Screenshot: HRT

ŽUPANIJSKI sud u Puli potvrdio je presudu Općinskoga suda u Bujama po kojoj benediktinski red iz talijanskog mjesta Praglije nema pravo na zemljište samostana u Dajli ni na naknadu za njezinu prodaju drugim osobama i tvrtkama, potvrdio je za Hinu glasnogovornik građanskog odjela suda u Puli Igor Rakić, a zastupnik vjerske ustanove Abbazia di Praglia pulski odvjetnik Tiziano Sošić potvrdio je da su odustali od revizije cijelog slučaja.

Općinski sud u Bujama presudu je donio u studenome prošle godine, pravomoćna je postala u ožujku ove godine na Županijskome sudu u Puli, a odustajanjem od revizije, nakon četiri godine, završen je taj važan pravni postupak, o čemu su prve informacije javnosti postale dostupne tek ovih dana.

Riječ je o 400 hektara zemljišta oko samostana u Dajli, a po riječima glasnogovornika Rakića, kao neosnovana odbijena je žalba tužitelja, vjerske ustanove Abbazia di Praglia protiv odluke "o glavnoj stvari", čime je potvrđena presuda suda u Bujama, te je preinačena samo odluka o troškovima postupka.

"Time je prvostupanjska odluka postala pravomoćna", potvrdio je Rakić, a na pitanje je li protiv drugostupanjske odluke podnesena revizija, odgovorio je kako iz stanja spisa to ne proizlazi.

Odbačena tužba benediktinaca

Sud je u odluci odbacio tužbu benediktinskoga reda, koji je zastupala ustanova Abbazia di Praglia, a po kojoj je traženo brisanje upisa vlasništva iz 1947. godine, proglašavanje nevažećim promjena u vlasničkom listu nakon toga te povrat na imovinsko stanje kakvo je bilo prije 1947. godine. Tužbom je tražena i odšteta koju je trebala isplatiti Porečko-pulska biskupija. Odbacivanjem tužbe, sud je potvrdio stajalište da su benediktinci sami napustili samostan 1947. godine te da se u njega nisu vratili. "Obeštećeni su Osimskim sporazumom iz 1973. godine", a imovina je pripala župi Dajli i Porečko-pulskoj biskupiji.

Da je ustanova Abbazia di Praglia odustala od revizije cijelog slučaja, potvrdio je za Hinu i njihov zastupnik, pulski odvjetnik Tiziano Sošić, koji nije htio komentirati sudski postupak.

"Jedino što mogu potvrditi jest da je moja stranka odustala od revizije ovog slučaja", rekao je danas u izjavi za Hinu odvjetnik Sošić.

Samostan osnovan još u 19. stoljeću

Kronologija Dajle počinje u prvoj polovici 19. stoljeća, kada su benediktinci, na poziv vlasnika posjeda grofa Grisonija, 1841. osnovali samostan. Benediktinski samostan u Dajli postojao je do 1947., kada su ga redovnici napustili i otišli u Italiju. Bivša država nacionalizirala je zemljište, a nakon 1990., kad ga je hrvatska država vratila Crkvi, počinje spor u vezi s vlasništvom nad imovinom samostana u Dajli.

U svibnju 1996. Općinski sud u Bujama utvrđuje kako je župa Dajla pravni sljednik samostana. Nakon toga benediktinci iz Praglije traže povrat Dajle. Kardinalska komisija, osnovana 2008. u Vatikanu, čiji je član bio i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, u studenome 2010. podnosi izvještaj u kojemu traži povrat imovine benediktincima. Tu je odluku u srpnju 2011. odbio potpisati porečko-pulski biskup Ivan Milovan, kojega je papa Benedikt XVI. suspendirao na jedan dan, pa je odluku potpisao biskup Santos Abril y Castello. Krajem srpnja 2011. Porečko-pulska biskupija objavila je da joj zbog te odluke prijeti financijska propast. Biskup Milovan ubrzo je umirovljen.

Ministarstvo pravosuđa u kolovozu 2011. poništilo je odluku o povratu samostana župi Dajli te je imovinu vratilo u državno vlasništvo, no pravomoćnom presudom Visokoga upravnog suda, u ožujku 2013. poništeno je to rješenje bivšeg ministra Dražena Bošnjakovića.

Crkveno zemljište na Dajli bilo je prodano za gradnju golfskog igrališta, investicije vrijedne 115 milijuna eura pa je Golf Istra Magica u vlasništvu tvrtke "Makro5", nakon primitka te presude, proglasila slučaj Dajla završenim, čime je za nju uklonjena prepreka za nastavak projekta Biska Golf Istra.

Spor koji se vodio na Općinskome sudu u Bujama završen je lani u studenome odbacivanjem tužbe benediktinaca, presuda je postala pravomoćna u ožujku ove godine, a sve je zapravo završeno odustajanjem podnositelja tužbe od revizije.