Foto: Snimio čitatelj Goran Miletić Špiranec

AKO STE nekim čudom zaboravili tko nam sutra dolazi, podsjetit ćemo vas. On. Neki ga zovu Mister Grinč, neki ocem iako im nikada nije legao s majkom, neki "proračunskim El Niñom", neki papa Benedikt XVI., neki papa Ratzinger, a neki ga zovu kada za to ne postoji jedan jedini opravdani razlog. Mi, krvožedni novinari, zlonamjerni komentatori, kolumnisti pakla i blogeri koji su okrenuli leđa Bogu, mi ga zovemo "najzahvalnijom temom još od vremena kada je HDZ zaključio da bavljenje politikom podrazumijeva lopovluk, neopisivu bahatost i nepostojanje želje da se učini bilo što korisno".

Da ste prije dva-tri mjeseca odlučili zanemariti sve ostalo i koncentrirali se isključivo na poteze Crkve uoči dolaska Svetog Tatice, budite sigurni da vam materijala ne bi nedostajalo. U novinarskom i zabavljačkom smislu, dolazak Pape je čisto zlato.

Nije ovo dar, ovo je dar-mar

Ponekad je temu potrebno napuhati i učiniti spektakularnijom, ali u ovom slučaju možete odahnuti i pustiti da oni uključeni u organizaciju ovog suludog spektakla posao odrade umjesto vas. Pravo je to vrelo zbivanja. Upišete li u Indexovu tražilicu riječ "papa", u sekundi ćete biti zatrpani s toliko članaka da bi mogli pomisliti da ste slučajno zalutali na neki katolički portal. Policija upada u kuće, grad je u kolapsu, ukida se sloboda govora, ograničava kretanje, zavaruju se šahtovi, zatvaraju trgovine, kafići i balkoni, ljudi gube novac, ateisti uz novac gube i krv, a Bozanić ponosno ističe kako je riječ o "daru". Daru?!?!? 

Ako iz ove nesretne zajebancije možemo izvući jednu pouku onda je to definitivno ona da Bozanića ubuduće ne zovemo na rođendan. Sa sobom, naravno, neće donijeti poklon, doći će s policijom koja vam čačka po Facebooku, otjerat će goste koje ne poznaje, zaplijeniti kišobrane i boce, odrediti kako, kada i tko može jesti tortu, slavljenici će klipsati do mjesta proslave jer parkirali su tri ulice niže, pretresat će ih na ulazu, kretanje će biti ograničeno, svi će paziti da se ne izlanu i kažu da bi mogli "ubiti" za komad torte, a i njegov bi vas "dar" mogao odvesti u dužničko ropstvo.

No, tako to vjerojatno biva kada darivanje prepustite ljudima koji su cijelog svog života primali i uzimali.

Kad harlekini zakucaju

Ovo zaista ne možete platiti samo novcem. Ovo plaćate i živcima. I pojedinim slobodama. Pogotovo ako spadate u skupinu onih koji su do jučer smatrali da je Facebook status mjesto na kojem samo tako možete iznositi svoja mišljenja. Poruka je: "Nemate što razmišljati o papi". Iskustvo je pokazalo da oni koji o dolasku pape razmišljaju, dolaze do zaključaka i svoje mišljenje iznose javno, a to nitko ne želi. Njegov dolazak nije nešto o čemu razmišljate već nešto što slijepo pratite suznih očiju i blago isprepletenih prstiju na kojima visi krunica. I dok neki intelektualci drže da papu treba uhititi, oni drugi hapse "atentatore s Fejsa".

Primjerice, lik iz Škabrnje nije svjetski poznat intelektualac iako vjerojatno misli da s papom treba u pržun, očito nema pojma ni koji mu papa dolazi, a još je očitije to da je svoje neslaganje s dolaskom odlučio iskazati prikupljanjem "lajkova" jer pronalaziti rupe u dolasku pape odlična je zabava i dokazani sakupljač "lajkova". Recimo, ako parafrazirate Brkove i kažete: "Bolje da sam s društvom pio rujno vino, nego tebe papa upoznao sa sinom", imat ćete milijardu lajkova. I to je donedavno bilo vaše pravo. Više ne. Danas vam zbog toga na kućni prag dolaze plavci.

Ovaj apsurd bio veći jedino kada bi proračunski sponzorirali jedan odred Papinske švicarske garde, posebno obučen za ovakve slučajeve. Pokušajte to zamisliti. Sjedite za kompjuterom i pišete nešto u stilu: "Šta će mi koji kurac? Ako mi dođe u Škabrnju, izlazim na balkon i gađam ga jajima. Do smrti". Odjednom, čujete zvono. Otvarate vrata, a na vratima vatikanski "Seal Team 6". Šest harlekina naoružanih helebardama. Odvode vas u mračnu noć, a po Škabrnji se kasnije priča da ste pobjegli s cirkusom.

Vrijedi li? Ovo je bolje od psa koji priča

E sad, svatko donekle priseban, svjestan je da ovaj status (baš kao ni cvijeće koje vjernici ne smiju bacati) nije ozbiljna prijetnja obespamećenog atentatora već lupetanje čovjeka koji ne samo da ne zna da je papa zaštićen od smrtonosnog napada jajima (ili oštrim listom) već je zaboravio i činjenicu da do "il padrina" možete doći samo ako promijenite agregatno stanje i u kabinu papamobila upadnete kroz ventilaciju. Do pape ne može ni Stipe Mesić, a kamoli Stipe iz Škabrnje.

S druge strane, policija misli da je Zagreb veličine Škabrnje pa nas upozorava da prijavimo "neznanca" ako ga vidimo na papinoj ruti. U goste mu zovu Marka Perkovića Thompsona jer on je očito naš dostojanstvenik, a izostave Mesića, Dedića i Ivaniševića. Izostave i Milanovića, ali on se ne da i upast će na ovu feštu makar se verao preko živice i uskakao kroz vrata balkona. Uopće ga nije briga što pričaju oni koji na njega bacaju "hejt". Duboko poštuje papu, baš ono, do jaja duboko i neka mu je dragi Bog stvoritelj svemogući svjedok - bit će tamo.

Shvaćate li sad? Ovakve bisere ne možete izmisliti i vrijede svake potrošene kune. Doduše, ne vama koji čitate, svima čiji se novac troši ili onima koji ovog trenutka nepomično leže na podu i ponavljaju "gdje ja to živim", ali nama koji o ovom pišemo, ovo je neprocjenjivo i privlači klikove kao "Ultimate Dog Tease" na YouTubeu.

Grubo buđenje

I naravno da zadovoljavanje duhovne gladi nije ono što treba narodu koji gladuje, ali ako je sve ovo rezultat uvoda, kako ćemo se tek nasmijati kada "Papa Show" krene. Bit će to kao da smo upali u prtljažnik Huntera S. Thompsona u ožujku '71.

Plakat ćemo od sreće. Molit ćemo, prosvjedovati, smijati se glupostima i zabavljati kao da smo na onom na čemu je Indira Vladić. Smijat ćemo se sve dok histerija ne splasne i probudimo se u ponedjeljak, kada "utjecaj" popusti.  Probudit ćemo se i vidjeti da je nakon biskupskog Woodstocka ostala gomila otpada na Hipodromu. Ostala nam je palača od oniksa, na brzinu sklepan suvenir s papom koji maše i zavareni šahtovi. Ostali su nam biskupi bez mjere, političari bez kičme, građani bez prava i spoznaja da je kod nas sve moguće.

Dakle, sve što smo imali prije ovog razvikanog dolaska, ali s jednom razlikom – lakši smo za četrdesetak milijuna kuna.