja mandata i naposljetku koštao gubitka vlasti.

Ali tada je Linić barem formacijski bio zadužen za gospodarstvo. Danas je on tek ministar financija. Zašto je onda baš on preuzeo posao oko Diokija? Pa još tako netransparentan posao koji graniči s političkim debaklom?

Štrok, Štokić, Vrhovnik... Ježić

Linić je u Račanovoj vladi obavio puno sličnih manevara. Ne samo što je davao jamstva prijatelju Vrhovniku, kao što ih je sada ishodio i za Ježićev "Dioki", već je prodao dubrovački "Excelsior" Goranu Štroku, upropastio privatizaciju "Sunčanog Hvara", spašavao Vjesnik, dovršio privatizaciju Večernjeg lista, pa sve do slavne sanacije "Riječke banke".

Na prvi pogled, reklo bi se da su to sve preporuke da se Linić makne što dalje od Diokija. Još više zato što u ovoj Vladi više nije zadužen za gospodarstvo.

Ali on svejedno vodi glavnu riječ.

Kao da ima posebne motive da spasi upravo tu tvrtku. I kao da ima posebne motive da je spasi upravo on.

Možda u tome i uspije, ali što će nam u tom slučaju ministar gospodarstva?

Dalmacijavino u stečaju posluje bolje nego ikad

Zanimljivo, druga tvrtka koja je prije devet mjeseci u isto vrijeme pohodila Banske dvore, a riječ je o Dalmacijavinu, na kraju je ipak otišla u stečaj i sada se hvali najboljim poslovnim rezultatima u proteklih tko zna koliko godina. Dioki nije otišao u stečaj kako bi se Vlada danas mogla pohvaliti da se na to odlučila jer je "željela da se radnicima osigura isplata plaća".

Slavko Linić očito zna što radi.

Premijer Zoran Milanović danas je izjavio kako je "država koja je prepuštena slučaju slučajna država". Pa ipak, stječe se dojam da ništa nije slučajno u vezi Linićeva angažmana oko Diokija.

I da se ništa ne prepušta slučaju.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje