Foto: rts.rs

"OŽILJAK će sigurno ostati. Nikad nisam gledao oko sebe, a sada promatram automobile koji prolaze pokraj mene. Stalno razmišljam što je sve moglo biti. Budim se po noći i ne mogu spavati. Mogli su baciti Mašu da je se riješe, sudariti se dok su bježali... ", rekao je srpskom Blicu kroz suze Damir Prenković, otac dvogodišnje Maše, koju su u petak oteli na cesti usred Beograda. 

> Nakon dva sata lova na otmičare u Beogradu, uplakani otac zagrlio svoju kćer: "Srećo moja"

Dodaje da se nikako ne može smiriti nakon užasa koji im se desio. Policiji je vječno zahvalan jer da nije njih više nikad ne bi vidio kćer.

Ispričao je kako se njegova supruga Mirjana s Mašom koju je držala za ruku vraćala iz trgovine, kao i svakoga dana. Susjed, koji je cijelu otmicu gledao s prozora petog kata, rekao je da je prvo pomislio da je ti ljudi planiraju opljačkati jer je primijetio da su se neprirodno približavali. Onda ju je muškarac gurnuo i oteo Mašu. U trenutku otmice, Damir je bio na poslu, u Novom Beogradu.

"Supruga me nazvala i rekla: Oteli su mi Mašu"

"Mirjana me je nazvala i rekla: 'Oteli su mi Mašu'. Odsjekao sam se od straha. Ne znam za koliko sam bio kod kuće. Zvao sam usput ljude koji mi mogu pomoći jer sam znao da je svaka sekunda važna. Razbijao sam glavu pitanjem zašto se to desilo baš nama, što se događa s Mašom", ispričao je Mašin otac.

Kaže da su mu minute bile kao dani. Policija im je postavila tisuću pitanja kako bi utvrdili motiv, stalno su ih pitali zašto su baš oteli Mašu, a on nije znao odgovor.

"Mirjana je, srećom, nekoliko sekundi prije otmice primijetila taj sivi BMW s rumunjskim tablicama i razbacanim stvarima unutra. Izgledalo je kao da su tu spavali. Srećom je te podatke odmah dala policiji. Ja sam dao Mašinu sliku, baš u toj jakni i čizmama u kojima je i bila", priča otac.

Oko 13.30 svim policajcima su počeli zvoniti telefoni. Damir kaže da je vidio po njima da se nešto dešava. Pola sata kasnije, policajci su već bili s djevojčicom.

Kad su je našli se ponovno rodio

"Jedan me je zvao, dao je telefon Maši. Dozivao sam je, ali je šutjela. Krenuli smo za Šimanovce, pod rotacijom. Nitko još nije bio siguran da je to ona. Na pola puta mi je stigla slika djevojčice koju su našli. Da, to je moja Maša. Ljubio sam sliku i plakao. U tom trenutku ponovo sam se rodio. Policajci su mi govorili da se smirim, da moram biti priseban pred njom", priča otac kroz suze.

Izletio je iz automobila, a djevojčica je bila u dječjoj sjedalici u BMW-u. Pružala je ruke prema tati.

"Uzeo sam je u naručje i više je nisam ispuštao. Primijetio sam da ne reagira uobičajeno, zbog čega sumnjam da su joj otmičari dali neki sedativ. Tepao sam joj, ali nije reagirala, šutjela je. Kada smo došli u beogradsku policiju, nije dala da je presvučemo. Vrištala je", sjeća se s užasom otac.

Tada je došla i mama, koja je zbog ozlijede ruke bila u bolnici. Maša nije reagirala ni na nju. Pregledali su je i pedijatar i ginekolog. Djevojčica nema nikakvih ozljeda niti ubode.

"Noć nakon povratka kući prespavali smo zajedno. Svi troje u jednom krevetu. Došli su i Mirjanini roditelji iz Valjeva. Prvo smo se sve troje ljubili pola sata", ispričao je ganuti otac.