Foto: Hina

HRVATI se moraju pomiriti s tim da vremena više ne dopuštaju radno vrijeme po principu 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati, barem što se tiče ministra rada Miranda Mrsića.

I dok ministar najavljuje produženje radnog vremena smatrajući da će tako napuniti državni budžet, stručnjaci upozoravaju koliko to može biti pogubno upravo za državu, koja će na kraju s tim potezom više izgubiti nego dobiti.

Duže radno vrijeme pridonosi znatno većem obolijevanju radnika što završava povećanim brojem bolovanja, prijevremenih mirovina i tako država samo ostvaruje gubitke. Smanjuje radnu snagu i povećava broj umirovljenika, kojih ionako u odnosu na radno sposobno stanovništvo ima previše.

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever u razgovoru za Index rekao je da Mrsić kroz Zakon o radu želi ozakoniti 48-satno vrijeme na tjedan.

Radni tjedan od 56 sati

"Planira podijeliti godinu na četveromjesečna razdoblja. Tako bi se jedan tjedan radilo do 56 sati, drugi tjedan kraće, a u prosjeku bi se tjedno radilo 48 sati", rekao je Sever.

Na taj način se dodaje, radniku neće dati pravo da može sudjelovati u kreiranju svog radnog vremena, a poslodavca nije briga ima li radnik obitelj ili druge obaveze osim posla.

Sever tvrdi kako je svim ovim potezima Ministarstva rada (produženjem radnog vremena i radnog vijeka do 67. godine) Vlada pokazala kako se na radnika gleda isključivo kao na predmet kojem je jedina svrha postojanja rad da bi stvarao što veće nove vrijednosti za vlasnike kapitala.

"I dok se na mala vrata uvodi 48-satno radno vrijeme, samo je pitanje dana kad će Vlada ukinuti godišnje ograničenje od 180 sati prekovremeno, kao što su poslodavci već i predlagali", rekao je Sever.

Hrvatska se ovim potezima približava državama poput SAD-a, Velike Britanije i Japana u kojima se forsira što duži rad. Objašnjava kako u tim zemljama tvrtke organiziraju dječje vrtiće pod krinkom odgovornosti, a zapravo im je jedina svrha osigurati si radnika na što duže vrijeme.

Tvrtka postaje surogat za obitelj

"Kod pretjeranog prekovremenog rada, pogotovo mladi koji tako rade i ne stignu stvarati obitelj, tvrtka im postaje surogat za obitelj. A zbog pohlepe političkih elita Hrvatska gubi svoj potencijal, gubi djecu, gubi budućnost. Budući da je Mrsić liječnik on bi trebao znati koliko je to pogubno za zdravlje ljudi, koliko to utječe na razaranje obitelji i utječe na društvo uopće", zaključio je Sever.

Iako Hrvatska zbog nedostatka sredstava nije provodila istraživanja o lošim utjecajima pretjeranog rada na život ljudi, u svijetu su provedena takva istraživanja, a finski stručnjaci toj su tematici posvetili puno vremena otkud je i proizašla brojna literatura.

Dr. Nada Turčić iz Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu u razgovoru za Index rekla je kako će produženo radno vrijeme na kraju imati negativan učinak na zemlju, a Hrvatska bi na kraju daleko više materijalno mogla izgubiti nego uprihoditi. Povećani broj bolovanja i prijevremeni odlasci u mirovinu samo će dodatno opteretiti sustav koji je ionako pred kolapsom.

Naglašava kako prekovremeni rad utječe na pojavu niza bolesti kod osobe. EU je provela, kaže, mnogobrojne studije nad onima koji su prekovremeno radili i došli su do niza zaključaka.

Srčane i maligne bolesti, depresija i prijevremena demencija

"Prekovremeni rad utječe na pojavu stresa koji kod osobe izaziva niz hormonalnih promjena koje utječu na sve organe. Javlja se nesanica, dolazi do povišenog krvnog tlaka, dijabetesa tipa II (stečeni dijabetes), ubrzanog srčanog ritma, prekomjerne tjelesne težine, porast masnoća u krvi,dolazi do prijevremenog razvoja kardiovaskularnih i malignih oboljenja na koja utječe nedostatak sna", objasnila je dr. Turčić.

Osim ovih oboljenja, kaže kako često dolazi i do psihičkih bolesti, pogotovo depresije jer osoba koja radi prekovremeno nema vremena za socijalne kontakte, prijatelje, hobije, tjelesnu aktivnost, obitelj.

Prema istraživanju o demenciji kojeg je proveo Finski institut 2009. godine došlo se do spoznaje da prekovremeni rad kod osoba srednje i starije životne dobi može izazvati prijevremenu demenciju.

Dr. Turčić ističe kako je nužno kod ljudi srednje životne dobi uravnotežiti vrijeme rada i privatnog života radi očuvanja kognitivnih sposobnosti.

Napominje i kako bi se radna mjesta morala prilagoditi rastućoj životnoj dobi, što se posebno odnosi na radnike koji rade fizički zahtjevne poslove, a koje bi pravovremeno trebalo premjestiti na druge odgovarajuće poslove primjerene fiziološkim promjenama starenja.

Osim na starije, radno vrijeme ima itekako poguban utjecaj i na mlade te na natalitet koji nam je ionako u padu. Osoba koja radi 10 sati nema vremena za sklapanje poznanstava, za brak, i na kraju za obitelj.

"Ekonomska situacija nameće da oba potencijalna roditelja rade. Povećanje sati dnevnog rada onemogućiti će mladim ljudima zasnivanje obitelji i sudjelovanje u odgoju djece", zaključila je dr. Turčić.

Vladu samo brine kako namaknuti još jedan mandat

Sudeći prema svemu navedenom, Vlada pod hitno treba promijeniti svoje planove, iako čisto sumnjamo da i bude. Isto kao što stalni rezovi neće spasiti državu niti povećati potrošnju, već državu dovesti u bankrot, a Hrvate pretvoriti u beskućnike, tako ni povećanje radnog vremena neće imati ikakvog pozitivnog učinka.

Kratkoročno će zaposlenici tako samo uprihoditi više sredstava za svoje poslodavce, dok će dugoročno to samo dodatno novčano iscrpiti državu. Povećani broj bolovanja, samim time znatno veća izdvajanja za troškove liječenja, a na kraju prijevremeni odlasci u mirovinu.

Umjesto produženja radnog vijeka Vlada će dobiti puno veći broj mlađih umirovljenika koji će zbog pretjeranog rada oboljeti i opet "pasti" na teret državi.

O natalitetu se ovdje nema što ni dodati. Statističke brojke dosta govore. U 2012. je u Hrvatskoj bilo 10.000 više umrlih nego rođenih. Nijedna Vlada o tome dosad nije vodila brigu.

Zašto i bi, kad gledaju samo na četverogodišnje razdoblje svoje vladavine i eventualno kako si osigurati još jedan mandat. A činjenica da ako nema djece da u budućnosti neće biti ni radnika,  samim time niti države, očito je političarima toliko nevažna da o njoj nema smisla voditi računa.